Život u kući ili kući do sa starcima ili svekijima, prababama itd. je nešto u čemu osobno nemam iskustva i nadam se da niti neću imati. To je nešto što bi mi bilo opcija u slučaju teže materijalne ili zdravstvene situacije. Tako da za to nisam ekspert, ali napisala sam već da bi u takvoj situaciji oni naravno vidjeli bebu (mislim pa ne možeš se skrivat po kući s bebom, ono, ić na wc kad baba spava i tako : ), ali opet ne bi dopuštala navlačenje bebice otprilike prva 3 mjeseca. Ako se radi o normalnim ljudima s kojima se osjećamo pretežno dobro i beba i ja, tu i tamo bi mogli i nosat. Ako se radi o nekome tko bilo mene bilo bebicu davi, maltretira, ne poštuje, onda ne.

Nijedna beba nije baš ništa izgubila time što je bila samo s roditeljima taj period. A mnoge bebe i mame su uznemiravane od strane baba. Svakako da postoji i izmedju i sve pet.

Netko voli općenito više intenzivan šireobiteljski život, netko je više individualac.

Jasno da ovdje pretpostavljam da su roditelji zdravi fizički i psihički i da je otac u mogućnosti biti prisutan, da nije na brodu ili u Afganistanu ili šta već.

Ovim putem svakako pozivam sve mame koje lakiraju nokte/gledaju Sulejmana/ispijaju kavice s frendicama na špici itd. dok njihove bebice u prvom tromjesečju života venu za blizinom i dodirom i traže s kime bi podijelile svoje predivne prve osmjehe i gugutanja, pustite babe u kuće, sobe, krevete da pruže siročetu ono što mu je potrebno.

Vjerovao netko ili ne, da, postoje babe koje ne čekaju jedva navalit na unuče. I to nije nikakvo mjerilo ljubavi ili ne ljubavi.