bake i beba

[more]

nemoj ovo moje sad shvatiti kao napad, nego komentar - ja bih bila razočarana i da moj sin dopušta svojoj ženi da ne poštuje mene i tatu.u mojoj glavi je ova vaša scena iz rijeke nepoštivanje, a u mojoj obitelji bi izazvala drame na n-tu.

Kakav napad, ja sam uvijek za to da se pita i razgovara.

Moj dragi niti misli niti osjeća da ne poštujem njegove starce. Niti se oni tako osjećaju. Ne znam zašto je to baš tako nevjerojatno.

Taj susret u Rijeci je bio prekrasan za sve nas. Da vic bude veći nekima ovdje, ja sam im nudila da prime maloga ako žele, a oni su rekli da su oni došli vidjet nas sve, a ne gnjavit novorodjenče, da nemaju šta babe gnjavit novopečenu mladu obitelj. Svekar, i inače veliki zafrkant, mi je sjećam se rekao da si stavim mišolovku pred vrata doma ako me kakve babe budu htjele gnjavit. Oni obožavaju svog unuka, ali dijele na tu temu moje ovdje već previše puta ponovljeno mišljenje.

Svekrva mi je pričala kako se dobro sjeća kako su joj bili naporni znatiželjnici i gledatelji bebice.

I tako. Mi nismo dramatičari. Volimo se zafrkavat i iskreno razgovarat. A o mržnji i zločestoći, što svako malo netko tu spomene, nema ni govora.
Oni se sasvim sigurno nisu tamo osjećali kao žrtve.

Meni je smiješno i žalosno kako je Krisin vrlo ozbiljan post na vrlo ozbiljnu nezahvalnu temu ostao u sjeni i nedoživljen, a čak se i plače nad onime šta ja pišem?! Znam da je lakše zgražavat se nego biti konstruktivan, ali dajte ljudi probajte biti više konstruktivni.

Ja živim lijepo i nemam baš problema koji spadaju na ovu temu. Ako je ikome u ikojem smislu koristilo bilo što što sam napisala, drago mi je. Ako koga što još zanima, neka pita. Ostali stvarno ne trebaju rasipat energiju na zgražavanja. Velim, nisam niti dramatičar niti se lako vrijedjam.

[mim]

Znam da je lakše zgražavat se nego biti konstruktivan, ali dajte ljudi probajte biti više konstruktivni.

More, potpisujem te-uključujući životni stil i stav što se tiče "gledanja" bebe.

Nama su pomoć ponudili, ali smo je pristojno odbili jer je mm imao dovoljno slobodnih dana, a ja bila fit-rodilja tako da smo odlučili da taj početak treba biti u troje, a ne u čoporu. Svima smo rekli da ćemo ih obavijesitit od kad mogu doći u posjete i ako ćemo trebati pomoć. Moji su se složili, sveki također (je li joj bilo drago ili ne-ne znam, nije prigovarala). Ručkove smo za te prve dane naručivali u restoranu koji kuha fino i domaće, juhicu sam ja pristavila svaki dan jer mi je to 5 minuta posla, mm se pobrinuo za ostalo i imali smo danima vremena samo se uhodati s bebom. Nakon desetak dana nazvali smo najbliže i pozvali ih u posjete kad im odgovara i otprilike im rekli kakav je bebin raspored da je ne zateknu uspavanu ili usred kupanja. Svi su se lijepo rasporedili i došli na sat-dva, uživali u malenoj, donijeli ono što su mislili donijeti, pojeli i popili (naručili smo svaki puta platu i kolače, ja napravila neku brzinsku hladnu salatu) i sve je prošlo bez stresa za obje strane. Onaj dio obitelji koji nije najbliži najavljivao se nakon mjesec dana kako je kome odgovaralo. Za sve smo priredili isti doček s istim naputkom o bebinom rasporedu, svi su dobili slikanje s bebom i malu zahvalu i stvarno se tog perioda s veseljem sjetim.

Stava sam da se mladoj obitelji treba dati vremena da se oporavi od početnog stresa. Pogotovo mami jer ona mora biti u mogućnosti također uživati u posjeti najbližih jer u konačnici zaslužna je zato jer je beba na svijetu, manje ili više se namučila na porodu i red je da je se ne doživi samo kao maternicu na nogama. Osim toga, od iskrvarenja, bolničkog boravka i prehrane i svega ostalog može pasti imunitet rodilji tako da je treba poštedjeti svih mikroorganizama koji nisu kućni, osigurati joj mir da se uspostavi laktacija i da joj rana od eventualne epiziotomije zaraste. Mislim da svaka majka na to ima pravo koje je daleko veće od prava rodbine da vidi dijete. Pa dijete neće nestati za deset/trideset/dodaj proizvoljno dana. Nenajavljene ili neplanirane posjete bez poziva smatram nepoštovanjem, a ne to da netko nije pozvan u kuću istog trena kad beba stigne iz rodilišta. Riječ je o djetetu koje je još pred 72 sata plivalo u plodnoj vodi i ne treba mu pusa bake nego majčino mlijeko, zagrljaj roditelja i mir.