Vidim da vecina ima samo po jedno vrlo malo dijete.
Pretpostavljam da je ta vrsta posesivnosti uobicajena sa prvom djecom, i ja sam ju imala.
kad je doslo drugo, nije mi smetalo da je drze druge bliske osobe.
Bilo mi je lijepo da dio svojih dobrih zelja prenesu svojom blizinom.
iako cini mi se da pricamo o potpuno razlicitim stvarima.
kod nas nitko nije nocio kad je dolazio u posjete, nitko nije kuhao u mojoj kuhinji , niti je ikome palo na pamet djeliti savjete o prehrani , presvlacenju i spavanju.
sa prvim ( kroz maglu se sjecam) jesu malo , ali sa drugim su shvatili da to nema previse smisla , pa nisu niti pokusali.