Da, tako i ja mislim, da treba staviti svoj ego u stranu i omogućiti da babe i dede izgrade odnos sa decom.
I sad kad pogledam njihov odnos sa decom, sa tugom sve jasnije vidim kako babe i dede nisu zadovoljne svojim unucima. Oni u unucima ne vide dva obična, fizički i psihički zdrava deteta, nenasilna, vesela, maštovita, željna društva i pažnje, nego samo niz sitnica u kojima sam ih JA pogrešno vaspitala.
A ja se trudim da se nimalo ne mešam u njihov odnos.
Hoću reći, ima tu puno više od samo roditeljskog ega.
Neke babe i dede unuke posmatraju kao priliku da budu roditelji opet, i tako sami sebi uskraćuju priliku da budu babe i dede.