 |
|||
znači ono što je diskretno je mamina definicija.more prvotno napisa
ne mora nužno bebi nešto smetati.
u biti, ne kontam zašto bi to samo mama trebala biti dovoljna.
ne kontam sada, prošla sam i ja svoju sebičnu fazu sa prvim djetetom.
iako, nikad mi nije smetalo iskazivanje ljubavi prema bebi. dapače, to mi je godilo.
smetalo mi je pametovanje, al to je druga priča.
beba osjeća ljubav...maminu, tatinu, bakinu...
tako ja makar mislim.
Pa rekla sam, bebi u boljem slučaju svejedno, u gorem smeta, ali u svakom slučaju nepotrebno. Kakvo razvijanje odnosa s babama u dobi dok bebu zanima samo mamima blizina. Pa to je notorna činjenica, a ne nikakva sebičnost. A meni je sebičnost gurat se gdje mi nije mjesto samo zato što je meni gušt/slatko/interesantno. A da, ako mama želi da babe ljube i maze bebu, pa će joj teško past što to ne rade, onda je bolje da rade. Sretna mama sretna beba. U tom smislu naravno da mama postavlja granice kad je u pitanju ona i njena bebica.
Meni je sveki poslala jedan prekrasan SMS kao odgovor na prve slike maloga, koji je bio jedno prekrasno iskazivanje emocija. Ona i svekar i moji su doputovali u Rijeku iz Zg kad sam izlazila iz rodilišta, vidjeli su maloga, nitko ga nije dirao, obasuli su nas poklonima i vratili se sretni u Zg, a mi doma. Podržali me u stavu da babama zasad nije mjesto oko bebe i izuzetno ih cijenim radi toga.
ja sam ovo čula od više novopečenih bakica, pa i djedova, i ljudi to obično komentiraju kako su bake i djedovi opušteniji s unucima nego kad su imali svoju djecu - imali su više brige oko djeteta, odgoja, a sada su i u mirovini i često nemaju drugih obaveza. A pretpostavljam da tu ulogu igraju i neki hormoni, kao što se kaže da muškarci s godinama postaju pažljiviji prema svojim ženama nego u mladosti, zbog opadanja testosterona. No to ćemo valjda još vidjeti
Ja sam sličnu priču čula od sveki. Pričala mi je, za nju je to bio žanr hororackako su njeni poznanici, dobivši prvo unuče, putovali do Zagreba (cca 300km) da ga vide - koliko sam shvatila, beba je imala oko 8 dana. Nisu ih pustili da pređu prag bebine sobe, zbog možebitnih bakterija. I vratili se doma bez da su vidjeli dijete. Kako da se čovjeku ne smili kad to čuje?
Meni je osobno sveki bila savršena kad sam rodila prvi put, za drugi put je nećemo imati blizu, pa ćemo vidjeti kakva je razlika. No naravno da će i moji i mm-ovi roditelji moći doći u posjet, ili ćemo mi do njih kad ja budem mogla. Kako bih preživjela nakon prvog poroda bez pomoći, zbilja ne znam, jer sam ja bila jako popucala i puno su me šivali, tako da sam prvo vrijeme jako teško hodala, a dijete je plakalo više manje kad god je bilo budno a da nije sisalo. Sveki mi je nosila kuhanu hranu i uspijevala je zanunati i smiriti bebu, koja ju je prihvaćala od prvih dana - dok je kod mm-a još dosta vremena plakala kad bi je pokušao uzeti. Zašto - ne znam.
Ali uvjerena sam da je za ljude urođeno da žive u većim obiteljima i da majke imaju pomoć oko male djece od drugih žena iz obitelji. Na svakoj temi gdje majke pucaju po šavovima spominje se neprirodnost situacije kad žena koja je tek rodila mora cijeli dan provesti sama s bebom
Vjerujem, naravno, da ima svekrva koje bi situaciju pogoršale. Ali ako govorimo o potrebama majke i djeteta, izolacija svakako nije prirodna. To je pojava novog doba.
Da, ovako rečeno zvuči i logično, i lepo i očekivano-da su bake i dede opušteni sa unucima i da uživaju u njima na jedan totalno drugačiji način nego sa svojom decom.ja sam ovo čula od više novopečenih bakica, pa i djedova, i ljudi to obično komentiraju kako su bake i djedovi opušteniji s unucima nego kad su imali svoju djecu - imali su više brige oko djeteta, odgoja, a sada su i u mirovini i često nemaju drugih obaveza. A pretpostavljam da tu ulogu igraju i neki hormoni, kao što se kaže da muškarci s godinama postaju pažljiviji prema svojim ženama nego u mladosti, zbog opadanja testosterona. No to ćemo valjda još vidjeti
Ali to je ipak nešto drugačijeg značenja od rečenice da je ljubav prema svojoj deci lepa, ali je ljubav prema unucima najveća na svetu i najdivnija od svih ljubavi.
Meni je to, onako, kao kad bi rekla da je lepo biti mama, ali je neizmerno lepše biti tetka/strina/ujna, i da je ta ljubav mnogo jača i ispunjujuća...Malo-neobično?
Razumem ja i da novopečene bake i dede malo preteruju u izražavanju možda, ali opet...Meni to zvuči malo i ružno, i smešno-decu rađamo da bi smo osetili najdivniju ljubav tek sa unucima...Hm?
Ginger, da, to je ružna krajnost, i kod nekih upravo ta ružna krajnost i izazove potrebu za drugom krajnošću-da se zabrane posete bebi. Jer ako je svaki kontakt sa rodbinom neko teško natezanje sa granicama, onda naravno da porodilja poželi da odloži to natezanje za što kasnije.
Opet, kažem, ja mojima nikad nisam branila posete i držanje bebe, ali sam odbila bilo kakvu "pomoć" nakon porođaja, a posete su svakako bile toliko uvređene mojim "strogim" pravilima (moš misliti, nema pušenja, moraš se izuti i oprati ruke LOL, a ako upadneš u sobu možeš videti i gole sise), da su se sa drugim detetom sami proredili.
Što bih ja toga imala za napisati kao komentar na pojedine izjave na ovoj temi!! Ali neću, jer bio bi. Samo se nadam da ćete jednog dana biti u ulozi bake ili none, pa ćete znati kako je to
A ovo! Užas! Ma da si mene natjerala da ti kao svekrva ili mama dodjem 160 km do rodilišta i otpratim te do auta, ne znam da bih ti se ikad više obratila, a kamoli poklone dala.
Ustvari da sam ti mama, bila bih jako nesretna kakvu sam kćer odgojila, a da sam svekrva, odj..... bih te po hitnom postupku. I sina skupa s tobom. I umrla u sebi od tuge. Pa ja plačem samo čitajući ovo. Zar ima takvih ljudi?!
Kao što sam već i napisala, moji svekiji nisu imali nikakve zabrane. Kao niti moji. Niti me se boje. Niti sam ih natjerala da dolaze u Rijeku, cijeli scenarij u Rijeci bio je njhova volja, njihova ideja.
Ne znam zašto je tako teško pojmit da nisu svi ljudi isti i da intenzitet navaljivanja na bebicu nije nikakvo mjerilo ljubavi.
I zašto je tako teško čitati ono što piše, bez dodavanja iz vlastite glave onoga što baš nigdje ne piše.
Ja bi pak recimo bila prilično razočarana da odgojim kćer koja si dopušta da ju svekrva ne poštuje ili sina koji mi dopušta da ne poštujem njegovu ženu.
Zbilja Beti ne trebaš plakat zbog mojih svekija, oni bi ti se smijali da pročitaju to što si napisala.
nemoj ovo moje sad shvatiti kao napad, nego komentar - ja bih bila razočarana i da moj sin dopušta svojoj ženi da ne poštuje mene i tatu.u mojoj glavi je ova vaša scena iz rijeke nepoštivanje, a u mojoj obitelji bi izazvala drame na n-tu. ali stvarno "dozvoljavam" da vama svima u obitelji to tako paše i da ste svi ok oko toga.
moguće da i tvoji svekiji nisu htjeli biti više involvirani, pa su napravili ovako da izgleda kao žrtva s njihove strane...
enivej, zbilja ne volim da se po nekome drvi na forumu, tako da zauzimam budha stav.
Kakav napad, ja sam uvijek za to da se pita i razgovara.
Moj dragi niti misli niti osjeća da ne poštujem njegove starce. Niti se oni tako osjećaju. Ne znam zašto je to baš tako nevjerojatno.
Taj susret u Rijeci je bio prekrasan za sve nas. Da vic bude veći nekima ovdje, ja sam im nudila da prime maloga ako žele, a oni su rekli da su oni došli vidjet nas sve, a ne gnjavit novorodjenče, da nemaju šta babe gnjavit novopečenu mladu obitelj. Svekar, i inače veliki zafrkant, mi je sjećam se rekao da si stavim mišolovku pred vrata doma ako me kakve babe budu htjele gnjavit. Oni obožavaju svog unuka, ali dijele na tu temu moje ovdje već previše puta ponovljeno mišljenje.
Svekrva mi je pričala kako se dobro sjeća kako su joj bili naporni znatiželjnici i gledatelji bebice.
I tako. Mi nismo dramatičari. Volimo se zafrkavat i iskreno razgovarat. A o mržnji i zločestoći, što svako malo netko tu spomene, nema ni govora.
Oni se sasvim sigurno nisu tamo osjećali kao žrtve.
Meni je smiješno i žalosno kako je Krisin vrlo ozbiljan post na vrlo ozbiljnu nezahvalnu temu ostao u sjeni i nedoživljen, a čak se i plače nad onime šta ja pišem?! Znam da je lakše zgražavat se nego biti konstruktivan, ali dajte ljudi probajte biti više konstruktivni.
Ja živim lijepo i nemam baš problema koji spadaju na ovu temu. Ako je ikome u ikojem smislu koristilo bilo što što sam napisala, drago mi je. Ako koga što još zanima, neka pita. Ostali stvarno ne trebaju rasipat energiju na zgražavanja. Velim, nisam niti dramatičar niti se lako vrijedjam.
More, potpisujem te-uključujući životni stil i stav što se tiče "gledanja" bebe.
Nama su pomoć ponudili, ali smo je pristojno odbili jer je mm imao dovoljno slobodnih dana, a ja bila fit-rodilja tako da smo odlučili da taj početak treba biti u troje, a ne u čoporu. Svima smo rekli da ćemo ih obavijesitit od kad mogu doći u posjete i ako ćemo trebati pomoć. Moji su se složili, sveki također (je li joj bilo drago ili ne-ne znam, nije prigovarala). Ručkove smo za te prve dane naručivali u restoranu koji kuha fino i domaće, juhicu sam ja pristavila svaki dan jer mi je to 5 minuta posla, mm se pobrinuo za ostalo i imali smo danima vremena samo se uhodati s bebom. Nakon desetak dana nazvali smo najbliže i pozvali ih u posjete kad im odgovara i otprilike im rekli kakav je bebin raspored da je ne zateknu uspavanu ili usred kupanja. Svi su se lijepo rasporedili i došli na sat-dva, uživali u malenoj, donijeli ono što su mislili donijeti, pojeli i popili (naručili smo svaki puta platu i kolače, ja napravila neku brzinsku hladnu salatu) i sve je prošlo bez stresa za obje strane. Onaj dio obitelji koji nije najbliži najavljivao se nakon mjesec dana kako je kome odgovaralo. Za sve smo priredili isti doček s istim naputkom o bebinom rasporedu, svi su dobili slikanje s bebom i malu zahvalu i stvarno se tog perioda s veseljem sjetim.
Stava sam da se mladoj obitelji treba dati vremena da se oporavi od početnog stresa. Pogotovo mami jer ona mora biti u mogućnosti također uživati u posjeti najbližih jer u konačnici zaslužna je zato jer je beba na svijetu, manje ili više se namučila na porodu i red je da je se ne doživi samo kao maternicu na nogama. Osim toga, od iskrvarenja, bolničkog boravka i prehrane i svega ostalog može pasti imunitet rodilji tako da je treba poštedjeti svih mikroorganizama koji nisu kućni, osigurati joj mir da se uspostavi laktacija i da joj rana od eventualne epiziotomije zaraste. Mislim da svaka majka na to ima pravo koje je daleko veće od prava rodbine da vidi dijete. Pa dijete neće nestati za deset/trideset/dodaj proizvoljno dana. Nenajavljene ili neplanirane posjete bez poziva smatram nepoštovanjem, a ne to da netko nije pozvan u kuću istog trena kad beba stigne iz rodilišta. Riječ je o djetetu koje je još pred 72 sata plivalo u plodnoj vodi i ne treba mu pusa bake nego majčino mlijeko, zagrljaj roditelja i mir.
Pravila pisanja postova
