bake i beba

[Ginger]

Pa da, sirius, zekana, koliko sam skuzila, ne zeli daj joj se netko doseli na tjedan-dva i pomaze ili odmaze
Po njenom iskustvu odmaze, i to stvarno nije potrebno
A more govori da nitko ne treba ni vidjeti i pipnutu bebu bar tri mjeseca
Svekiji dosli iz zg u ri u ispred rodilista bacili pogled na unuka - to nije postivanje mame, to je nepostivanje roditelja svog muza
Pa kavu u stanu su bar mogli popiti i primiti unuce
Ja ne bih imala obraza za tako nesto, pa cak da mi i ne pase
Mislim da su moja djeca samo profitirala od silnih zagrljaja i poljubaca svojih baka, pa i teta i ujaka (moji i muzevi brace i sestre)
A moram reci da sam i ja dosta posesivna pa bez obzira na to im ne zelim uskratiti svu tu ljubav koju dobivaju i od drugih ljudi, a ne samo od mene

[more]

Ovdje se previše generalizira, vadi iz konteksta i miješa kruške i jabuke. Tako se može u nedogled pa ću ukratko ponovit svoj stav:

Bebica koja još nije počela pokazivat interes za vanjski svijet nije baš ništa izgubila time što ju šira obitelj ne navlači. Bebici to potrebno nije. (Kasnije je naravno normalno da dijete ima odnose sa članovima šire obitelji.)

Netko želi pomoć u kući kad rodi, netko ne. Naravno da mama bira kako želi provesti najraniji period života svoje bebice. Ako joj to stanje dopušta, naravno.

Nekome je mama ili svekrva pomogla, nekome je više odmogla nego pomogla, nekome ta vrsta pomoći nije potrebna ni fizički ni psihički. Ja sam recimo taj treći slučaj.

Naravno da je tata izuzetno važan, ali opet, ispočetka je bez sumnje važniji mami nego bebici, emocionalno, logistički i svakako. Ako je u mogućnosti jasno. Konkretnih situacija ima svakakvih...


Što se tiče mene. Ja ne živim u Rijeci, Rijeka je taman na pola puta izmedju Zg (gdje su moji i njegovi) i mjesta gdje živimo dragi, beba i ja. Moji svekiji nisu imali nikakve zabrane, nije bilo potrebno, iskreno podržavaju moj stav. Došli su nas otpratit od rodilišta do auta, da nas sve skupa vide i poljube - mene. Otišli smo svi sretni doma, svatko na svoju stranu. Slala sam im fotke, dopisivali se, čuli onoliko koliko mi je odgovaralo.
Moji su došli dan ranije, dan izlaska iz rodilišta nisu mogli, spremni na to da uopće ne vide maloga, nego samo mene s obzirom na politiku rodilišta. Ali dragi i ja smo ga med sestri iza ledja donijeli do stakla pa su ga čak i vidjeli kratko. Mama radi u prosvjeti pa je imala mogućnost provest ljeto kod nas (taman sam rodila kad joj je počinjalo slobodno) ako bi bilo potrebno, rekla je da računam da mi je na raspolaganju ako mi pomoć zatreba.

Ugošćavala doma nisam nikoga prva 3 - 4 mjeseca. Uživali smo nas troje. Nitko se nije ljutio niti se itko u priči mrzi. Naprotiv.

Na Zekaninom mjestu bez pardona bi rekla svekrvi da sam odlučila ovaj puta drugačije, da ćemo daj Bog zdravlja bit sami ovaj put do tada i tada (već kako ona odluči), da cijenim što će to poštivat i točka. Zekana ima svako pravo ne željet reprizu onoga što je proživljavala. Nije sebična i ništa time ne uskraćuje bebici. Ako je nekome drugome super došla mama ili svekrva, to baš ništa ne znači za nju. Njoj nije.