meni je čak i totalno ok ako se ne radi o potrebi bebe, nego o potrebi članova obitelji koji su sretni i uzbuđeni zbog dolaska nove osobe u obitelj, koju očekuju da će voljeti svim srcem do kraja života
možda bebi i nije nešto posebno potrebno tih prvih dana (ne mjeseci)
ali meni je bilo normalno da ne samo moji i mmovi roditelji, nego i moja sestra i baka, ne mogu dočekat da vide, dotaknu i pomirišu to malo biće
i ako nisu bili bolesni, a bolesni se ni sami ne bi gurali, ne vidim kako bi to bebi moglo škodit

3 mjeseca su mi već science fiction, baš smo se nedavno sjetili kako je M. "razgovarao" s ljudima u toj dobi 2-3 mjeseca, ono ti mu nešto pričaš, on gleda u oči i sluša. kad prestaneš govorit, on guguće i maše rukama.