bake i beba

[Ginger]

Pa da, sirius, zekana, koliko sam skuzila, ne zeli daj joj se netko doseli na tjedan-dva i pomaze ili odmaze
Po njenom iskustvu odmaze, i to stvarno nije potrebno
A more govori da nitko ne treba ni vidjeti i pipnutu bebu bar tri mjeseca
Svekiji dosli iz zg u ri u ispred rodilista bacili pogled na unuka - to nije postivanje mame, to je nepostivanje roditelja svog muza
Pa kavu u stanu su bar mogli popiti i primiti unuce
Ja ne bih imala obraza za tako nesto, pa cak da mi i ne pase
Mislim da su moja djeca samo profitirala od silnih zagrljaja i poljubaca svojih baka, pa i teta i ujaka (moji i muzevi brace i sestre)
A moram reci da sam i ja dosta posesivna pa bez obzira na to im ne zelim uskratiti svu tu ljubav koju dobivaju i od drugih ljudi, a ne samo od mene

[sirius]

Jedna poznanica je ovako rješavala sve posjete Dijete je bilo u spavaćoj sobi, a oni su mogli s vrata sobe samo baciti pogled, okrenuti se na peti i vratiti u dnevni

Zapravo , kod mene to ne bi proslo.
Ja se sam posjetama nudila da drze dijete. :D
ako nije spavalo .

[Ginger]

Zapravo , kod mene to ne bi proslo.
Ja se sam posjetama nudila da drze dijete. :D
ako nije spavalo .

I ja

[sirius]

Pa cak i kad me je posesivnost prala ( a sa prvim sam imala tu borbu) sam tutnula dijete clanovima obitelji u ruke ( nakratko ) jer sam znala da NJIMA to puno znaci.

[tangerina]

meni je čak i totalno ok ako se ne radi o potrebi bebe, nego o potrebi članova obitelji koji su sretni i uzbuđeni zbog dolaska nove osobe u obitelj, koju očekuju da će voljeti svim srcem do kraja života
možda bebi i nije nešto posebno potrebno tih prvih dana (ne mjeseci)
ali meni je bilo normalno da ne samo moji i mmovi roditelji, nego i moja sestra i baka, ne mogu dočekat da vide, dotaknu i pomirišu to malo biće
i ako nisu bili bolesni, a bolesni se ni sami ne bi gurali, ne vidim kako bi to bebi moglo škodit

3 mjeseca su mi već science fiction, baš smo se nedavno sjetili kako je M. "razgovarao" s ljudima u toj dobi 2-3 mjeseca, ono ti mu nešto pričaš, on gleda u oči i sluša. kad prestaneš govorit, on guguće i maše rukama.

[pomikaki]

Jedna poznanica je ovako rješavala sve posjete Dijete je bilo u spavaćoj sobi, a oni su mogli s vrata sobe samo baciti pogled, okrenuti se na peti i vratiti u dnevni

bit će da su to ovi što mi ih je opisala sveki nema ih valjda još takvih

[Ginger]

Pa bar ih je pustila u stan

[bella77]

Na temu prvog posjeta bebi:
Došli su mi članovi uže rodbine odmah prvi tjedan - nisu cipele skinuli na ulasku, nisu ruke oprali. Sjeli i čekali da ih pogostim. Bogami nisam, nego ih poslala prat ruke i izut cipele. Uvrijedila se gospoda.
Nakon mjesec dana došli su mi članovi šire obitelji, ljudi sa sela, putovali par sati do nas. Donijeli mesa, priloga, salate, kolača, sokova. Oprali ruke i izuli cipele na ulasku, kulturni ljudi. Nakon ručka oprali suđe, skuhali kavu, popili i otišli. Nama ostalo ručka za još sutradan.
Meni nije bitno jel netko bliži ili dalji rod - bitno je koliko ta osoba ima osjećaja za druge i za ono što je prihvatljivo u nekoj situaciji, pogotovo u tim nekim osjetljivijim trenucima.

[maca papucarica]

Osobno imam odlicnu svekrvu.
Neko smo vrijeme živjele i pod istim krovom i uvijek imale odnos pun međusobnog poštovanja i uvažavanja.

Ali, rođenjem djeteta u meni se probudila majka lavica, a u njoj bojažljiva baka zabrinuta za zdravlje i dobrobit svog (prvog) unuka.

A od vremena kad je ona imala bebu proslo je 30 i kusur godina. Pa se svemu čudila. Kako mala beba plače, koliko spava, kako se prestraši kad ona glasno i energično priča, kako mu je mama najvažnija, pa sve novotarije koje provodim...
Ona bi prokomentirala, ja bi obrazložila što/kako/zašto i tu je priča završavala. Kasnije bi ja na poneki usputni komentar napravila propuh u glavi, ona prešla preko toga i život ide dalje.

Da se razumijemo, takvi "dosadnjikavi" su svekrva i moj otac, moja mama i svekar se suzdržavaju komentara. Tati sam rekla kad su došli u posjetu da bude li puno pametovao, može slobodno na plažu

I mamu i svekrvu sam pozvala da dođu u bolnicu vidjeti unuka 3. tj. 4. dan. Kasnije mi je bilo normalno da navrate, al da se najave i da ne očekuju da sam/smo namontirani za posjetu jer možda dojimo, mozda spavamo, mozda nanašamo jer plače...

Mama mi je napravila generalku u stanu (na moju zamolbu, ofkors) dok smo mi još bili u bolnici. Bila je tu 5-6 dana, ali nije spavala kod nas, mada ima mjesta, da imamo svoj mir. Kasnije sam ju zamolila da mi skuha nešto sos hrane i zaledi. I ne bi mi bilo ništa lakše da je ostala duže.

Slažem se da ima svakakvih ljudi, da nas hormoni i neiskustvo čine osjetljivijim i da je potrebno uložiti trud kako bi se izgradili kvalitetni novi odnosi kad novi član dođe i uloge se promjene.

[*mamica*]

I meni je jako tužno čitati ove "antisvekrva" postove i u potpunosti potpisujem sirius, ginger i ostale cure.

Oba djeteta sam od prvog trenutka davala u ruke svim članovima obitelji - svekrvi, mojim roditeljima, tetama, stričevima. Oba puta kada sam došla iz bolnice, dočekalo me je čisto, pospremljeno, skuhano, kolači napravljeni.

Mislim da moje dijete zaslužuje biti okupano ljubavlju svih članova svoje obitelji i ja naprosto uživam u tome. Da, i meni je gadljivo osjetiti tuđi parfem ili gledati cmakanje, priznajem, ali to je MOJ osobni problem. Okupam ga i gotovo. Neprocjenjivo mi je gledati kako se moje dijete veseli bakama, djedu, tetama, a bogme mi je neprocjenjivo i to što mi ga ima tko pričuvati, pa i uspavati čak i što mogu bez brige otići tamo gdje trebam. Neprocjenjivo mi je to što mogu nazvati svekrvu ili svoju mamu i zamoliti da mu skuhaju juhicu taj dan ako se meni baš ne da. Pa drugi put i ja njima odnesem pun lonac hrane za koju znam da im je najdraža - to je jednostavno uzajamno iskazivanje ljubavi.

I da, čula sam i ja sto puta "šta će ti platnene pelene, daj mu vode, čaja, daj mu kruh, čokolino", ja se na to nasmijem i čak ih i zezam kako su staromodne ili što li već. Te situacije iskoristimo za dobar smijeh.

I uvijek razmišljam o drukčijoj situaciji - jednog dana, ako Bog da, i ja ću biti svekrva. Moje ljubljeno dijete imat će svoje dijete. Srce bi mi puklo kada ne bih mogla njegovo dijete izgrliti, izljubiti, uživati u njemu od prvog dana. Možda će tada opet doći u modu da se djetetu daju sokići od 4 mj i da je šiba pozitivna odgojna mjera i ja ću sigurno cijelim svojim bićem biti protiv toga. Možda ću i ja reći nevjesti "nemoj ga šibom po guzi, molim te".

Malo se stavite u njihovu kožu, u njihovu poziciju, zar ne bi vi reagirale kada bi vaše nevjeste učinile nešto što se vama sada čini prestrašnim?

[LolaMo]

I meni je jako tužno čitati ove "antisvekrva" postove i u potpunosti potpisujem sirius, ginger i ostale cure.

Oba djeteta sam od prvog trenutka davala u ruke svim članovima obitelji - svekrvi, mojim roditeljima, tetama, stričevima. Oba puta kada sam došla iz bolnice, dočekalo me je čisto, pospremljeno, skuhano, kolači napravljeni.

Mislim da moje dijete zaslužuje biti okupano ljubavlju svih članova svoje obitelji i ja naprosto uživam u tome. Da, i meni je gadljivo osjetiti tuđi parfem ili gledati cmakanje, priznajem, ali to je MOJ osobni problem. Okupam ga i gotovo. Neprocjenjivo mi je gledati kako se moje dijete veseli bakama, djedu, tetama, a bogme mi je neprocjenjivo i to što mi ga ima tko pričuvati, pa i uspavati čak i što mogu bez brige otići tamo gdje trebam. Neprocjenjivo mi je to što mogu nazvati svekrvu ili svoju mamu i zamoliti da mu skuhaju juhicu taj dan ako se meni baš ne da. Pa drugi put i ja njima odnesem pun lonac hrane za koju znam da im je najdraža - to je jednostavno uzajamno iskazivanje ljubavi.

I da, čula sam i ja sto puta "šta će ti platnene pelene, daj mu vode, čaja, daj mu kruh, čokolino", ja se na to nasmijem i čak ih i zezam kako su staromodne ili što li već. Te situacije iskoristimo za dobar smijeh.

I uvijek razmišljam o drukčijoj situaciji - jednog dana, ako Bog da, i ja ću biti svekrva. Moje ljubljeno dijete imat će svoje dijete. Srce bi mi puklo kada ne bih mogla njegovo dijete izgrliti, izljubiti, uživati u njemu od prvog dana. Možda će tada opet doći u modu da se djetetu daju sokići od 4 mj i da je šiba pozitivna odgojna mjera i ja ću sigurno cijelim svojim bićem biti protiv toga. Možda ću i ja reći nevjesti "nemoj ga šibom po guzi, molim te".

Malo se stavite u njihovu kožu, u njihovu poziciju, zar ne bi vi reagirale kada bi vaše nevjeste učinile nešto što se vama sada čini prestrašnim?

Potpisujem.
Grozno mi je ovo što čitam

[bella77]

Ne razumijem zašto je grozno?
Na svijetu ima dobrih i loših ljudi. I onda ima čitav niz nijansi sive između "dobrih" i "loših". I ovi dobri su nečije svekrve i svekri, a i ovi loši su isto (na žalost) nečije svekrve i svekri. Na kažem da se ovdje radi o lošim ljudima, ali možda se radi o ljudima iz neke od tamnijih nijansi sive... Ne znam.

Meni je dovoljno ako roditelj osjeća ja je tako najbolje za njih kao obitelj u tom trenutku, onda tako treba napraviti. Točka.
A odnos između ljudi treba graditi godinama i ulagati u njega, a ne očekivati od majke koja u tom trenutku ima masu emocija koje ni sama ne može objasniti, da tolerira osobe koje joj ni prije možda nisu bile drage, bez obzira o kome se radi.

To ako baka i djed neće provoditi previše vremena sa unucima u prvim mjesecima, ne vidim kako to utječe na njihov odnos u budućnosti - barem imaju godine za pokušati izgraditi odnos kakav očito nisu uspjeli s djetetovom majkom.

[Carmina406]

Meni sveki nije dosla u rodiliste kad sam sam dobila curu,al zato je dosla kad mi je roden sin. Uz prigodne komentare

Ipak istrpila sam njene posjete jer tako je prirodno da vidi unucad(unuce) ali sam jasno dala do znanja da mi netreba pomoc. Zapravo sam odvagnula sto mi je zdravije biti sama te se fizicki umorit ili s njom psihicki.

Ne znam sto bi da mi je udaljena 500km,vjerovatno bi je primila na par dana u kucu al to bi zasigurno znacilo da ce bit stres,stres i stres


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[S2000]

I meni je jako tužno čitati ove "antisvekrva" postove i u potpunosti potpisujem sirius, ginger i ostale cure.

Oba djeteta sam od prvog trenutka davala u ruke svim članovima obitelji - svekrvi, mojim roditeljima, tetama, stričevima. Oba puta kada sam došla iz bolnice, dočekalo me je čisto, pospremljeno, skuhano, kolači napravljeni.

Mislim da moje dijete zaslužuje biti okupano ljubavlju svih članova svoje obitelji i ja naprosto uživam u tome. Da, i meni je gadljivo osjetiti tuđi parfem ili gledati cmakanje, priznajem, ali to je MOJ osobni problem. Okupam ga i gotovo. Neprocjenjivo mi je gledati kako se moje dijete veseli bakama, djedu, tetama, a bogme mi je neprocjenjivo i to što mi ga ima tko pričuvati, pa i uspavati čak i što mogu bez brige otići tamo gdje trebam. Neprocjenjivo mi je to što mogu nazvati svekrvu ili svoju mamu i zamoliti da mu skuhaju juhicu taj dan ako se meni baš ne da. Pa drugi put i ja njima odnesem pun lonac hrane za koju znam da im je najdraža - to je jednostavno uzajamno iskazivanje ljubavi.

I da, čula sam i ja sto puta "šta će ti platnene pelene, daj mu vode, čaja, daj mu kruh, čokolino", ja se na to nasmijem i čak ih i zezam kako su staromodne ili što li već. Te situacije iskoristimo za dobar smijeh.

I uvijek razmišljam o drukčijoj situaciji - jednog dana, ako Bog da, i ja ću biti svekrva. Moje ljubljeno dijete imat će svoje dijete. Srce bi mi puklo kada ne bih mogla njegovo dijete izgrliti, izljubiti, uživati u njemu od prvog dana. Možda će tada opet doći u modu da se djetetu daju sokići od 4 mj i da je šiba pozitivna odgojna mjera i ja ću sigurno cijelim svojim bićem biti protiv toga. Možda ću i ja reći nevjesti "nemoj ga šibom po guzi, molim te".

Malo se stavite u njihovu kožu, u njihovu poziciju, zar ne bi vi reagirale kada bi vaše nevjeste učinile nešto što se vama sada čini prestrašnim?

Odlican post.

Losi i zli ljudi rade lose i zle stvari. Uplitanje u to koji deterdent snaha koristi ili zasto se bebi ne da korica kruha nije zla stvar. Jest naporna ali nije zla. Zbog tog nitko nece zavrsit na sudu niti ce vas to osiromasit duhovno, materijalno ili ne znam kako. To vas treba osnazit da naucite izaci iz te bitke kao pobjednik, da ne morate dokazivati se i lomiti se zbog drugacijih stavova. Da se ne morati cijeli dan zivcirati jer vam je skuhana juha premasna.

Jednom kad djeca porastu bit cete presretni sto npr mozete ostaviti djecu jednu vecer kod njih i da mozete s muzem poci najboljem prijatelju na vjencanje ko ljudi, do zore ako treba.

Ma ja bi im dala da blatnjavim cizmama gaze po novom tepihu, sve bi ocistila, samo da imam npr free vecer s muzem jednom kvartalno (karikiram).

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

[more]

Ovdje se previše generalizira, vadi iz konteksta i miješa kruške i jabuke. Tako se može u nedogled pa ću ukratko ponovit svoj stav:

Bebica koja još nije počela pokazivat interes za vanjski svijet nije baš ništa izgubila time što ju šira obitelj ne navlači. Bebici to potrebno nije. (Kasnije je naravno normalno da dijete ima odnose sa članovima šire obitelji.)

Netko želi pomoć u kući kad rodi, netko ne. Naravno da mama bira kako želi provesti najraniji period života svoje bebice. Ako joj to stanje dopušta, naravno.

Nekome je mama ili svekrva pomogla, nekome je više odmogla nego pomogla, nekome ta vrsta pomoći nije potrebna ni fizički ni psihički. Ja sam recimo taj treći slučaj.

Naravno da je tata izuzetno važan, ali opet, ispočetka je bez sumnje važniji mami nego bebici, emocionalno, logistički i svakako. Ako je u mogućnosti jasno. Konkretnih situacija ima svakakvih...


Što se tiče mene. Ja ne živim u Rijeci, Rijeka je taman na pola puta izmedju Zg (gdje su moji i njegovi) i mjesta gdje živimo dragi, beba i ja. Moji svekiji nisu imali nikakve zabrane, nije bilo potrebno, iskreno podržavaju moj stav. Došli su nas otpratit od rodilišta do auta, da nas sve skupa vide i poljube - mene. Otišli smo svi sretni doma, svatko na svoju stranu. Slala sam im fotke, dopisivali se, čuli onoliko koliko mi je odgovaralo.
Moji su došli dan ranije, dan izlaska iz rodilišta nisu mogli, spremni na to da uopće ne vide maloga, nego samo mene s obzirom na politiku rodilišta. Ali dragi i ja smo ga med sestri iza ledja donijeli do stakla pa su ga čak i vidjeli kratko. Mama radi u prosvjeti pa je imala mogućnost provest ljeto kod nas (taman sam rodila kad joj je počinjalo slobodno) ako bi bilo potrebno, rekla je da računam da mi je na raspolaganju ako mi pomoć zatreba.

Ugošćavala doma nisam nikoga prva 3 - 4 mjeseca. Uživali smo nas troje. Nitko se nije ljutio niti se itko u priči mrzi. Naprotiv.

Na Zekaninom mjestu bez pardona bi rekla svekrvi da sam odlučila ovaj puta drugačije, da ćemo daj Bog zdravlja bit sami ovaj put do tada i tada (već kako ona odluči), da cijenim što će to poštivat i točka. Zekana ima svako pravo ne željet reprizu onoga što je proživljavala. Nije sebična i ništa time ne uskraćuje bebici. Ako je nekome drugome super došla mama ili svekrva, to baš ništa ne znači za nju. Njoj nije.

[vertex]

Ma dajte, pa šta vam je toliko tužni i grozno?
Meni pristup od more isto nije blizak, ali izgleda da su se oko takvog aranžmana svi složili, nema ljutnje ni osjećaja zakinutosti. Pa u čemu je onda problem?
A Zekanu isto shvaćam, ne znam odakle nekima ideja da su bake i dide nužno pozitivci? Ma ne moraju biti ni negativci, ali zašto im pripisivati isključivo čiste i nevine želje i osjećaje kod rođenja bebe?

[Ginger]

To ako baka i djed neće provoditi previše vremena sa unucima u prvim mjesecima, ne vidim kako to utječe na njihov odnos u budućnosti - barem imaju godine za pokušati izgraditi odnos kakav očito nisu uspjeli s djetetovom majkom.

Pa tesko je izgraditi odnos s nekim tko te ne zeli ni blizu
Ili, zasto majka nije izgradila odnos sa roditeljima svog muza? Mislim...
Ja mislim da i prvi mjeseci i te kako utjecu na daljni odnos
I ocito, nije uvijek u pitanju puno vremena s unucadi, vec i samo dopustenje da se dijete vidi i dotakne mjesecima
Pa ne mora kampirati kod tebe, al zar je stvarno problem dopustiti kratku posjetu
A onu koji si ne daju reda - kazes dovidjenja i gotovo, odes u sobu spat

[vertex]

A onu koji si ne daju reda - kazes dovidjenja i gotovo, odes u sobu spat

E vidiš, ovo je, primjerice, jedno veliko pojednostavljivanje stavri.
Jer neki će za tobom u sobu, i nećeš taj mir imat dok oni ne odluče da smiješ. Neki će se toliko uvrijedit zbog ovoga da će nastat drama u obitelji. I tako...
A ti svi spadaju u normalne ljude, i ima ih oko vas koliko god hoćete.

[Ginger]

Pa vertex, nisu uvijek ni pozitivci, niti negativci, vecinom su izmedju
Al, jbg, s tim moras naucitu zivjeti (ne odusevljava niti mene moja sveki uvijek, a bome niti vlastita majka, al one su nase majke, i nisu zle)

Al nema sanse da beba ne treba i ne osjeca prvih nekoliko mjeseci (ne tjedana, mjeseci!) osim mame - to jednostavno nije istina

[Ginger]

E vidiš, ovo je, primjerice, jedno veliko pojednostavljivanje stavri.
Jer neki će za tobom u sobu, i nećeš taj mir imat dok oni ne odluče da smiješ. Neki će se toliko uvrijedit zbog ovoga da će nastat drama u obitelji. I tako...
A ti svi spadaju u normalne ljude, i ima ih oko vas koliko god hoćete.

A ne znam, meni se nije dogadjalo
Al kod ljudi koji nemaju obzira - nemam ga ni ja
Doduse, imala sam par situacija sa bakom mm-a (ne nakon poroda) i nakon sto lijepo objasnim nekoliko puta, nemam problema biti i malo, kako da kazem, neobazriva
Pa tko se ljutio, ljutio
Ja idem prvo na lijepo, a tek ako tako ne ide, ne libim se i drugih metoda

[bella77]

Ma sad ulazimo u specifičnosti tko je prvi postao netolerantan (tu možemo sad opet cijelu teoriju razvući), ali je jasno tko je roditelj, a tko nije. Kod mene je to jasna i čista stvar. I te se odluke trebaju poštivati.
Ja bih svakako dopustila kratki posjet najužoj rodbini u terminu kad meni odgovara. Ne bih imala problem poslati nekoga da spava u hotel, ako baš hoće prenoćiti a ja nemam mjesta. A za one koji si ne daju reda - poslala bih kući, ne bih se ja maknula u svojoj kući.
Ali razumijem i ako netko to ne želi, pa nije sigurno iz objesti nego kao posljedica odnosa do tog trenutka.

[vertex]

Ja se slažem da osjeća i da su članovi obitelji, načelno, bogatstvo. I ne vidim razloga da se uskraćuju kontakti, osim ako beba zaista negoduje, što se isto događa.
S druge strane, ne mislim ni da se išta osobito gubi u odnosu ako se propuste prva tri mjeseca. Lako se to nadoknadi, ako se uopće može govoriti o nadoknađivanju.

[Ginger]

Zapravo, ne mogu uopce pojmiti da bi netko usao u sobu za nama
To mi je manjak osnovne kulture
Al ocito ima i takvih...

[vertex]

A ne znam, meni se nije dogadjalo
Al kod ljudi koji nemaju obzira - nemam ga ni ja
Doduse, imala sam par situacija sa bakom mm-a (ne nakon poroda) i nakon sto lijepo objasnim nekoliko puta, nemam problema biti i malo, kako da kazem, neobazriva
Pa tko se ljutio, ljutio
Ja idem prvo na lijepo, a tek ako tako ne ide, ne libim se i drugih metoda

E, pa to ti je to, netko tu jednostavno ima manje sreće. Ako su ljudi oko tebe stalno neobazrivi, onda ti drugi put više znači vlastiti mir nego neka tehnička pomoć.

[bella77]

Neki će se toliko uvrijedit zbog ovoga da će nastat drama u obitelji. I tako...

mene ne smetaju "drame u obitelji". Pa nije drama zbog mene, nego nekog tko misli da može u mojoj kući šefovati. i neka bude drama - da drugima ne padne na pamet slično ponašanje. Iako, moram priznati, nisam nikad doživjela obiteljsku dramu - valjda kod nas ide sve "po tiho".

[Ginger]

E, pa to ti je to, netko tu jednostavno ima manje sreće. Ako su ljudi oko tebe stalno neobazrivi, onda ti drugi put više znači vlastiti mir nego neka tehnička pomoć.

Pa tu se slazem
Zato sam i rekla za zekanin primjer - nek im unaprijed kaze da mogu doci vidjeti dijete i prespavati u hotelu, a ne se doseliti na tjedan-dva
Tako se ona nece uzrujavati nakon poroda, a i oni se odljute do tad

[Carmina406]

Ocito da su se more i njen muz slozili,to bi bilo najvaznije. A i bake i dide takoder. Nevidim problem. Svaka je situacija drugacija.

Moja sveki nije losa,nemogu reći....bila bi bezobrazna.........al nije ni dobra. (valjda isto vrijedi i za mene :mrgreen)


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Carmina406]

I meni nije grozno ovo što čitam jer vjerujem da puno toga napisanog nikad nebi u stvarnom životu bilo uopće izgovoreno. Možda eventualno s nekom bliskom prijom na kavi ko obostrana jadikovka


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Ginger]

Evo, sad sam se sjetila situacije sa bakom mm-a kad se najmanja rodila
Poslala ja muza po nju (ima baka 90 godina) da vidi novorodjenu praunuku
I tak, mala spava u kolicima, prabaka joj guguce...
I veli mi: daj ju zdigni da ju malo primim
Ja: ne moze bako, sad spava
Ona: al ja bi ju tak rad cuvala
Ja se vec cerim, jer znam da je uporna i velim: ne moze sada, spava
Ona: ni malo? Pa zaspat ce opet
Ja vec rikavam od smijeha i velim: nosit cete ju koliko hocete kad se probudi, al ne sad
Ona: a dobro onda

Inace je prabaka, onak, dosta specificna i nismo si uvijek bas najbolje - jer ja ne padam na njezinu upornost

[bella77]

Tako je moja stara kad je došla prvi put - drži malog, a on zaspao. ona će njemu: ma nećeš sad spavati sad sam se ja došla igrati s tobom. Mali je bio par dana star.

[Carmina406]

Tako je moja stara kad je došla prvi put - drži malog, a on zaspao. ona će njemu: ma nećeš sad spavati sad sam se ja došla igrati s tobom. Mali je bio par dana star.

kad baka po noci bude spavala a beba se probudi....odneses bebu baki i kazes...nemozes bako sad spavat,ja bi se sad igrala/o

EVIiiL








Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[bella77]

pa baš tako!

[zekana]

Pa tu se slazem
Zato sam i rekla za zekanin primjer - nek im unaprijed kaze da mogu doci vidjeti dijete i prespavati u hotelu, a ne se doseliti na tjedan-dva
Tako se ona nece uzrujavati nakon poroda, a i oni se odljute do tad

Netko je već napisao- prespavati u hptelu pored snahe i sina?! To ovdje ne postoji, hehe! Doći će oni na dan pa kući. Nisu daleko- 200 km.

[Ginger]

Netko je već napisao- prespavati u hptelu pored snahe i sina?! To ovdje ne postoji, hehe! Doći će oni na dan pa kući. Nisu daleko- 200 km.

E onda tako
Al reci im unaprijed, da se ispusu ako trebaju

[pulinka]

Ne razumijem zašto je grozno?
Na svijetu ima dobrih i loših ljudi. I onda ima čitav niz nijansi sive između "dobrih" i "loših". I ovi dobri su nečije svekrve i svekri, a i ovi loši su isto (na žalost) nečije svekrve i svekri. Na kažem da se ovdje radi o lošim ljudima, ali možda se radi o ljudima iz neke od tamnijih nijansi sive... Ne znam.

Meni je dovoljno ako roditelj osjeća ja je tako najbolje za njih kao obitelj u tom trenutku, onda tako treba napraviti. Točka.
A odnos između ljudi treba graditi godinama i ulagati u njega, a ne očekivati od majke koja u tom trenutku ima masu emocija koje ni sama ne može objasniti, da tolerira osobe koje joj ni prije možda nisu bile drage, bez obzira o kome se radi.

To ako baka i djed neće provoditi previše vremena sa unucima u prvim mjesecima, ne vidim kako to utječe na njihov odnos u budućnosti - barem imaju godine za pokušati izgraditi odnos kakav očito nisu uspjeli s djetetovom majkom.

Potpisujem i ovaj i ostale tvoje postove.
Neprijatni komentari rodbine su nivo koji me uopšte ne dodiruje.
Ali moja rodbina je pokušala da delima potpuno zanemari činjenicu da ja i MM uopšte postojimo. Neko je već pomenuo-ulazak u sobu iako su zamoljeni da ne ulaze, pokušaj da puše u kući iako smo jasno zamolili da toga nema jer smo nepušači, odbijanje pranja ruku pre uzimanja bebe jer, booože, pa nisu valjda prljavi (a samo su prošli javni prevoz, pomazili dvorišnog psa i mačku i skinuli rukama cipele...), uzimanje bebe iz ruku iako je nosim da spava/presvuče se/sisa, preuređivanje mojih ormana bez ikakvog prethodnog pitanja...I nije meni problem da jasno postavim granice na fin i ljubazan način, ali sama činjenica da su granice postavljene drugačije nego što se njima sviđa je narušila naše odnose.
I to zaista zadire u razdoblje pre rođenja bebe.
(I nema nikakve veze sa svekrvom, koja nažalost nije doživela da upozna unuke, a pamtim je samo po lepom i dobrom ).
Uostalom, ja sam sa mojim mužem jer mi se sviđa ON, zaista mi je bilo svejedno kakva je njegova ili moja rodbina. Ja sam njegovu, kao i on moju, prihvatila najbolje i najlepše što sam umela. To što naše najbolje nekim članovima rodbine i dalje nije dovoljno dobro-pa, šta sad.

[Ginger]

pulinka, ovo o cemu ti pricas je strasno i meni nepojmljivo
Takvo ponasanje ne bih tolerirala, bez obzira o kome se radi
Srecom, tako nesto nikad nisam dozivjela
Al ovo je jedna krajnost, i to ruzna, kao sto je druga krajnost ne dozvoliti bilo kome da mjesecima vidi bebu
A ako se ponasanje pokaze ovakvim kako ti opisujes - treba odmah reagirati

[autumn]

90% ovoga o čemu Zekana govori proživjela sam i potpuno razumijem. Razlika je samo u tome što nas ne dijeli 200 km. Mi živimo u istoj kući.
Hajde, savjeti (kojih sam se stvarno naslušala o svemu i svačemu) daju se ignorirati i napraviti po svome. Ali ako sam ja roditelj i dijete je moje i ja postavljam neka osnovna pravila u koja je i baka upućena, a baka uporno radi po svome u stilu "pričaj ti, ja ću po svom čim okreneš leđa"... E onda je to potpuno nepoštovanje mene i kao osobe i kao roditelja.

Jednom sam prilikom pila kavu sa svekrvom i njenom kolegicom. Ne znam više o čemu je bila riječ, ali njen zaključak upućen kolegici: "Evo vidiš, danas se i snaju mora poštivati." Dakle, kao da je snaja nekakvo najniže rangirano biće, a sad se i "to" mora poštivati.

[pulinka]

ja sam ovo čula od više novopečenih bakica, pa i djedova, i ljudi to obično komentiraju kako su bake i djedovi opušteniji s unucima nego kad su imali svoju djecu - imali su više brige oko djeteta, odgoja, a sada su i u mirovini i često nemaju drugih obaveza. A pretpostavljam da tu ulogu igraju i neki hormoni, kao što se kaže da muškarci s godinama postaju pažljiviji prema svojim ženama nego u mladosti, zbog opadanja testosterona. No to ćemo valjda još vidjeti

Da, ovako rečeno zvuči i logično, i lepo i očekivano-da su bake i dede opušteni sa unucima i da uživaju u njima na jedan totalno drugačiji način nego sa svojom decom.
Ali to je ipak nešto drugačijeg značenja od rečenice da je ljubav prema svojoj deci lepa, ali je ljubav prema unucima najveća na svetu i najdivnija od svih ljubavi.
Meni je to, onako, kao kad bi rekla da je lepo biti mama, ali je neizmerno lepše biti tetka/strina/ujna, i da je ta ljubav mnogo jača i ispunjujuća...Malo-neobično?
Razumem ja i da novopečene bake i dede malo preteruju u izražavanju možda, ali opet...Meni to zvuči malo i ružno, i smešno-decu rađamo da bi smo osetili najdivniju ljubav tek sa unucima...Hm?
Ginger, da, to je ružna krajnost, i kod nekih upravo ta ružna krajnost i izazove potrebu za drugom krajnošću-da se zabrane posete bebi. Jer ako je svaki kontakt sa rodbinom neko teško natezanje sa granicama, onda naravno da porodilja poželi da odloži to natezanje za što kasnije.
Opet, kažem, ja mojima nikad nisam branila posete i držanje bebe, ali sam odbila bilo kakvu "pomoć" nakon porođaja, a posete su svakako bile toliko uvređene mojim "strogim" pravilima (moš misliti, nema pušenja, moraš se izuti i oprati ruke LOL, a ako upadneš u sobu možeš videti i gole sise), da su se sa drugim detetom sami proredili.

[more]

Život u kući ili kući do sa starcima ili svekijima, prababama itd. je nešto u čemu osobno nemam iskustva i nadam se da niti neću imati. To je nešto što bi mi bilo opcija u slučaju teže materijalne ili zdravstvene situacije. Tako da za to nisam ekspert, ali napisala sam već da bi u takvoj situaciji oni naravno vidjeli bebu (mislim pa ne možeš se skrivat po kući s bebom, ono, ić na wc kad baba spava i tako : ), ali opet ne bi dopuštala navlačenje bebice otprilike prva 3 mjeseca. Ako se radi o normalnim ljudima s kojima se osjećamo pretežno dobro i beba i ja, tu i tamo bi mogli i nosat. Ako se radi o nekome tko bilo mene bilo bebicu davi, maltretira, ne poštuje, onda ne.

Nijedna beba nije baš ništa izgubila time što je bila samo s roditeljima taj period. A mnoge bebe i mame su uznemiravane od strane baba. Svakako da postoji i izmedju i sve pet.

Netko voli općenito više intenzivan šireobiteljski život, netko je više individualac.

Jasno da ovdje pretpostavljam da su roditelji zdravi fizički i psihički i da je otac u mogućnosti biti prisutan, da nije na brodu ili u Afganistanu ili šta već.

Ovim putem svakako pozivam sve mame koje lakiraju nokte/gledaju Sulejmana/ispijaju kavice s frendicama na špici itd. dok njihove bebice u prvom tromjesečju života venu za blizinom i dodirom i traže s kime bi podijelile svoje predivne prve osmjehe i gugutanja, pustite babe u kuće, sobe, krevete da pruže siročetu ono što mu je potrebno.

Vjerovao netko ili ne, da, postoje babe koje ne čekaju jedva navalit na unuče. I to nije nikakvo mjerilo ljubavi ili ne ljubavi.

[more]

kad baka po noci bude spavala a beba se probudi....odneses bebu baki i kazes...nemozes bako sad spavat,ja bi se sad igrala/o

EVIiiL





Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

ovdje moraš biti mudra u procjeni, da se ne iznenadiš ako se bakica oduševljena digne iz kreveta : )

[KrisZg]

Ja sam sada na drugim mukama po baki i djedu.U vezi smo 4 god, od toga nas 3 poznaju 3 godine i nisu se nesto potrudili ostvariti odnos s ovo prvo dvoje, djeca njega zovu tata, sa svojim i nemaju neki odnos a niti s bakom s te strane.E sada znam da kada se ovo rodi da je to biolosko njihovo prvo unuce ali sve cesce razmisljam da im napomenem da se malo vise zblize s ovo dvoje jer ce njih dvoje ispastati za taj odnos a ziher sam da kada ovo stigne da se oni nece moci suzdrzati.

[more]

zekana, ako misliš da su u stanju navratit na kratko i odnosit se prema tebi s minimumom poštovanja, ja bi ih pustila na to kratko. Hoće li prespavat u hotelu ili će putovat u istom danu oba smjera, njihov izbor.

U suprotnom, ja ih zaista ne bi primila, osim ako se tvoj muž ne slaže s time, onda bi se dogovorila s njim što ćemo i kako.

Ti ćeš napravit kako ti/vi odlučite. Ja savjete izbjegavam djelit bez da me se pitalo. Ti si se vrlo eksplicitno, podebljano : ) pitala koliko dugo da nikoga ne puštaš pa sam si dozvolila vrlo eksplicitno i sasvim ozbiljno napisat što bi ja napravila u tvojoj siuaciji.

Možda si previše objašnjavala svekrvi a premalo odlučno djelovala, sa različitim ljudima pale različite metode.

Možda tebe samo x godina psihoterapije dijeli od obožavanja svekrve, možda te y seansi meditacije dijeli od zen odnosa s njom, možda su u šumi, ali to ništa nije sada bitno, bitno je da si osjećala kako jesi sa svekrvom, da si blago rečeno odahnula kad si se maknula od nje i da tvojoj bebici i tebi prvenstveno treba vaš mir. Uopće nije bitno čini li se nekome drugome da pretjeruješ.
Barem prva tri mjeseca : )

[more]

Ja sam sada na drugim mukama po baki i djedu.U vezi smo 4 god, od toga nas 3 poznaju 3 godine i nisu se nesto potrudili ostvariti odnos s ovo prvo dvoje, djeca njega zovu tata, sa svojim i nemaju neki odnos a niti s bakom s te strane.E sada znam da kada se ovo rodi da je to biolosko njihovo prvo unuce ali sve cesce razmisljam da im napomenem da se malo vise zblize s ovo dvoje jer ce njih dvoje ispastati za taj odnos a ziher sam da kada ovo stigne da se oni nece moci suzdrzati.

Ja bi nastojala objasnit djeci realnost. Ne možeš nekome odredjivat što da osjeća prema kome, ako sam ne osjeća. Možeš više ili manje postić ovakvo ili onakvo ponašanje na van, ali djeca će opet osjećati kako stvari stoje, samo im neće biti jasno.

[Carmina406]

ovdje moraš biti mudra u procjeni, da se ne iznenadiš ako se bakica oduševljena digne iz kreveta : )

ma da mi je i tu babu vidit koja me ne bi poslala u tri.....










Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[pomikaki]

Ovim putem svakako pozivam sve mame koje lakiraju nokte/gledaju Sulejmana/ispijaju kavice s frendicama na špici itd. dok njihove bebice u prvom tromjesečju života venu za blizinom i dodirom i traže s kime bi podijelile svoje predivne prve osmjehe i gugutanja, pustite babe u kuće, sobe, krevete da pruže siročetu ono što mu je potrebno.

E baš to, Sulejman - kako bih samo preživjela bez Sulejmana i lakiranih noktiju nakon poroda, pitam se

[cvijeta73]

Meni pristup od more isto nije blizak, ali izgleda da su se oko takvog aranžmana svi složili,

kako ti to znaš sto posto?
meni je to grozno, da mi netko zabrani tri mjeseca vidjeti unuka. da pored npr prazne sobe, ja moram u hotel. brrrrr.
a šta bi se nego složila, neću valjda ja biti ta koja će unijeti neki nemir u kćerin/sinov brak.
al bih bila jako jako tužna.
i bojala bih se te snahe kao more malo, vid ovo o sulejmanu što piše i lakiranju nokti, mene bi bilo malo strah.
i neka, reći će ona sigurno, neka te je strah.

[Beti3]

Što bih ja toga imala za napisati kao komentar na pojedine izjave na ovoj temi!! Ali neću, jer bio bi . Samo se nadam da ćete jednog dana biti u ulozi bake ili none, pa ćete znati kako je to

Ona i svekar i moji su doputovali u Rijeku iz Zg kad sam izlazila iz rodilišta, vidjeli su maloga, nitko ga nije dirao, obasuli su nas poklonima i vratili se sretni u Zg, a mi doma. Podržali me u stavu da babama zasad nije mjesto oko bebe i izuzetno ih cijenim radi toga.

A ovo! Užas! Ma da si mene natjerala da ti kao svekrva ili mama dodjem 160 km do rodilišta i otpratim te do auta, ne znam da bih ti se ikad više obratila, a kamoli poklone dala.
Ustvari da sam ti mama, bila bih jako nesretna kakvu sam kćer odgojila, a da sam svekrva, odj..... bih te po hitnom postupku. I sina skupa s tobom. I umrla u sebi od tuge. Pa ja plačem samo čitajući ovo. Zar ima takvih ljudi?!

[blackberry]

mene isto neki postovi ostavljaju u čudu.

mislim, ima nas svakakvih. ima i zločestih roditelja. ima zločestih roditelja naših roditelja.
svi mi imamo neke izričite stavove temeljene na vlastitom iskustvu.

al nekako vjerujem da bake koje žele pomoć nisu iz pakla stigle. one zločeste ne žele ni blizu.
tako ja mislim.

ja sam imala baku kojoj sam bila teret. nimalo lijepo iskustvo :/
možda zato danas izuzetno cijenim ovo što moja djeca imaju.

[seni]

Sreća moja da imam curku.

[Carmina406]

Što bih ja toga imala za napisati kao komentar na pojedine izjave na ovoj temi!! Ali neću, jer bio bi . Samo se nadam da ćete jednog dana biti u ulozi bake ili none, pa ćete znati kako je to



A ovo! Užas! Ma da si mene natjerala da ti kao svekrva ili mama dodjem 160 km do rodilišta i otpratim te do auta, ne znam da bih ti se ikad više obratila, a kamoli poklone dala.
Ustvari da sam ti mama, bila bih jako nesretna kakvu sam kćer odgojila, a da sam svekrva, odj..... bih te po hitnom postupku. I sina skupa s tobom. I umrla u sebi od tuge. Pa ja plačem samo čitajući ovo. Zar ima takvih ljudi?!

a ja bih se ako treba i rasplakala pred njom i pitala je čime sam je toliko duboko povrijedila. Iskreno,pred njom bi igrala po njenim pravilima sve u svrhu da viđam unuče. Jer nema tog ega koji bi me odvojio od unučeta. A da bih bila razočarana i ljuta neću ni govorit

S druge strane ima i baka kojima ovakva situacija odgovara,i to je ok. Zapravo,čim šute znači da odobravaju.

Pa onda nek šute i trpe








Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk