90% ovoga o čemu Zekana govori proživjela sam i potpuno razumijem. Razlika je samo u tome što nas ne dijeli 200 km. Mi živimo u istoj kući.
Hajde, savjeti (kojih sam se stvarno naslušala o svemu i svačemu) daju se ignorirati i napraviti po svome. Ali ako sam ja roditelj i dijete je moje i ja postavljam neka osnovna pravila u koja je i baka upućena, a baka uporno radi po svome u stilu "pričaj ti, ja ću po svom čim okreneš leđa"... E onda je to potpuno nepoštovanje mene i kao osobe i kao roditelja.
Jednom sam prilikom pila kavu sa svekrvom i njenom kolegicom. Ne znam više o čemu je bila riječ, ali njen zaključak upućen kolegici: "Evo vidiš, danas se i snaju mora poštivati." Dakle, kao da je snaja nekakvo najniže rangirano biće, a sad se i "to" mora poštivati.





