Drage moje, mislim da je osnovno pravilo u ovome i svakom drugom odnosu ne raditi drugima ono što i ti ne bi volio da se tebi radi.
Ja se ne bojim kad mog sina drže baka i nona, ni njegov jedini djed, ali i dalje ih nadzirem. U čemu je stvar? U tome da mi danas odgajamo djecu drugačije od njih, a njima je to čudno. Naše mame nisu koristile Pampersice, uz dojenje su dodavale vodu, čaj, a dohranu smo jele vrlo brzo, nisu imale Rodu ni mogućnost informiranja kao mi. I to je nešto što ja razumijem, i zato razgovaram o svemu s njima.
Problem je u sljedećem:
-ako se prema unučetu ponaša kao da ti je sin/kćer
-ako se ne poštuju roditeljeve želje glede čuvanja
itd. itd. najgore je dakako imati indiferentne bake, ali...
Meni stvarno smeta što moja svekrva već sad planira upisati MOG sina u školu što bliže njoj. I vrtić bi trebao biti bliže njoj. I ona će ga čuvati dok ja radim. I nakon toga ćemo svaki dan svi kod nje ručati i doma biti samo za spavanje. Molim? Od prvog dana sam joj rekla jasno i glasno-NE DOLAZI U OBZIR. Naravno da ga može čuvati, biti s njim, ali mi smo mu roditelji, mi biramo sve a savjete uvijek mogu poslušati. Nitko nema pravo miješati se u naš odgoj, i svakome treba davati do znanja što je najbolje za dijete. Uz sve to treba ipak imati povjerenja u bake i djedove uz jednu važnu pretpostavku-kakvi su oni bili roditelji. Jer ako smo moj mužić i ja sretna djeca, dobro odgojena, zašto bi se bojali da dobra majka neće biti i dobra baka?
Ja ne odustajem, gradit ću odnos sina prema svoj rodbini, ali zna se tko je mama. Uostalom, samo jedan pogled mog sina prema meni je dovoljan za sve sumnjičave.
Pozdrav svima.
I ps. možda sam luda (ovo je predugi post), ali otkako sam rodila, upravo strašna posesivnost moje sveki je ono što me najviše muči, imam more zbog toga. A da se razumijemo, ni moja mama nije savršena, istina je da je najbolji za sad djed (koji je i mene čuvao kad sam bila mala).