Najviše me živcira moja mama kada navali na Adriana, doslovce mi ga otme iz ruku. Do sada nisam reagirala jer ne živimo blizu pa ga rijetko vidi (sva sreća jer bi svađa padala jako često).
Sveki je po tom pitanju pristojna, ali ono šta ona zna reći je izvan kategorije živciranja, kad to čujem doslovce me želudac zaboli:
- sine moj
- sad će tebi mama nešto donesti (primjećujete da je rekla mama a ne nona![]()
- i najgore od najgorega...ma ko tebe voli najviše na svijetu, nona tvoja![]()
Ponosna sam na sebe šta nisam odmah počela pljuvati vatru nego sam odlučila ovih dana lijepo i pristojno porazgovarati s njom i objasniti šta mi smeta, vidjet ćemo kako će to ispasti :/




