 |
|||
Ako su sigurni u tu odluku onda mi je to ok. Jedino mi je bed kad se zenske premisljaju bi-nebi i onda dode ljeto30,35,45.. i skuze da ipak bi..a onda ne ide bas tako lako.
Musko moze postati tata i s 60,70,80..tak da oni imaju taj luksuz premisljanja.
prihvacam.sorciere prvotno napisa
ljudi koji ne žele djecu - ponekad se "brane" takvim izrazima. tako zaustavljaju daljnje diskusije na tu temu, i komentare kojih su se naslušali zbog svoje odluke (na koju imaju puno pravo).
ajmo malo koristiti disociranu percepciju.
kod jednog para je bila njena zelja da imaju drugo dijete, njegova ne. kad se dijete rodilo i po cijelu noc plakalo, a ona bi ga zamolila da pogleda dijete, on bi joj znao odgovoriti: ti si ga htjela, ti ustani.Ima još jedan problem - kad jedno u paru želi dijete, a drugo ne. Kod dva para mojih prijatelja je slučaj da muževi žele dijete, a žene ne. Mislim da može doći do raspada braka zbog toga.i tko je sad tu sebican? on koji nije htio djecu i eksplicitno joj rekao il ona koja je znala da on ne zeli, al si mislila: ma nema on pojma. ja cu ipak zatrudnit. naravno da je on u medjuvremenu jako zavolio svoje dijete. al koliko god ne mogu opravdati njegovo ponasanje (jer se obija o djetetu), ne mogu razumijeti ni nju. i opet dolazim do zakljucka: da nista ne trebas na silu.
Ne znaju što propuštaju i što si uskraćuju.
Re: Sto mislite o zenama,a i muskarcima koji NE zele djecu?
ništa. čak ih i razumijem, a i podržavam. ne zato što ja ne volim djecu nego zato jer te osobe možda ne bi bili dobri roditelji. i ako ih ne žele, pa bolje da ih nemaju nego da ih imaju radi sredine i ovakvih pitanja kao što je tvoje. bolje ih je ne imati nego ih imati bez emocija i neželjeno rođene.
želja ili ne želja za djetetom je nečija intimna stvar u koju se nitko nema pravo miješat.
isto kao što smatram bezobraznim, drskim, nekulturnim uopće pitat nekoga zašto nema djece ili ako ima jedno kad će slijedeće.
mi smo se namučili dok nismo došli do diteta, ali su me iskreno izluđivala pitanja: šta čekate, mislite li više, pa koliko vam je godina.
a svako pitanje je bolo direktno u srce jer uz sav trud nije bilo rezultata, trudnoće.
e sad su opet pitanja kad ćete drugo
možda čak 50 posto tih koji govore kako ne žele djecu ima problem zbog kojih ni ne mogu imati djecu, ali im je srcu lakše ako "zatvore" oči pred problemom i opravdaju neimanje djece sa ne željenošću za njima. ko zna.
ali mi nije u redu ni pitat šta mislite o takvim ljudima koji ne žele djecu.
ne žele i gotovo. njihova stvar. i tu svaka priča treba završit. ne virujem baš da te osobe koje ne žele imati djecu hodaju okolo i ispituju ove šta imaju djecu zašto su ih želili.
da, fakat Loryblue
ja opce ne znam kaj bi rekla kad bi me netko (bilo tko i bilo kad) odjednom pitao "a zasto ti imas djecu.."
mislimono :? :? :? .. . radila sam neku narudzbu preko neta, pa su mi umjesto dva para cipela i knjige dostavili djecu.. i sad cekam da dodju po njih... ma daj... kaj te faking briga za mene i moju djecu...
Oni neznaju kako je imati djecu. Mejra se rodila u mojoj cetvrtoj godini braka. Sada stvarno neznam kako sam bez nje i Ahmeda mogla zivjeti...
Iskreno, ne znam što bih mislila. Istina je da svatko najbolje zna zašto nešto želi ili ne želi, ali mislim da su ljudi u naše doba općenito postali malo prekomotni i... malo egoistični. Velikoj većini naše generacije na prvom je mjestu vlastita ugoda i komocija. Često pomislim kad gledam neke svoje poznanike koji žele npr. prvo zaraditi masu novaca i proputovati svijet - da su naši roditelji bili takvi, nas danas ne bi bilo...
Prihvaćam razloge zašto netko ne želi djecu (niti biološku niti usvojenu) i uvažavam to. Ali osobno mislim da ne znaju što propuštaju.
Jedni poznanici su otvoreno rekli da ne žele dijete jer bi im strašno poremetilo život, narušilo komociju, pokvarilo planove za luda putovanja, bla, bla, bla,... a istovremeno imaju psa koji je slijep, dijabetičar, zadnje vrijeme i inkontinentan, i radi kojeg već par godina nisu otišli zajedno ni na kakvo ludo putovanje. Dakle, tim ljudima nije teško dati svoju ljubav i brigu nekom drugom biću, tako da mi se čini da su razlozi za njihovo neimanje djeteta jako, jako daleko od tamo neke komocije i od onoga što javno izjavljuju.
Ja sam prije braka bio u jednoj duzoj (8-godisnjoj) vezi u kojoj ni moja tadasnja cura ni ja nismo progovorili u tih 8 godina mozda 100 recenica o djeci. Ni jedno od nas nije tad osjecalo neku potrebu za djecom, a imam dojam da smo ostali u toj vezi da mozda djece ne bi ni bilo ... Ovako ja sad imam dvoje, ona troje, jer mislim da smo dosli svaki u vezu kvalitetniju za nas kao osobe ... imam nekakav dojam da u vezama koje bas ne stoje na cvrstim nogama (kao sto je bila ta moja prijasnja) o djeci se ili ne govori i ne razmislja, bilo svjesno, bilo podsvjesno, ili se pak djeca forsiraju pod devizom "djeca ce nas ujediniti" i onda bude bas suprotno, dolazak djece bude kap koja prelije casu i jos produbi razlike i veza se raspadne.
Sto se moje sester tice, njena "sluzbena" argumentacija je da osjeca da bi briga o djeci za nju bila preveliak odgovornost i vjerujem joj da to tako osjeca kad je vidjela kako se nas stari odnosio prema djeci i kako se na kraju i slomio pod teretom (koji si je istina sam natovario na ledja i niej htio s nikime podijeliti), a i na osnovu svoji veza koje isto bas nisu bile bajne i siguran sam da s nikime od tih muskaraca nije pozeljela imati djecu ... ja mislim da ozbiljne osobe u vecini slucajeva cekaju "ozbiljnu" vezu sa partnerom koji im pruza sigurnost (u svakom pogledu, ne toliko financijskom) kako bi se otvorile prema mogucnosti radjanja djece.
(siguran sam da se neki/neke nece slagati sa mnom, no ja imam takav dojam ...)
više poštujem one koji otvoreno kažu da ne žele imati djecu, nego one koji ih imaju "zato što sredina vrši pritisak" ili "eto zalomilo se".... pa ih daju baki i dedi na čuvanje dok roditelji tzv. ganjanju karijeru...nisu svi rođeni da budu roditelji.
ne sudim ih jer je to njihov izbor, kao što je moj izbor moja stvar!
X
Re: Sto mislite o zenama,a i muskarcima koji NE zele djecu?
potpis...
jednodimenzionalna pitanja nisu u redu... 'sto mislis o osobama koje su gay? sto mislis o osobama koje vjeruju u boga' sto misli o osobama iz ruralnih sredina? sto mislis o osobama ovisnim o cokoladi? sto mislis o plavusama?' - ova pitanja se mogu rangirati po tome koliko su osjetljiva i po nekim drugim kategorijama ali sva ona primoravaju na opci sud na osnovu jedne karakteristike...
zato mogu ponoviti da mi je u neku ruku napadno ili, kako sam prije rekla, nasilno postavljati takva pitanja...
a po meni najbolji nacin obrane je ne odgovoriti na njih
iako su mozda bolje nekima opcije:
'ne volim djecu'
'kaj te briga, babo'
'a zasto ti imas djecu?'
'za babino brasno'
'nemam potrebu odgovoriti ti'
'naprimjereno zadires u moju/nasu intimu'
itd.
Nažalost, nije primjereno da im o tome pričamo. Mislim da oni ne mogu shvatiti ono što nisu iskusili.
A znam nekolicinu slučajeva da kad im dijete neplanirano dođe, ne mogu doći k sebi od radosti i odmah žele i slijedeće.
bez uvrede, ali meni je ovo malo pre pristrano od strane tebe/nas koji imamo djecu.
povući ću jednu paralelu, ne zamjerite:
isto kao da te osoba istospolne seksualne orijentacije pita:
- jesi li probala/probao seks sa ženom/muškarcem?
- nisam
- e nemaš pojma šta propuštaš i što si uskraćuješ.
željeti ili ne željeti djecu je intimna stvar svakog pojedinca ponaosob, a razlozi mogu biti od banalnih do vrlo jakih. ali tribaju ostat intimni bez zabadanja tuđeg nosa u njih.
Moja kuma (37) je 10 godina u braku sa gluhonijemim vršnjakom (dok to čovjek ne primjeti ne bi se ni po čemu reklo), žive u inozemstvu. Radnička klasa, ali žive lagodnije i komotnije ne samo od mene nego od najvećeg broja mojih prijatelja u HR. Slažu se, nadopunjuju, stalno su u nekoj akciji, kućerina od 200m2, dva auta koja se izmjenjuju svake 2 godine, ma... more materijalnih užitaka koje su meni samo u mašti.
Ona ne želi djecu. Jasno i glasno. Svoju odluku ne dovodi uopće u pitanje. Razlog je, kako uvijek kaže (i pred mužem, i nije joj to mrsko ponoviti ako se potegne tema) - moj muž zahtijeva dovoljno brige i on je na neki način moje dijete. Ne želi dodatne obaveze, angažmane, želi živjeti upravo ovako kako živi. Njezin se suprug slaže s tim. Možda ide linijom manjeg otpora i ne želi navaljivati, ali rekla bih da dijeli njezin stav.
Nije mi nikad palo na pamet (a vrlo smo bliske) dovesti u pitanje ovaj njezin stav. Na neki joj se način divim, a u najmanju ruku poštujem ovu odluku, kao što bih i neku drugu. U njoj je neko posebno poštenje i prema njoj samoj i prema drugima koje čak i meni, koja sam čekala srednje (kasne) tridesete godine da se odlučim na trudnoću, daje jednu vrstu packe.
Uvjerenja sam da nismo svi - za sve. Pa tako ni za roditeljstvo. Poštovajući to, živim u većem skladu sa svijetom.
S moje točke gledišta, ja djecu žarko želim a nemam ih, pa s te strane ne razumijem one koje stvarno ne žele ali to je njihovo pravo, ako su tako odlučili, njihov život
ovo bi i oni mogli reci za nas s djecomNe znaju što propuštaju i što si uskraćuju.
meni je pitanje - imati ili neimati djecu, a onda i koliko imati - tako osobno i stvar izbora, da na osnovu toga se ne usudjujem stvarati neko misljenje.
Definitivno je stvar izbora, ali ne znači da ne možemo/ne smijemo oblikovati neko mišljenje o tome (bez osuda, naravno).
Način života bez djece ipak možemo isprobati prije (ili smo isprobali i nauživali ga se 8) ), dok oni život s vlastitom djecom apsolutno ne mogu zamisliti (ukoliko ne promijene mišljenje).
Ljudi imaju pravo sami izabrat. Ali ja moram komentirat da da su mi parovi bez djece u nekim kasnijim godinama (npr iznad 60) malo nekak čudni. Poznajem nekoliko takvih i puno su drugačiji nego oni koji imaju djecu što znači da nas djeca promjene (ja mislim na bolje, a oni se možda ne bi složili). Eto, ja tu razliku ne primječujem tolliko kod mlađih ljudi koliko kod tih starijih.
Jedna mamina frendica ko da si je posvojila mačku umjesto djeteta. Da vi čujete kak ona priča o njoj. Mislim, ja obožavam životinje, ali da netko ovak sa strane upadne i sluša mislio bi da stvarno priča o unučetu. Ja sam si to protumačila tak da joj ipak "nešto" fali.
Svatko ima pravo na izbor.
Ja iskreno nisam osjećala veliku potrebu, želju i žudnju za djecom, odlučili smo se imati dijete da krenemo "korak dalje".
Sad ne mogu zamisliti kako sam ikad živjela bez moje djece. Ali sjećam se ipak kroz duboku maglu da sam sasvim dobro živjela.
Također nisam osjećala žudnju za njima
Ja zaista smatram da svi ljudi nisu za djecu niti da su sve žene za majke.Ali svi bi klince trebali htjeti , tko ne voli djecu govori dosta o karakteru te osobe.Da bi bio roditelj moraš biti strpljiv , spreman na žrtvu , spreman na brigu , bezgraničnu ljubav ,a ako to sve nisi šta onda jesi uopće?Ali najčešće i žele koji ne mogu , koji mogu im ne trebaju....
Smatram ljude koji nemaju klince jer ih ne žele-sebičnima -jer koji god razlog imaju za to-karijera , komocija , ....-sve to prođe i ostaju sami i čangrizavi na kraju(što ja jako dobro znam jer mi ih je 100000000 prošlo kroz ruke) i ljudi bez klinaca u usporedbi s onima koji ih imaju su puno ogorčeniji i žale. Dakle niti karijera , lova komocija i sve ostalo nisu vrijedniji od jedne male duše koja ti da pusu.
A tko to ne shvaća-njegov gubitak.
svako ima pravo odluciti zeli li djecu ili ne?!
zasto ako osoba nije spremna na tako nesto, zasto unesreciti dijete i sebe?¨
ja imam kcer i volim djecu i vjerovatno cu imati jos jedno... ali ne mogu reci da ne razumijem ljude koji ne zele imati djecu!
Poznajem dvije zenske osobe koje jednostavno ne zele uopce imati djecu!
I nije da mrze djecu ili ne mogu imati djecu, nego jednostavno su tako odlucile!
Pa brojni su razlozi za tako nesto, mislim da nije fer osudjivati nekoga za takvo razmisljanje!
Meni se to vise svidja, nego da ih nastancaju jedno, dvoje, ... jer je vrijeme, bioloski sat otkucava, babe i dede bi htjeli unuke, ...!
Svatko zna svoje!
ne vidim zašto bih o njima trebala išta posebno misliti.Sto mislite o zenama,a i muskarcima koji NE zele djecu?
(ne)postojanje želje za djetetom mi nije kriterij po kojem procjenjum ljude.
Uopste ne razmisljam niti me je briga zasto ko ne zeli imati djecu.
Jos da s tim razbijam glavu :/
ljudi koji nemaju djecu su komotni, sebični i puno propuštaju u životu - nameće se kao misao vodilja ovih postova
imam dosta prijatelja u srednjim tridesetim, četrdesetim pa neke i starije koji nemaju djece iz raznoraznih razloga, a najvjerojatnije je i da ih neće ni imati
proglasiti njihove živote ispraznim, egocentričnim, dosadnim, komotnim i sivim zbilja mi je smiješno
otkud nekom ideja da, samim tim što ima dijete je odmah kvalitetniji kao osoba, spreman na brigu, žrtvu i bezgraničnu ljubav, kao što se to ovdje da pročitati
dvoje frendova (bez djece) upravo su upisali tečaj ronjenja, jedan se upravo vratio iz Australije, prijateljica je upisala tečaj za turističke vodiče i puno putuje, druga frendica organizira programe za edukaciju romskih djevojčica, snima dokumentarce..svi jako puno putuju, izlaze i bogtepitaj štasvenerade..
mislim, zašto bi nečiji život bio dosadan i besmislen ako nema djecu?
nisu djeca jedini smisao života, da i sama nisam mogla roditi dijete i da ga eto, fakat ne mogu imati, pa ne moram automatski postati stari čangrizavi babac sa promašenom životnom pričom
da mi je to i svjesni izbor, ne imati djecu, očito je da bi puno lijepih stvari u životu propustila..ali bi se i neke nove stvari dogodile, za koje sad nemam vremena ni mogućnosti
to sigurno!
ocito ti onda nije proslo 10000000 roditelja kroz ruke... masa njih uopce nema ove karatkeristike koje pripisujes roditeljima... cak ni onima koji zele djecu (neki ljudi imaju bizarne razloge zasto imaju djecu)...
a, cudno, znam ljude koji nemaju djecu (ne znam zele li ih, doduse, jer ne pitam puno) - a imaju te karateristike...
bas sam to i ja htjela reci ali ti si se toliko bolje izrazila 8)
Nisam se mislila javljati, iako je tema (i) o meni, zbog toga što sam sigurna da me većina ljudi neće shvatiti.
Moji razlozi su samo moji i nitko mi nema pravo nametati što je "ispravno". To je "ispravno" vama, meni ne mora biti.
A što se tiče moje sebičnosti..... Prema kome sam ja to sebična, kome ja uskraćujem što god već???
Ja ne želim imati djecu i nemam ih, i to me čini sebičnom. Znači udovoljavanje svojim prohtjevima me čini sebičnom. OK. Znači li to da vi koji ste htjeli djecu i imate ih ste isto sebični?
Uskraćujem unučad svojim roditeljima? Što, djeca služe samo zato da bi se u 50-ima mogao baviti svojom unučadi?
Kako kaže moja prijateljica (s djecom) - a tko će te paziti kad budeš stara? Aha, znači djeca služe da te netko pazi kad ti treba pažnja i njega? Nije li to sebično? BTW, starački domovi su puni ljudi koji imaju djecu, i najčešće ih ta djeca i spremi u dom jer su doma preveliki teret.
Netko je napisao usporedbu s psom - dijabetičarem i kako se ljudi brinu o njemu mogli bi se i o djetetu. Zaboravljamo da je pas potpuno ovisan o čovjeku, živi 15-ak godina i nikuda ne ide. Zbog njega ne probdijemo pored prozora jer je rekao da će se vratiti u 11, a već je ponoć i njega nema. Zbog njega ne razmišljate tko će ga zaposliti kad je ispao iz srednje škole. Zbog njega ne gubite noći jer se počeo drogirati i pljačka dućane.
Ja djecu nemam najviše zato jer me strah. Strah me današnjeg svijeta, kriminala, strah da neću biti dobra majka, ... A kad razmišljam zašto bih ga imala, najprije mi pada na pamet da bih željela imati malu kopiju sebe i muža. A to je sebično.
Sto mislite o zenama,a i muskarcima koji NE zele djecu?
Baš ništa...svatko ima svoje razloge za svoje odluke.
Svatko ima pravo na odluke o svom životu.
Ja sam oduvijek htjela obitelj i djecu, po mogućnosti više njih. Ako netko želi upravo suprotno, ne mogu se uživjeti u njegove osjećaje ali mogu to prihvatiti. Poznajem više ljudi koji su bez djece, među njima neki vrlo dragi ljudi.
Tu treba biti oprezan, da se nekog ne povrijedi. Ja sam jako htjela djecu, ali ni najmanje nisam s nikim izvan braka htjela razgovarati o problemima da napravim klinca. Smatrala sam da je to apsolutno i potpuno naša privatna stvar. Na hrpe pitanja kad će, kad će i zašto već nije nisam mogla reći da ne želim djecu - niti je to istina, niti bi tko povjerovao. Ali sam govorila ne još, imamo vremena, a zapravo bismo već bili imali hrpu djece da smo mogli.
Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Moje je da neznaju što propuštaju.
Na pojedinačnoj razini, na razini osobne odluke da se nema djecu, stvar je posve čista, to je upravo to - osobna odluka. Isto tako kao što je i stvar osobne odluke koliko djece ćemo imati. Kao što sam već i gore napisala, poznam više žena, nešto manje muškaraca koji ne žele djecu i ne osjećam pravo da ulazim u njihove razloge, iako su meni nerazumljivi. Mauna me je zatekla iskrenošću svog priznanja da ju je strah roditeljstva, to me je baš potreslo i vjerujem joj da je tako i da je taj strah jači od neke emocije koja bi je privukla majčinstvu.
Kad smo MM i ja donijeli odluku da ćemo posvojiti dijete, mnogi su me pitali baš o strahu: Nije li te strah ovog, onog, nečeg trećeg? Ja sam svima odgovarala: Da strah me je svega toga, ali, prvo, ne želim da strah vuče moje životne poteze, a drugo, najviše me je strah života bez djece. Biti mama moj je izbor, a ta odluka bila je najbolja odluka u mom životu.
Postoji jedna razina problema koju ja možda mogu bolje vidjeti od većine vas, iz perspektive svojih četrdesetih. Naime, viđam oko sebe puno onih koji stvarno nisu željeli djecu, ali kad su došle godine kada ih više ne mogu imati, ni na koji način, oni osjećaju gubitak. Imam prijatelje koji osjećaju taj gubitak, samoću, žaljenje što nemaju kome ostaviti sve što su u svojim plodnim životima stekli. Sada bi sve dali da su donijeli neke druge odluke kad je za to bilo vrijeme.
mogu ovo potpisati, a posebno su žalosni primjeri onih koji su djecu imali i izgubili.
inače, nemam potrebu ulaziti u tuđe odluke i razloge.
Ukoliko decidirano ponavljaju da ne zele djecu nadam se da im se takonesto nece slucajno dogoditi jer iako vjerujem dabi puno ljih tek tada shvatilo koju su glupost pricali neki bi i dalje ostali pri svom misljenju i onda ajme meni jadno njihovo dijete. Ne osudjujem ljude koji ne zele djecu vec one koji imaju, a ponasaju se da su im ona najjveci teret i smetnja u zivotu.
Svako ima svoj film. Pa ako ne žele ne moraju ali ne znaju šta propuštaju.
potpisujem
pa bolje da nemaju djecu ako ne zele...postenije nego, rodit i ne brinut se kako treba i ne voljet dijete.
A zašto bi svi trebali željeti djecu? Nismo svi jednaki.
Postoje ljudi koji ih ne žele, to je njihovo pravo i tko sam ja da im sudim? I naravno da ne bih promijenila mišljenje o nekome radi toga.
a reći za nekoga da je sebičan (ili slično) jer ne želi dijete mi je predrasuda - a takav način kategoriziranja ljudi mi se nimalo ne sviđa
Upravo tako.
I ja poznajem nekoliko takvih obitelji - na žalost, primjećujem da vremenom postaju ogorčeni, ljutiti na sebe i druge, pa i pomalo zločesti. Ne želim da ovo ispadne generalizacija, ne mislim da su svi stariji parovi bez djece takvi, ali u mojoj okolini izgleda da jesu. :/
Inače, imala sam i ja prijateljicu koja je odlučila nemati djecu (iako bi njm rado bio roditelj, no poštuje njezinu želju). Nikad nisam s njom razgovarala o toj odluci, nego sam je samo primila na znanje i poštovala. S druge strane, ona se jako posprdno odnosila prema mojoj prvoj trudnoći i davala je vrlo neugodne komentare nakon što sam rodila, iako ja nisam ni na koji način propitivala ni komentirala njezin izbor da ne postane majka. Stvar je u tome što sam ja poštovala njezinu odluku, no ona nije to isto učinila s mojom. Posljednji put smo se vidjele prije otprilike tri godine. :/
Moram priznati da mi je ovo uopce nevjerojatna tema... Nije mi jasno zasto bi ikog bilo briga ako neko ne zeli djecu. Zasto bi svi morali zeljeti djecu??
Ja imam dvoje divne djecice i jedna sam od onih mama koje jako malo traze usluge cuvanja od baka jer sam vise nego sretna da sam sa mojim klincima, sto ne znaci da nemam svoj zivot. Mi klince furamo svugdje... more, skijanje, izlete...bit ce uskoro i jedrenje...
Uglevnom, presretna sam sto ih imam ali mi ne pada na pamet osudjivati ili zgrazati se nad ljudima koji ne zele djecu. Ma uopce razmisljati o tome. Pa nije to sramota! Sramota je imati klince i pustiti ih na brigu drugima.
Da sad ne laprdam previse, samo sam htjela iskazati cudjenje sto se uopce postavljaju ovakove teme. Ko da stavovi ljudi koji ne zele djecu na bilo koji nacin utjecu na zivote nas koji zelimo i imamo?
Oprostite na kritici ali stvarno me zivciraju ljudi koji razbijaju svoje glave tudjim stvarima koje ih se nebi trebale ni na koji nacin ticati.
Isto kao i kod mene.
Ne mislim nista,nije mi palo napamet razmisljat o ljudima koji ne zele imat djecu.
To je osobna stvar pojedinca.Kad bi ljudi malo vise mislili zasto zele djecu bilo bi puno manje djece i puno vise zadovoljnih obitelji.
ja poštujem svačije odmjerene odluke i posebno mi je draže da netko nema djecu iz nekog svog razloga, nego da ih ima pa se ne brine o njima ili preda još jednog anđela u dom za nezbrinutu...
Potpisat ću zadnja dva posta jer mislim identično
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom