Ni sama ne znam tocan datum kada izlazi casopis ali pitam na kiosku svaki dan. Trebao bi krajem mjeseca a to je tu.

Jedan primjerak cemo cuvati za naseg sina (Boze, kako je sladak, rijecima se ne da opisati ), kako bi mu jednoga dana mogli objasniti posvojenje i da osjeti koliko je bio voljen i prije no sto smo ga posvojili, a da ne spominjim tu ogromnu kolicinu ljubavi koju smo osjetili vec pri prvom susretu i svakim danom sve vise.

Vec kada pisete o iskustvima prilikom zvanja centara, nisam imala losih iskustava, i stvarno smo imali srece da smo zaobisli traumu i razocarenje "uzeg kruga" pri odabiru posvojitelja, sto inace smatram na neki nacin okrutnim, ali sjecam se jednog poziva jednom od centara gdje nam je bilo receno da cemo jako tesko, gotovo nikako posvojiti malo dijete bez "veze" i "koverte" jer to tako ide....


Nismo se dali omesti, zaista smo isli do kraja cistog obraza i krajnje posteno i samo da vam jos jednom posvjedocim da ipak ima dobrih socijalnbih radnika, postenih i predanih svom poslu i da se dijete MOZE posvojiti i bez veze i bez novaca i poklona i svega inog.

Zaista vam dajem maximalnu podrsku u ostvarenju vaseg predivnog cilja i budite strpljivi ali i uporni, zaista uporni i zovite!