Čestitke i od mene! Jako, jako lijepo. Nadam se da vas neću udaviti svojim impresijama, ali mislim da vam naša iskustva mogu pomoći u ovom periodu slatkog iščekivanja. Mi smo pred devet mjeseci usvojili curicu koja je kad smo je upoznali imala nešto manje od 4 godine. Od kad smo bili na razgovoru u CZSS(kada su nam odmah dali i potvrdu s kojom smo je mogli isti dan upoznati u domu - CZSS je bio u jednom gradu, dom u drugom - srećom u istom u kojem i mi živimo), u dom u posjete smo išli doslovno svaki dan u periodu od nešto manje od 2 mjeseca koliko je trebalo da se riješi sva papirologija, a koja nije uključivala samo naše prikupljanje papira, već i čekanje da rješenje o usvojenju postane pravomoćno. Koliko mi se to tada činilo dugo, toliko sam danas zahvalna što nam dijete koje je već formirano (jer klinci od 3-4 godine to zaista i jesu) i koje u domu ima uspostavljene emocionalne veze nije došlo doma odmah (čitaj: u roku od desetak dana) jer bi to bilo kao da ga je netko doslovno iščupao iz okruženja koje je zasigurno voljelo i bilo vezano uz ljude tamo. Tako smo prošli i fazu njenog totalnog oduševljenja prema nama, i prve pasivne agresije, i bunta i ponovnog oduševljenja... U prvih par naših posjeta nije niti znala da ćemo joj biti mama i tata obzirom da su socijalne radnice i psihologica preporučile da se to ne komunicira dok se vidi kako ćemo međusobno kliknuti. Zatim se nju se počelo pripremati da će dobiti mamu i tatu, a onda smo je prvo dobili jednu nedjelju na poludnevni izlet, a onda nakon toga smo do završetka postupka dobili priliku provoditi s njom doslovno svaki vikend kada je kod nas doma redovno i spavala. Sve u svemu, odnos se gradio i zaista u dva mjeseca smo joj prirodno postajali sve više mama i tata, tako da je k nama došla jako dobro pripremljena, već je poznala i ključnu širu obitelj i sve to joj je pomoglo da nas danas zaista smatra jedinim roditeljima (termin za biološkog roditelja koji je sama smislila - teta koja me rodila). Sigurna sam da vas čeka jako uzbudljivo razdoblje i preporučam vam da u njemu jednako uživate (mislim na čekanje), kao što ćete uživati i u roditeljstvu. A kad malecki dođe doma, tek onda kreće pravi show (u pozitivnom smislu - naravno). I nemojte se opterećivati izgledom, jer u ovom tipu odnosa dotiču se duše. Puno sreće pravoj novoj obitelji od naše male obitelji!