Panični napadaji u trudnoći

[Majuška]

Molim pomoć,

imam 29 godina i već neko vrijeme sam željela stvoriti obitelj za dragog i sebe (nakon milijun životinja). Uspjelo nam je praktički odmah kada smo odlučili i prije par dana je test pokazao plusić. Prva dva dana sam bila izvan sebe od sreće no sada već danima plačem i imam napadaje panike. Pijem Normabel. Ne mogu vjerovati što mi se događa i ponekad poželim prekinuti trudnoću i vratiti se u normalno stanje. Na trenutke osjećam dragost i plačem zato što sve ostalo vrijeme ne osjećam ništa osim ogromnog straha i nevjerice da će mi se "to" dogoditi i da ću ja moći biti majka... Potpuno se osjećam ludo
Please help, ako možete
Hvala curke,
M

[toffifeee]

Nemoj se bojati I ja imam 29, čekam drugo dijete i pijem Normiće. Kad ih nisam pila imala sam napadaje tjeskobe i panike ali u smislu da mi nije dobro, da mi srce lupa,šta me ovo zabolilo, hoće li biti sve ok još preostalih ... mjeseci, pa mene nitko ne razumije, itd...
Kada sam završila na hitnoj doktori su me uvjeravali da bolje da ih pijem nego ne, jer dijete osjeća tvoju nervozu i strah. I stvarno je bolje, naravno ako ne ide bez njih.
Tako ti je to sa osjećajima u početku,kasnije se sve više i više vežeš sa svojim malim bićem u sebi i vidiš da se ipak na kraju sve isplatilo. Zato samo naprijed bez ikakvih briga :D

[toffifeee]

Nemoj se bojati I ja imam 29, čekam drugo dijete i pijem Normiće. Kad ih nisam pila imala sam napadaje tjeskobe i panike ali u smislu da mi nije dobro, da mi srce lupa,šta me ovo zabolilo, hoće li biti sve ok još preostalih ... mjeseci, pa mene nitko ne razumije, itd...
Kada sam završila na hitnoj doktori su me uvjeravali da bolje da ih pijem nego ne, jer dijete osjeća tvoju nervozu i strah. I stvarno je bolje, naravno ako ne ide bez njih.
Tako ti je to sa osjećajima u početku,kasnije se sve više i više vežeš sa svojim malim bićem u sebi i vidiš da se ipak na kraju sve isplatilo. Zato samo naprijed bez ikakvih briga :D

[toffifeee]

Nemoj se bojati I ja imam 29, čekam drugo dijete i pijem Normiće. Kad ih nisam pila imala sam napadaje tjeskobe i panike ali u smislu da mi nije dobro, da mi srce lupa,šta me ovo zabolilo, hoće li biti sve ok još preostalih ... mjeseci, pa mene nitko ne razumije, itd...
Kada sam završila na hitnoj doktori su me uvjeravali da bolje da ih pijem nego ne, jer dijete osjeća tvoju nervozu i strah. I stvarno je bolje, naravno ako ne ide bez njih.
Tako ti je to sa osjećajima u početku,kasnije se sve više i više vežeš sa svojim malim bićem u sebi i vidiš da se ipak na kraju sve isplatilo. Zato samo naprijed bez ikakvih briga :D

[toffifeee]

nekaj nije bilo ok sa kompom otišlo 3x

[sibell]

Ne znam koliko je dobro piti takve pilule, ali vidim da ih puno cura pije.. uostalom kao sto kaze toffifeee bitno je smiriti se na neki nacin da beba ne osjeti nervozu.

Ja sam svoju tjeskobu i napadaje lijecila (a mogu vec reci i izlijecila) meditacijom, cajevima, homeopatijom i slicnim metodama.

U svakom slucaju samo pozitivno naprijed. Trudnoca je divno razdoblje i daj vremena svome tijelu da se "navikne" na novo bice.

i samo polako

[Yuna]

uh...srecom nemam nikakvih napadaja promjene raspolozenja.

zasto se ljudi kljukate takvim tabletama???
ja se popijem samo ako me srce pocne boliti od stresa (najcesce pred ispit).
nisam cak ni pred vjencanje hehe...

[Sirius Black]

Mislim da te zapravo cijela situacija malo šokirala. MM i ja smo isto jako željeli bebu, pokušavali 2 god. i ja sam se osjećala totalno spremnom.
Kad sam saznala da sam trudna, činjenica da ću za cca 8 mjeseci roditi i da više ništa neće biti isto kao i prije mi je bila malo zastrašujuća.
Probaj se čim više opustiti, informirati o trudnoći (izbjegavaj tekstove o komplikacijama), pronaći neko društvo gdje ima trudnica radi druženja i razmjene iskustva (npr. upiši se na neke vježbe za trudnice ako ima u blizini).
Ne znam baš koliko je dobro kljukati se tabletama, možda samo ako se baš nikako drukčije ne možeš smiriti.

[mozarela]

uvjek me začude komentari najpametnijih od pametnih...



imam dijagnosticiran anksiozno depresivni poremećaj već sedam godina(odmah nakon što sam rodila prvo dijete a u svezi sa poremećajem štitnjaće etc...) pa mi je "kljukanje" takvim tabletama presudno i neophodno u mojoj sadašnjoj trudnoći.

nema to puno veze sa smirenošću ili nervozom-to je jednostavno neurovegetativni sistem koji se sam od sebe aktivira bilo da sam budna, nešto radim ili spavam...

od dva zla uvijek se traži ono manje i ako vam dr. da nešto poput normabela i sl. to vjerovatno ima svoje razloge...

[zibba]

A je li tko od vas pokušao za smirenje uzeti kapi ili kapsule od Valerijane. Ja sam ih u prvoj trudnoći uzimala par dana prije svadbe jer su svi oko mene radili takvu paniku oko svega da sam na kraju ja prolupala i došlo mi da ih sve "riješim briga i problema". Teta u ljekarni mi je rekla da ih slobodno uzimaju i trudnice i na kraju ih je čak i MM počeo uzimati da se smiri od spomenute situacije. Ne izazivaju ovisnost, mogu se uzimati čak i u kombinaciji s drugim ljekovima, pa čak i alkoholom (MM isprobao na našoj svadbi- ne pitajte, svi se domaći razbježali na frizuru i oblačenje bar dva sata prije, gosti i fotograf dolaze, on još u boksericama, sam i zaboravljen kao da on nema nikakvu ulogu u svemu tome, zaboravili buket, dobro da sm ostavila veliki podsjetnik za prstene, pa čovjeku dobro došle kapljice...)
Definitivno pomažu, a prirodno.

[dadalina]

eh evo i mene :D da se pridruzim temi...

nasa bebica se rodila prije 11 dana,ja se osjecam super...
a pocetak trudnoce sam vrisnula kad sam vidjela plusic.....bila sam izgubljena ,prestrasena,i sretna i svakakva...uglavnom MM je vrisak shvatio vani cekajuci kao znak...trudna... imat cemo bebicu...necemo vise biti sami....tih 9 mjeseci je proletjelo kao 9 dana sad mi se cini...na pocetku sam imala cijelo vrijeme napadaje...Isuse Boze hocu ja to uspjeti,ja cu biti majka, necemo vise biti sami,nikad vise,to je velika briga,hoce sve biti u redu,hoce biti zdravo, necu uspjeti...isto sam razmisljala na prekid trudnoce...strasno sam se bojala,cak sam mislila potrazit strucnu pomoc za moje zivce...ali sam odustala da mi nebi rekli gospodjo vi ste ludi... cak sam i pusila,nekad bi samu sebe krivila,jer nisam mogla ostaviti cigarete,a nosim zivo bice u sebi, prebacivala bi si da sam losa majka...
kasnije svaki mjesec sve vise i vise bi osjetila bebicu u sebi,i pomirila sam se s tim da cu postati mama,zavoljela sam svoju bebicu,svaki udarac mi je bio drag...cak i kad se nocu nisam mogla namjestiti jer bi me udarao kako god bih legla...sve mi je to bio znak da mi je bebica ziva i zdrava....
a na orodu kad sam cla plac nakon svih onih bolova,i kad su mi ga stavili na prsa,te okice sto su me gledale njezno, shvatila sam da cu biti najbolja majka svojoj bebici...MM je bio uz mene cijelo vrijeme,njegova podrska mi je puno znacila...vjerujem da i ti imas dobrog M koji je uz tebe...
Vidjet ces kad rodis kad ti ga stave na prsa,sama sebi ces reci kako sam luda,pa ovo je najdivnije bice,i najljepsi trenutak u mom zivotu....svaka majka se odmah zaljubi u svoju bebu kad ju rodi tako ces i ti vjeruj mi...

Nista si nemoj prebacivati,sto se vise brines to je gore, (tako kazu) (ali nemora znaciti ) pusti da zavolis svoju bebicu, i vidjet ces rodit ces na kraju jako zdravo i slatku bebicu isto kao i sve mi :D

Zelim ti puno srece i puno lijepih trenutaka sa nadolazecim udarcima iz tvoje pupe

[colly]

majuška, ja ne znam koliko si vremena trudna, ali znam kako se osjecas. mi smo godinu dana pokusavali i kad sam vidjela plusic bila sam skoro pa histericna od srece. nakon toga epizode panike, straha, placa ali i veselja. normabel pije mm jer ima dijagnozu:panicni poremecaj s agorafobijom, a s obzirom da smo prosli dosta tesko razdoblje prije trudnoce i ja sam ga znala popit. citala sam dosta o uzimanju normabela u trudnoci i s obzirom da ga i lijecnici propisuju bez problema, ne bi se neckala da ga popijem ali samo onda kad definitivno vise ne bi mogla izdrzati.
u ova 4 mjeseca trudnoce, znala sam se stvarno koma osjecat ali nisam ga popila, ako bude prijeko potrebno, hocu.
kao sta sam rekla na pocetku, ne znam koliko si dugo trudna ali ako je tek pocetak mozda i hormoni cine svoje, daj si vremena , doci ce vrijeme kad ce sve sjesti na svoje mjesto
btw. na samom pocetku i meni je pala na pamet misao da napravim abortus, ali znam da nisam htjela to napravit, vec me samo od straha obuzela ta misao. vec u sljedecem trenutku sam plakala ko kisna godina i zasramila se sama sebe jer sam znala da to nikad, ali bas nikad ne bih napravila....
sad se veselim svojoj smokvici, opet bude i straha i panike i radosti, ali idemo dalje.....
saljem ti veliki poljubac

[sibell]

mislim da se ovdje dosta mijesaju pojmovi panicnog napadaja i straha recimo to u granicama normale ili nekakve treme.. tesko je shvatiti panicni napadaj ukoliko ga sam nisi dozivio .. strah od ispita, vjencanja, trudnoce nisu anksiozni poremecaji, panicni napadaji (barem ono sto se smatra kada netko boluje od panicnih napadaja), fobije ili slicni poremecaji

[toffifeee]

slažem se sa maxima i sibell

[filipova mama]

Meni su ti napadi panike preko dana bili podnošljivi. Po noći kada sam se probudila - bili su strašni. Trajali su još par mjeseci nakon poroda.

[argenta]

Bas sam htjela otvoriti slicni topic...

Ja nemam napade panike, ali me sve cesce hvata neka tjeskoba. U prvoj trudnoci sam bila skroz "happy-go-lucky" i uopce se nisam sekirala. Ovaj put se svako malo uhvatim da brinem za bebu: hoce li biti dobro, je li zdrav, kako ce proci porod.

Mislim da je to, medju ostalim, i zato sto sad znam kolika je frka kad je dijete bolesno (cak i prehladjeno, a kamo li nesto ozbiljnije) i koliko toga moze poci ukrivo na porodu. A i moja nova ginica mi bes ne pomaze, jer je stalno za nesto zabrinuta i svako malo me salje na neke pretrage iako, po vlastitom priznanju, nema ama bas nikakvih konkretnih pokazatelja da nam ista od toga zapravo treba. Talk about nocebo

Jel' ima tko kakvih pozitivnih meditacija, lijepih rijeci i rasterecujucih razmisljanja da se malo podigne razina pozitivne energije? Bas bi mi dobro dosli...

ps: Kao sto napisah na drugom topicu, od normabela sam odustala kad sam vidjela moguce nuspojave, sto me samo jos vise usekiralo.

[sweety]

...Please help, ako možete
...

Pozdrav!

Znam da je svaka lijepa riječ, te riječ utjehe dobrodošla kao sam melem na ranu...
Ima ovdje puno dobrih ljudi koji iskreno žele pomoći...
Vidim da koristiš i tablete, koje ti je vjerojatno prepiso liječnik...
Ne znam da li već ideš kod stručnog terapeuta, a ako ne, onda savjetujem da pođeš...
Ne govorim to radi tableta samih, nego prvo radi tvog zdravlja, te radi zdravlja tvoje bebe. Ne samo u tijeku trudnoće nego i za kasnije...
Sve što ti se dešava je potpuno normalno, ima puno ljudi sa sličnim stanjima... Nevjerojatno je kako je naš um "široki i duboki svijet", i kakva čuda skriva... Netko stručan ti može otvoriti tu škrinju, i možeš saznat koliko je život čudesan...
Odi popričaj s nekim stručnijim od nas ekipe sa foruma ...

Želim ti sve najbolje.....