Ja se još nisam uspjela javiti ni nakon našeg ročkasa, a već smo uspjeli još jednom zapartijati.

Prvo da se zahvalim svima što ste doprinjeli veselju za Franov tulum. Pokloni su preprepredivni. Još sam od prošlog rođendana pod dojmom kako se niti jedan poklon nije poduplao, i kako su svi super.
Teta domaćica nam je pala u nesvijest kad je vidjela koliko novih igračaka ima za slaganje.

A sad moram posebno pohvaliti hajvičinog M-a. Mi ženskice baš smo se načavrljale dok je S zabavljao veselu ekipu.
Domaćisi isto sve pohvale krastavčići+ dipići............mmmmmmmmmmmmmm

P.S. Samo da iskamčim malo pusica i srčeka, moj nestaško i ja smo danas zakrvavljeni završili u Klaićevoj. Hm.....veselo trčkanje i bacakanje po livadicama na boćarskom završilo je dlanom razrezanim staklom, a onda........krv tečeeeee, suze liju, traži maramice, zovi taksi, juri sa 17-kilašem u rukama do izlaza iz boćarskog....čekaj red 45 minuta, jer iz Frana ne šikti krv, a u isto vrijeme stiže dvoje djece iz koje šikti.....napokon ulazimo....sestra energično čisti ranu, tek smireno djetešce opet vrišti, rana je čista, nema stakalaca, ali treba izravnati smrežuranu kozu i zalijepiti preko mesa. Izbjeglli smo šivanje. Ručica je zamotana. On izlazi iz ordinacije kao heroj, ponosan na zavoj i traži da ga slikam.Dan je proveo objašnjavajući znanima i neznanima kako je zaradio zavoj. A onda oko 20 zaspao u sekundi.
A ja, preumorna sabirem dojmove od danas, promatram nove, bijele, hlače od četristoineštofakingkuna sa tri velike krvave fleke, i mislim si hvala ti Bože, jer moglo je proći i puno gore.