Citiraj Zorana prvotno napisa
Nije bitno.
...Bilo mi je tako ocito da djetetu pomaze dojenje i sisa. Bilo mi je tako ocito da djetetu pomaze moja blizina i nosenje. Bilo mi je tako ocito da djetetu smetaju stalni posjeti, uzimanje od strane posjetitelja itd. Djetetu je u ta dva mjeseca bilo tako tesko. Pokusavalo se prilagoditi na vanjski svijet, a ja nisam uopce bila svjesna da je bilo toliko toga sto njoj smeta. I osjecala sam ja u sebi sto je u biti problem. ...
Zorana , pepisujem tvoj post u potpunosti . I izdvajam ovo gore.
tako sam prosla s 1. djetetom. Vec tad sam citala nesto o ovom vecernjem zamoru (ili kako ga neko zovu "vecernja anksioznost", naime , mnogi smatraju da su grcevi mit).I cini mi se logicnim da se ono sto nazivamo grcevima javlja uvijek u isto doba dana -jer se dijetetu spava uvijek oko iste ure! s 2. djetetom sm bila pametnija i pokusala sam ispraviti svoje pogreske. u prvom redu sam je stavljala spavati i na najmanji znak umora, kad bi beba izgubila interes za neku aktivnost , druzenje...-prekinula bih.I nije bilo grceva.Oboje dojeni , ja jedem sve sto mi se jede osim jako alergenih namirnica, ali to je druga prica. Iz sadasnje perspektive - rekla bih da klasicno definirani grcevi ne postoje . Moguce je da je dijete naduto , ali da place 2 ili vise sati zbog vjetrova koji ga muce , cini mi se pretjeranim.