Draga lilium iskreno, pomogla si i meni ovim postom, jer sam zadnjih par dana (od kada sam dobila nalaz) toliko pala da se sama sebi cudim. Upala sam u neki film glupih razmisljanja, cesce zaplacem a o suznim ocima da i ne govorim, kao da je moje svjetlo iz tunela nestalo. I cak se ljutim na samu sebe, jer ovakva sam bila poslije tog dogadaja..a ocekivala sam da cu do sada to sve ipak uspjeti nekako posloziti u glavi i ne dozvoliti si da padnem pa da se opet moram dizati. I bas zato mi je pomogao ovaj post, sa nekim rijecima gdje shvatis (jer sam se cak i u tome pocela kriviti) da svaka osoba drugacije reagira, prozivljava, da se ne moram kriviti (da, i tu sam fazu imala/imam) jer nisam nista mogla promjeniti..ma, evo..opet se ja vrtim u krug...morat cu potraziti tu knjigu...