gotovo je, sami ste. pa, šta! nećete plakati niti jadikovati. otvorite širom prozor i udahnite duboko... sutra ili dogodine, srešćete onog s kojim ćete krenuti u novi život. ali ovog puta ne praveći iste greške. koristićete svoje vlastito iskustvo, svjesne činjenice da iskustvo nikog nije naučilo pameti...

očekujući da vam se nešto desi, opustite se. u toku vremena u kom nećete imati kome da polažete račune, u kome vas neće moriti brige oko kuće, živjet ćete verziju neudate žene xx godine (u originalu 1988 ).

ovaj način života rijetko se bira zbog zadovoljstva i sreće koju donosi. ali, kad ga jednom okušamo, kad upoznamo njegove vrline i mane, bit ćemo manje opčinjene mitom života udvoje i veselo ćemo ponavljati: "bolje je biti sam nego u lošem društvu.". "u pravu ste" - potvrđivat će vam i udate i oženjeni, ali bez vaše veselosti.

ko, međutim, ostaje intimno uvjeren u to da čovjek još nije pronašao ništa bolje od života udvoje? da li su oni koji to tvrde u pravu ili griješe? to uopće nije važno. kad su već životne okolnosti takve da za doručak iznosite na stol samo jednu šalicu, bolje je da u toj delikatnoj situaciji uživate u svojoj bijeloj kavi, nego da svako jutro, umjesto mlijeka, lijete gorke suze u nju.

očigledna je istina: biti sama "slaba žena" a blistati od sreće u surovom svijetu koji funkcionira oko vas kao hidra s dvije glave - to još uvijek zaprepašćuje i čudi..

(knjiga je na ekavici, pa mi se ne da "prevoditi" baš svaku riječ . "usamljene žene", danijela lofe)

bo pikula, nisi poražena. samo si dobila novu priliku u životu. iskoristi ju!