Nisam se mogla sjetiti dovoljno kratkoga naslova, a da sažmem sve probleme koje imam u zadnja dva tjedna.
Dečki vise na cici skoro non-stop. Ne spavaju po danu, a noću se bude svako malo. Pod svako malo mislim na periode od po pola sata spavanja, sat, sat i pol, dva, nikad više od dva i pol sata u komadu.
Po danu su dosta cendravi. Nakon jutarnjeg buđenja su izvrsno raspoloženi, ali već nakon pola sata traže još cice.
Nakon toga se opet malo igramo, vježbamo, presvučem ih. U tih sat vremena, najmanje triput cicaju. Onda ih pokušam staviti u krpe, ali budu mirni oko 10-15 minuta, a potom se javljaju i traže cicu.
To traje cijeli dan, uz presvlačenja, igranje, vježbanje i šetnju. U šetnji su najmanje dvaput obojica na cici. Dakle, izađemo van, jedan počne cendrati. Uzmem ga i hranim. Onda ga spustim u kolica i uzmem drugog. Onda opet iznova na putu doma. Nema praznog hoda, da mi barem jedan nije na prsima.
Do navečer se jedan i drugi izmjenjuju tako da jedva što stignem.

E, sad... Navela bih što je u redu. U redu je broj pokakanih i popišanih pelena. Oni su veseli i sretni (osim kad cendraju da hoće jesti - prestaju cendrati čim im dam). Dobivaju na težini, okice su im sjajne, koža isto tako, zdravi su i društveni.

Zanima me da li je to uobičajeno. Moram napomenuti da nemam pretjeranu podršku okoline. Svi mi savjetuju da uvedem dohranu, dam im sokića, vodice, kašice... Sve mi to beskrajno ide na živce, ne mogu ništa doli odbijati. Malo pristojno, malo nepristojno.

Eto... So, shoot!