U našem slučaju ja sam navijala za Andreja, a MM nije bio oduševljen, ali je na kraju pristao bez otpora. A zašto Andrej... hm, recimo da ima inspiraciju u ruskoj književnosti 19. stoljeća kao i moje vlastito ime.

MM i ja smo se relativno lako dogovorili ime za eventualnu curicu (Marta, iako bih ja i o tome još malo razmišljala), ali oko dečka... jedva je pristao na Andreja, oko imena za bracu bi se definitivno lomila koplja!

Inače mi se sviđaju slavenska imena (uključujući i hrvatska), a ime biram i tako da po mogućnosti ne poznajem nikog tko se tako već zove, zbog možebitnih krivih asocijacija.
I ja sam nekad bila razočarana što se ne zovem Ana ili Ivana kao većina curica u vrtiću i školi , ali zato sam od srednje škole pa sve do faksa i poslije stalno imala neku imenjakinju u blizini... čini se da mi ime uopće nije rijetko kako sam to nekad naivno mislila.