MM i ja smo se odavno dogovorili (još dok smo hodali prije nekih 7-8 god) da ce nam dijete bit Nika ili Tin.
Nika kao božica pobjede, a Tin zbog Ujevića koji nam je *** ***

AAALI, dok sam išla u bolnicu rodit na radiu je svirala ona 'Djevojke u ljetnim haljinama volim...' to me toliko nekako razveselilo i podiglo mi raspoloženje da uopće više nisam bila nervozna/zabrinuta/u panici...
I cijeli porod (3,5 sata) u glavi mi se vrtilo : '...moj je grad večeras dobio luku...' Čak sam i pjevušila između trudova (ludaa!) tak da sam MM prije onog glavnog tiskanja pitala šta on misli o imenu LUKA. Valjda je bio totalno zblenut i nije se snašo što sad hoću pa se jadan složio
i eto Luka!
Poslije sam skužila da su još dvojica Luka u kvartu njegove dobi, ali meni ne smeta. A ni njemu - skroz su dobri frendovi. Citat: 'Znaš mama, mi smo ti svi Juka!' Šta će dalje bit, vidjet ćemo...

Ja imam dugačko i (u doba mog djetinjstva) vrlo neobično ime - Ingeborg - pa su me svakako zvali: Inge, Inga, Binga, Ingač, Ingica(mama i tata). Nije mi baš smetalo, sviđalo mi se biti drugačija od drugih...