Drage moje mame!
Prvi puta Vam pišem jer imam jedan za mene veliki problem.Naime imam dječaka koji je sada u drugom razredu.Prošle godine pun znanja,entuzijazma,volje i sreće je išao u školu.Bio je veoma fin i kulturan,dobrica i veoma dobro pripremljen za prvi razred od predškolske ustanove.Prvi razred smo prošli samo sa 4 iz vjeronauka.Pred kraj prvog razreda počinju problemi djete ne želi raditi zadaće,stalno ga učiteljica kažnjava,prigovara da je prekomunikativan i da ga smirim kod kuće,jer ona zbog njega ne može raditi sa drugom djecom.Obratim se defektologu u školi,kažem da postoji problem izmedju njega i učiteljice i zamolim je da ga uzme kod sebe i stručnim metodama vidi u čemu je problem.Ona to uradi i kad sam je ja pitala jel došla do nekog zaključka,očekujući da ću ja kao majka dobiti naputke kako dalje,defektologinja mi reče da je zadovoljna,jer nije došla do zaključka da je djete seksualno zlostavljano i da potiče iz dobre socijalne obitelji i sretne!?!?!?!?????Ja ostala bez teksta!
Stigosmo i u drugi razred,muke po mom djetetu i po meni još gore.U prvom polugodištu je stigao sa dva izbijena zuba,izbila mu curica koja zbog toga nije niti kažnjena/učitejicina mezimica/,niti jednom rječju učiteljica to nije spomenila,niti je našla za shodno da me obavjesti.Naravno na prvom roditeljskom ja obavjestim sve roditelje i zamolim da utječu na sviju djecu,jer Bogu hvala izbijeni su mliječni zubi,drugi put može nečije oko nastradati na šta se većina roditelja,onih nedodirljivih nasmijala što je mene zgrozilo.Nisam idiot pa znam da njih moje dijete ne može boljeti,al isto tako znam da ja volim svu djecu i da su mi sva ista,i da mi je strašno žao što god da se dogodi bilo kome.Prošlo je i prvo polugodište ocijene su bile katastrofa četvorke iz tjelesnog,likovnog,vjeronauka,prirode.Ne bi ja lijenja na primanju izrazim nezadovoljstvo ocijenama,jer sa djetetom radim po 4 sata svaki dan od zadaće,pjesmica,preskakanje vijače,crtanja....Svoj sam život posvetila učenju,vremena za sebe i nemam,a rezultati sve lošiji.Učiteljica je bila uvrijedjena i rekla je da ona ne griješi.I da ne radi u takvoj ustanovi u kakvoj radi da sa mnom nikada ne bi ušla u razgovor,jer je ona akademski član ove zajednice...odstatak je prešutjela,al sam ja sama donijela zaključak šta sam ja.Tad sam joj rekla sve što mi je bilo na srcu,da djecu ne vrednuje po znanju,nego po žiro-računu njihovih roditelja,da su radi njenog omalovažavanja djeca počela izrugivati slabiju djecu u razredu,što meni jako smeta,jer svoju sam djecu učila da smo svi isti i da se samo razlikujemo po dobroti srca,a da im nikako ne treba biti presudna debljina lisnice u odabiru prijatelja.Zgrožena sam sa ponašanjem svog djeteta jer on prijeti da će se objesiti,da će pobjeći iz škole i uopće više nije zainteresiran za školu,za zadaću,svejedno mu je jer ocijena 5 ili 2 i strašno mi je žao što nemam više ono djete koje je krenilo u prvi razred.Jako mi je teško svaki dan mu dizati samopouzdanje koje mu učiteljica ubija/ne da mu pojesti sendvič,jer je buca,imao je dulju kosu,pa mu je iako je on plakao ona stavljala šnalice pred cijelim razredom/ i onda on stigne kući sjedne u kut i plače kako je on glup,debel i ni u čem nije vrijedan.Odluka je pala ispisujem ga iz ove škole i prebacujem u drugu,jer nemam volju boriti se sa snobizmom i niti ne želim kad se sa nekim upoznajem pokazivati svoj žiro-račun,jer moguće je da ja ne spadam u sadašnjicu gdje se ljudi gledaju kroz novac i marke koje nose na sebi,moguće je da sam ja zaostala ispod svih današnjih normi i da još tražim dobre ljude u srcu i djelima,ali sam strašno ponosna na samu sebe.Ne dam se jer to što imam prigovor na ocijene i na učenje,znači da sam zaiteresirana za svoje djete i nipošto se ne smatram lošim roditeljem,žao mi je samo što drugi ro9ditelji čija djeca imaju problem i šute,medjusobno se požale,ali joj nitko ne može ništa.Većina ima još onaj negdanji strah u sebi:A kud ćeš protiv učiteljice,ah izdržaćemo još dvije godine!Ja ne želim nikoga da izdržavam,želim sačuvati psihu mog djeteta i želim povratiti barem djelić onog djeteta koje sam poslala u školu kulturnog,dobrog i poslušnog,a ako ikako bude moguće da ovo ponašanje bude samo ružna uspomena iz koje ćemo se izvući bez ožiljka.
Žao mi j4e ako sam preopširno pisala,nisam uspjela niti pola nepravde opisati,ali sam morala nekome reći,jer znam da ste i vi majke školaraca i da ste imali problema pa me interesira kako ste ih rješili?
Puno pozz iz Slavonije!