Prijevremeni upis

[aleksandra70vanja]

nakon što sam sve, za koje sam namirisala da imaju veze s prosvjetom, udavila pepejima evo i ovako

moja V je rođena 01.05.2003.
ide u vrtić u grupu s djecom koja će SVA ići u školu u 9.mj.
većina te djece ja druga polovica 2002. ima nešto djece rođene početkom 2003.
ona u toj grupi dobro funkcionira, zadovoljna ide u vrtić, tete kažu da je sve ok

i sad se ja lomim
da li podnjeti zahtjev za prijevremenim upisom pa da bude u školi sa svojima ili da je ostavim još jednu godinu u vrtiću?
znam je glupo upisivati je radi društva
ali grupa u koju bi ona išla nagodine, kako da to kažem, nekako mi se ne sviđa
gledam moju V i tu djecu, većinom dečke po pol godine mlađe od V, pa mi se čini da je V toliko starija i zrelija od njih, neki od tih dečkića tepaju, tako su mi bebasti
mislim da bi V to bila totalno nepoticajna sredina
ima jedna curica iz te grupe s kojom se V igra, i radi nje sam bila mirnija da će V bar nekog imati
i kažem njenoj mami da će V ići s njenom curom u grupu iduće godine, a žena mi kaže da će dat malu ranije u školu, da ne želi da ide još 1 godinu u vrtić
mala je isto 5/2003


V se ne izjašnjava
kad je pitam dal bi ostala još jednu godinu u vrtiću ili išla u školu, ona kaže da ne zna

a opet s druge strane žao mi je oduzeti njoj (i nama) godinu mira i komocije, da idemo u vrtić kad hoćemo, a kad nam se ne ide, da ne idemo (uglavnom je redovita u vrtiću, ali nekad kad baš kaže da joj se ne ide, možda 1x mjesečno, dopustimo joj to)

mislim da je ona zrela što se tiče školskog programa, i s tim ne očekujem probleme
ali me strah njenog nepodnošenja neuspjeha, strah me što ona, čim joj nešto ne ide iz prve, odmah odustaje, odmah su to drame
možda da je pustim da malo sazrije


ne znam, lomim se

mame proljećara, kako vi razmišljate?
hoće tko tražiti raniji upis?
ima li tko tko je upisao dijete ranije?
kakva su iskustva?

gdje je najbolje ići na psihološku procjenu zrelosti?
Suvag, Rebro, Kukuljevićeva?

[Ancica]

Robi, koji je roden 16.5.2002., krenut ce u jesen u drugi razred. U svom razredu je medu najstarijima.

Petra, koja je rodena 1.3.2002., krenut ce u jesen u peti. U svom razredu je najmlada.

Robi bi komotno mogao vec sad biti u drugom razredu al OK mu je i ovako jer je u kombiniranom 1./2. razredu pa dobije zadatke za drugi razred kad je to primjereno. Druzi se sa svim klincima iz razreda. Mislim da bi mu bila koma i totalno neprimjereno da je u predskoli.

Al mi nismo u hrvatskom skolskom sustavu.

[ivarica]

petra je rodjena 2000.

[sorciere]

kikica je rođena 10.4. i išla je ranije. rekla je da hoće u školu...

i kad ju je dan prije škole uhvatila panika - rekla sam joj da se može vratiti u vrtić još jednu godinu, ako ne želi u školu. a čini mi se da ju je baš mogućnost izbora zadržala.

imali smo dečkića koji je plakao svaki dan, svaki sat. čak je i mama išla s njim u školu - ali nije bilo pomoći. ispisali su ga. a prošao je testiranje :/ ...

mislim da si ti ta koja najbolje zna kakvo ti je dijete, i kako razmišlja... osim toga - ona ima "rogove" (bik u horoskopu ). i vjerujem da je dovoljno uporna.

eh, da... i ako je vrtićka grupa u koju bi došla nedovoljno poticajna za nju - ja bih debelo razmislila i o tome...

[Ancica]

petra je rodjena 2000.

Tenks!

[Alizeja]

Ja bi je rađe ostavila godinu dana.
Mene su poslali u šikolu godinu dana ranije. Danas dolazi do toga: slažem se sa ljudima koji su moje godište, koji su stariji, ali i oni koji su 82.godište ( ja sam 81.godište).
Ta jedna godina je meni izgleda falila.

Možeš je ostaviti još jednu godinu u vrtiću, možeš je dati u školu, ako kaže da još ne zna, rađe je ostavi, ali ti je ipak najbolje poznaješ.

Klinci jako dobro sklapaju prijateljstva.

[kli_kli]

Meni se tako desilo da mi sva ekipa iz vrtica ode u skolu, moji meni nisu dali mada sam ja zelela, ali imala sam samo 5 i po.
Krenula sam sledece godine sa 6 i po, a tu godinu nisam isla u vrtic.

Sa 7 i po bi mi stvarno bilo previse, jedva sam docekala i tu jednu godinu.

[marta]

Lovro je rodjen 29.04.03.
Vec duze vrijeme odlicno racuna, spretan je, u zadnje vrijeme i cita. Rjesava radne listove kad ga to veseli, socijalne vjestine su mu odlicne, ali ostat ce jos godinu dana u vrticu. Na svu srecu nije u situaciji da je jedino dijete koje bi ostalo od cijele grupe, ali cak i da je, vjerojatno bih se odlucila za ostanak.
Andrija je prosao sve testove i krenuo u skolu sa 6 godina i 11 mjeseci. S ovim iskustvom koje danas imam, mislim da bih trazila odgodu.
Skola je uistinu za njih totalna promjena i nije usporediva s vrticem.
S druge strane ti imas djevojcicu, a one su u prosjeku spremnije za skolu u toj dobi od djecaka, ali svejedno dobro razmisli.

[nkusic2]

Ja bi ju ipak ostavila još jednu godinu u vrtiću, nek se dijete igra, kad krene u školu krenu obaveze i pa-pa bezbrižnosti.Nekako se uozbilje,postanu drugačiji, mada su curice i prije puno ozbiljnije od dečki .
Brineš se zbog ostale dijece s kojima bi tvoja curka trebala nastaviti ići u vrtić, a kasnije i u školu- rađe nemoj, sve se to dobro posloži i prijateljstva se pronađu u trenu. Isto tako i u školi, možda još nije ni upoznala svoju buduću najbolju prijateljicu nego ju tek upozna u školi.
Ali ti ipak najbolje poznaješ svoje dijete pa moraš odlučiti s njom...
A što se tiće testiranja to se možeš raspitati u školi kod tajnice, ona će te uputiti na najbolje adrese kamo bi dijete trebala odvesti...

[traktorka]

Moje mišljenje je da bi ostavila dijete još godinu dana u vrtiću...

Jer sama sam prošla slično...rođena sam 29.08. i tek sa napunjenih 6 godina ,par dana ranije, sam krenula u školu,istina na vlastitu inicijativu jer sam svakodnevno jako plakala u vrtiću pa su moji ipak popustili pod takvim uvjetima i mojim pritiskom te me upisali u vrtić .
Prošla sam isto tako sve razgovore sa psiholozima i njihovo mišljenje je bilo da sam spremna za školu...i sve je to čitavo školovanje štimalo,ali ja sam ipak u višim razredima primjetila (pogotovo sad to vidim) da su moji u razredu ipak zreliji od mene i bilo mi je teško to pratiti.

E sad,ako ti misliš da je ona fakat spremna i ako misliš da je to bolja opcija nego vrtić,onda je stvar riješena...a opet..vidim da se lomiš i zbog još godine igranja i bezbrižnosti.

Moj glas je ipak da ostane vrtićarac do nagodinu...nigdje vam se ne žuri,nek dijete još malo uživa....

[traktorka]

I da nadodam...mi smo već odlučili da R. krene sa 7 i pol..dakle još 3 godine vrtića,bez obzira da li će netko iz grupe ostati ili ne...ma uopće ne mogu zamisliti da bi trebao u školu za dvije i pol godine ...nikako.

Da mogu,dala bi ga sa 8 i pol

[Peterlin]

Nije to jednostavno i lako odlučiti...

Evo kako to ide (prvo malo formalnosti):
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/253982.html

Dijete je školski obveznik ako napuni sedam godina prije 31. ožujka tekuće godine.

Ako roditelj smatra da je dijete zrelo za školu i ranije, mora to prijaviti na općini (u mjestu stanovanja) kako bi dijete bilo stavljeno na popis za provjeru psihofizičke sposobnosti iako je mlađe od zakonske dobi.

PRELIMINARNA provjera može se napraviti u vrtiću (čak se i MORA napraviti) jer uz zahtjev za prijevremeni upis (ili odgodu) treba priložiti mišljenje predškolske ustanove koju je dijete pohađalo.

Daklem, treba se prvo konzultirati u vrtiću. Ako i nemaju zaposlenog psihologa ili pedagoga, imaju nekoga tko im obavlja te poslove. Odgajateljice i ravnatelji uvijek to znaju.

Preliminarna provjera djetetovih sposobnosti ne mora biti formalna (ali može). Sjećam se da je naša teta B. (psiholog u vrtiću koji su pohađali moji sinovi) radila svojevrstan "nadzor" grupa u kojima je bilo djece školskih obveznika. Samo bi došla u grupu i iz prikrajka ih promatrala dok su crtali, pisali i drugo, povremeno razgovarala s njima onako neformalno, tako da djeca nisu bila pod stresom provjere niti se to obavljalo u nepoznatoj okolini. Ako bi bilo potrebe za temeljitijom provjerom, odgajatelji bi to uvijek najavili roditeljima. (Ja sam bila u situaciji da razmišljam o odgodi, a ne prijevremenom upisu, pa mi je puno pomogla savjetima). To sve ide glatko.... Odgajatelji i stručne službe reći će svoje mišljenje. Osim toga, PEDIJATAR je svakako osoba koja dobro poznaje dijete i može reći svoj stav.

Dalje, SLUŽBENA provjera psihofizičke spremnosti vezana je uz mjesto stanovanja i konkretnu školu. Obavlja je komisija koju čini školski liječnik (spec. školske medicine, pri domu zdravlja), stručna osoba iz vrtića (pedagog, psiholog, defektolog - po potrebi i prema mogućnostima) i isto takva stručna osoba iz škole. Školski liječnik na uvid dobiva i zdravstveni karton djeteta.

Eh, sad.... stav roditelja.... Nije to jednostavno kako izgleda. Da bi se dijete nosilo sa školskim obvezama, mora za to biti spremno - fizički, intelektualno i emocionalno. Teško je tu biti pametan, jer okolina (društvo iz vrtića) isto je važna. Roditelj treba imati na umu ovo: nije sam pri donošenju odluke, ali kakva god ona bila, odluka je KONAČNA i nema natrag. Hoću reći, ako se pokaže da dijete ipak nije spremno, ne možemo se vratiti u vrtić, a traume se mogu provlačiti još dugo duuugoooo, čak i trajno. Pogotovo ako dijete ide u produženi boravak, to je fizički jako naporno.

Ali ja sam majka dječaka (i istovremeno osoba koju su roditelji dali na prijevremeni upis ). MENI nije naštetilo, ali ne znam baš da bi ta odluka bila dobra i za moju djecu. Ne bi. Išli su u školu na vrijeme i sve je u redu. Ali cijenim činjenicu da roditelji promišljaju o tome - to je dobar start za školu!

Držim fige i šaljem da donesete najbolju odluku za svoju djevojčicu, da joj bude dobro i da bude sretna bez obzira kakva bila odluka!

[Peterlin]

Zaboravih drugu stranu batine - treba se raspitati i koje učiteljice preuzimaju prve razrede ove i sliejdeće godine, to je isto jako važno!

[Zdenka2]

Kakva god bila odluka, ona ne bi trebala ovisiti o vrtićkoj skupini. Treba razmišljati o psihofizičkoj spremnosti djeteta za školu, a ne o tome tko ostaje ili ne ostaje u vrtiću. Škola postavlja velike zahtjeve na dijete i važno je da ono bude spremno odgovoriti na njih.

Slažem se sa svim što je Peterlin napisala - treba konzultirati sve stručne osobe koje rade s djetetom. U našem vrtiću bile su i formalne provjere - djeca su u skupinama po pet išla na razgovor i testiranje kod psihologa. Međutim, meni to nije bilo dovoljno - bilo je to dosta površno testiranje. Zato smo djecu temeljito testirali kod privatnog psihologa.

[Mukica]

moja V je rođena 01.05.2003.

a moja melita 25.04.02. znaci gotovo tocno 12 mjeseci ranije i upisat ce se na jesen redovno
da smo u istom kvartu mozda bi isle u isti razred

ja mislim da je 12 mjeseci jako velika razlika u toj dobi, al ti sama najbolje poznajes svoje dijete

[sandraf]

david je rodjen 5. je bio jako zagrizao da ga u ovoj sk. godini, a i teta u vrticu je predlagala ranij upisi jer je kao pametan, pa se zato popalio. argumenti su mu bili - pametan, bistar, zna sva slova, savjestan, kooperativan itd. dakle, dijete koje bi sevjerojatno uklopilo u skolski sustav.

ali s druge strane (razlozi koje sam ja navodila kao argumente protiv upisa) - kratka koncentracija za nametnute zadatke, neshvacanje poraza ili neuspjeha (krivo napisano slovo je razlog suzama), njegova nezainteresiranost za pojam skole, te zagiranost prije svega - ja nisam nikakav psiholog, ali ga kao mama vjerojatno poznam najbolje na svijetu i on po meni jos nije (bio) spreman za skolu. rekla sam muzu da mislim da bismo prije svega nametnuli obvezu i doista to mislim.

6 mjeseci kasnije - on je s minimalnim naporima i s velikim ponosom savladao citanje, zbraja i oduzima do 10 (dakle, pretpostavljam ono sto bi u isto vrijeme savladao u skoli), ali mu je i dalje koncentracija kratka (iako znacajnije duza nego prije) i sve smo uspjeli nenametljivo i kroz igru. godina je dug period u njegovom razvoju, pretpostavljam, a kako nismo bili u obvezi, vjerujem da je ovo bilo ispravno.

i racunam da smo sebi napravili uslugu.

[sandraf]

ispricavam se na greskama, ne znam je li tako i drugima, ali ja ne vidim kursor u tijelu poruke, pa pisem i brisem na slijepo.

d. je rodjen 5.5., a mm je htio da on ide u skole, vidim da je ovako gore potpuno nerazumljivo.

[Elly]

Mi smo u talijanskom skolskom sustavu, i imamo istu dilemu (iako, godinu dana ranije).

Takodjer, kao i sto je sandraf imala sa Davidom, trenutno imamo i iste argumente i protuargumente.

E je rodjena u listopadu 2003., i, kako prema talijanskom zakonu o skolstvu do 31.8. nece imati 6 godina, ne mora ove jeseni (s5g11mj) krenuti u skolu. Znaci, upis bi bio prijevremeni, a rok za odluku nam je do kraja veljace.

MM je za to da krene u skolu; tete ju hvale i govore da je za skolu spremna. Takodjer, ona je u vrtic krenula kasnije (4g1mj), i ovo joj je tek druga godina vrtica, medjutim kako su ju odmah stavili u srednju grupu, ona je sad u najstarijoj grupi. Argument teta u prilog upisu je i pitanje kako ce ona shvatiti ostanak u najstarijoj grupi, umjesto 'promociju' u skolarku.
Suprugovi argumenti su: drustvo (iako se ovdje grupe kod raznih aktivnosti mijesaju, i E ima prijatelje i medju djecom u mladjim grupama, i medju djecom u svojoj grupi, pa ja to ne vidim kao problem), kasnije ce biti najstarija u razredu (jer su ovdje skloni prijevremenom upisu), i, najvaznije, misli da je ona za to spremna.

Ja sam protiv njenog prijevremenog upisa, u svemu tu mogu potpisati sandruf: relativno kratka koncentracija, ljutnja ako nesto pogrijesi, pa cak i tvrdoglavost, ali najvise: zaigranost.

ja nisam nikakav psiholog, ali ga kao mama vjerojatno poznam najbolje na svijetu i on po meni jos nije (bio) spreman za skolu. rekla sam muzu da mislim da bismo prije svega nametnuli obvezu i doista to mislim.

Potpisujem gore citirano, i na to nadodajem i da bih joj rado pruzila i tu trecu vrticku godinu, talijanski jezik joj ipak nije materinji, ma koliko ga sada dobro govorila.
:/

[Forka]

argumenti su mu bili - pametan, bistar, zna sva slova, savjestan, kooperativan itd. dakle, dijete koje bi sevjerojatno uklopilo u skolski sustav.

S ovakvim argumentima mnoga bi djeca išla u školu s vrlo malo godina! Mislim da tu treba biti jako oprezan i uzeti u obzir niz parametara, koje, draga A70V, vjerojatno najbolje znaš upravo ti! Konačno, i definitivnu odluku o tome donijet ćete vas troje... Međutim:

Kakva god bila odluka, ona ne bi trebala ovisiti o vrtićkoj skupini. Treba razmišljati o psihofizičkoj spremnosti djeteta za školu, a ne o tome tko ostaje ili ne ostaje u vrtiću. Škola postavlja velike zahtjeve na dijete i važno je da ono bude spremno odgovoriti na njih.

Ovdje se, po tko zna koji put, u potpunosti slažem sa Zdenkom2. I dodajem: koliko god djeca bila na sve mile načine i po svim mogućim parametrima i testovima spremna za školu, škola je UISTINU velika promjena. Kako za dijete, tako i za roditelje... Rekla bih da je trenutak kada dijete krene u školu, zapravo onaj trenutak kada se zauvijek zalupe vrata bezbrižnosti...
Stoga ti savjetujem da dobro promisliš je li išta na svijetu vrijednije od toga da ti se dijete bezbrižno igra i da nije opterećeno ama baš ničim, osim možda time koju igračku/igru odabrati!... Mislim, lako je meni govoriti, kad moje dijete nije proljetno, znam... u stvari, samo sam ti htjela prenijeti neko moje iskustvo sa školom... i reći ti, da, iako je nasa kći bila "spremna" (po mnogim kriterijima, čak i testovima) za školu puno, puno ranije, mi smo odlučili da krene najnormalnije (s nepunih sedam, istinabog), i nismo ni trenutka požalili (mislim, što ju nismo dali ranije, kako su nam mnogi svjetovali)...
Eto, odluka nije lagana, nije ni jednostavna, držim ti fige da odabereš najbolje i za sebe i za V!

[puntica]

ja sam ostala godinu dana duže u vrtiću iako sam prošla testiranja i htjeli su me poslati u školu.
bilo mi je koma kad su svi otišli a ja ostala Naravn, brzo sam se privikla. kad sam krenula u školu bilo mi je odlično. bila sam najstarija u razredu, nisam se ni najmanje mučila. u razredu je bio jedan dečko koji je bio 14 mjeseci mlađi od mene. s njim smo imali dosta problema jer, iako je bio inteligentan, nije bio zreo za školu.

moja sestra je krenula ranije. prvi razred je prošla super ali drugi Imala je jako puno problema. bila je zaigrana, nije bila zrela za školu...

ti najbolje poznaješ svoje dijete, najbolje znaš koji su razlozi zašto bi ga poslala ranije u školu... Odluka je na tebi.

samo imaj na umu da škola traje puno puno godina, i da ta jedna godina što bi eventualno prije krenuo, u tom nizu godina, ne igra nikakvu ulogu...

[mim]

Ja sam za ostanak u vrtiću. Vidim argumente oko sebe gotovo svakodnevno.

Prvo, i ja sam bila dijete koje je prije škole znalo čitati, pisati i računati i svi su forsirali da krenem ranije u školu. No, upravo sam ja bila ta koja je mamu (navodno sa sklopljenim ručicama ) molila da me ne upiše. Jednostavno-željela sam se igrati. Poslije sam bila učenica za poželjeti. Moji roditelji nisu imali nikakvih argumenata da me ne upišu u školu osim te moje molbe jer sam po svim parametrima bila zrela za školu (naročito što se koncentracije tiče). Hvala im na tome . Pamtim tu zadnju vrtićku godinu po cjelodnevnoj igri sa susjedama, samostalnom odlasku u vrtić (100 m od kuće), polasku u glazbenu školu... Bilo mi je prekrasno.

Moja kćer. Čitati, pisati i računati znala je od 4. godine. Čak joj je i koncentracija bila zadovoljavajuća, tjelesna konstitucija isto tako. Prikazivala se u svojoj okolini kao zrelo i savjesno dijete, a jedino je kod kuće bila nezrela i nekako...bebasta. Bilo je teško uvjeriti sve oko sebe da o njoj imaju krivu sliku, tete u vrtiću su forsirale i upis s 5 godina jer je zaista sve znala. No, nisam popustila. Sve do sada njeno školovanje teče savršeno.

Kolegica moje kćeri. 11 mjeseci mlađa od nje. Divno inteligentno i načitano dijete, prepuno znanja, ali emocionalno gurnuto prerano nekamo gdje ne pripada. Plakala je za mamom, radila drame na školskim izletima, teško se sad nosi s tim da su druge cure u pubertetu jer ona u usporedbi s njima izgleda 2 godine mlađa (i konstitucijski je takva). Odlična učenica, ali emotivno se teško nosi sa svime što je pred njom.

Prijateljica-psiholog, upisala je kćer sa 7 godina i 3 mjeseca u školu uz riječi: "Može biti samo prerano. Ne prekasno.".

Mogla bi V. ostati u vrtiću, ali uz neku dodatnu aktivnost kao što je jezik ili neki sport. Ne previše, ali da joj se stvara navika i obaveza odlaska nekuda i da je se intelektualno stimulira pa joj neće biti dosadno. Mi smo tako napravili i pokazalo se jako dobro.

[Natasa30]

Moj Noah je rodjen 29.11.2002 i ovdje u Canadi on bi trebao biti prvi razred.
Ja nisam dala jer bi bio najmladji u razredu. Falilo mu je 32 dana da ne upadne u tu skolsku godinu.
Kad sam vidjela djecu a pogotovo curice koje su rodjene recimo u prvom mjesecu 2002 i onda mog Noah u kraj 11 mjeseca sve mi je bilo jasno.

To je ogromna razlika sad u ovim godinama. Ok to se kasnije malo izravna ali on definitivno nije bio spreman.

Pre pre cesto sam vidjela slucajeve gdje roditelji guraju djecu koja fakat nisu spremna pa im se to razbije o glavu kasnije a onda djeca ispastaju.

Nikad bolju odluku u zivotu nisam donjela.
Kamo srece da sam i sa Annabel napravila istu stvar.
Ona je 27.10.1999 i sad je 4 razred i gradivo je dosta obilno a ona bi se igrala.

Bolje da se igraju ekstra godinu a kod kuce uvjek mozes s njima malo raditi i da krenu spremnio i puni samopouzdanja nego da su u zaostatku za svima.

[AdioMare]

Što reći nakon Mim?

Nemam osobnog iskustva, osim sestre koju sam ti već spomenula i koja je svom djetetu, školskom obvezniku (12. 3.) odgodila upis do sljedeće školske godine.
Danas je "mali" zreli i odgovorni osmaš, superodlikaš, s odličnim temeljima za daljnje školovanje, a sestra kaže da ni trenutka u ovih 8 godina nije požalila...
Kad pogledam s druge strane, moja K. će redovno krenuti sa 7,2 god. u prvi razred, a tvoja Vanja je samo 2,5 mjeseca starija i trebala bi ići ove jeseni! :shock:
Osobno mi je to teško zamislivo za moje dijete. :/ Ma šta teško, nezamislivo!

Na tvom mjestu bih ju ostavila još godinu, bez ikakvih vaganja i dodala još neku aktivnost, kako kaže Mim.

[AdioMare]

A sada nam ti reci čemu si se nadala kada si otvorila ovaj topic?

[deva]

D je rođena krajem siječnja 2001. i sada je drugi razred - dakle išla je redovno u školu.
U razredu je skoro najmlađa, druga odostraga u vrsti na tjelesnom, u prvom razredu bilo je dosta čupavo. Emocionalno i socijalno nije bila 100% spremna za školu, kognitivno daleko ispred vršnjaka.
Da mi je prije dvije godine bilo ovo znanje i iskustvo koje sada imam mislim da bi tražila odgodu!
Bilo bi puno lakše i nama i njoj da je sada prvi razred.

[mikka]

nemam iskustva s djecom, ali imam sa sobom i md-om--on je administrativnom greskom upisan u skolu sa 5 godina (ili cak manje, sveki nikak da mi kaze tocno ). ja sam krenula u 1. razred sa tek navrsenih 6 godina, uvijek bila najmlada i to mi je bilo super. nikad nisam bila odlicna ucenica ali mislim da to prije ima veze s necim drugim nego spremnoscu za skolu. md zato sada kicks ass na svim svojim zivotnim podrucjima, toliko je inteligentan i sposoban da mi je to ponekad zastrasujuce :/

[LIMA]

aleksandra70vanja, mislim da ti nitko ne može dati pravi savjet, pa čak niti oni koji rade s tvojim djetetom, a pogotovo netko tko tvoje dijete nikada nije vidio. Ti lijepo pročitaj sva mišljenja ali sama odvagni, ipak je to vrlo osjetljivo područje.
Ja sam učiteljica, sudjelujem skoro svake godine u provjerama djece za upis u 1. razred pa mi se ipak zna dogoditi da neko dijete za koje procijenim da će biti super, u startu dobro krene ali kasnije stagnira i obrnuto.
Bilo je slučajeva super odlikaša koji su krenuli sa 6 godina, kao i onih kojima je upis odgođen do 8. godine, pa se opet nisu snašli.
Imam jednu učenicu kojoj su roditelji odgodili upis iako je bila po mojoj procjeni sasvim zrela za upis (rođena je 15. ožujka i "hvatala" ju je školska godina).
Druga strana medalje je ta što je ta djevojčica sada najstarija u razredu, iznimno napredna i zrela, no, roditelji druge djece mi često između redaka na informacijama znaju nabaciti komentar na račun te curice (jer je općepoznato kako je ona najbolja u razredu, vjerojatno se druga djeca uspoređuju s njom) kako su oni ustvari u nepovoljnijoj situaciji - neki su skoro godinu dana mlađi od nje i kako ta njezina odgoda nije bila u redu.

Baš je nezgodno s tom djecom koja su na granici, ili su godinu mlađa ili starija od vršnjaka (znam da je glupo ali ja već sada o tome razmišljam -kako mi je termin poroda 28. 3. ako par dana prenesem trudnoću dijete će mi ići u kasniju generaciju, a ako rodim u terminu u raniju. )

[LIMA]

Da, htjela sam još napisati da ako pošaljete dijete kasnije u školu, a ono se pokaže iznimno napredno za svoj razred uvijek možete tražiti akceleraciju, tj. da "preskoči" razred. (Na kraju svakog polugodišta jedna od točaka dnevnog reda na sjednici kod nas je obavezno "prijedlozi učenika za akceleraciju".)

[aleksandra70vanja]

A sada nam ti reci čemu si se nadala kada si otvorila ovaj topic?

ne znam :/ , najiskrenije ne znam

upisivati je radi druge djece, zvuči tako glupo

ali grupa u koju bi ona trebala ići dogodine mi se ne sviđa

reći za grupu djece da mi se ne sviđa je grozno
ali to je grupa u koju je ona trebala ići s 3 godine pa sam je prebacila u ovu
i ne mislim da sam pogriješila
i kad sam pričala s V tetom, ona mi je rekla da me razumije što se tiče grupe jer da je grupa loša
mislim glupo je to reći, ali grupa je uglavnom od dječaka koji su po pola godine mlađi od nje, nekoliko je djevojčica i jedina djevojčica s kojom se V družila će ići u školu
bojim se da bi njoj bilo iduće godine ružno u vrtiću, nepoticajno
čak mi je jedna od varijanti da je prebacimo u drugi vrtić iduće godine

V ne piše i ne čita
jer to nitko s njom nije radio
lijepo crta, ima dobru grafomotoriku, i da sjednem s njom vjerujem da bi brzo naučila pisati
ali ja to ne želim, mislim da će to sve obaviti u školi

joj, kada ja ne znam prebaciti u riječi svoje misli

ne znam što je za nju dugoročno bolje, da bude najstarija, najveća, kao teta drugoj djeci, ili da bude najmlađa, s mogučnošću da je stariji maltretiraju

znam da je odluka na meni (MM nema neki svoj stav, prije je bio za to da ostane u vrtiću, sad kako se vrijeme odluke primiče misli da bi bilo bolje da je damo u školu)

što se tiče preporuke za učiteljicu, imam preporuku baš za ovu školsku godinu

Vanjina najdraža prijateljica je rođena 15.03. i mada neće ići skupa u školu mislim da bi je mučilo da ona ostane u vrtiću, a njena D ide u školu


u starijim razredima će joj se dogoditi ili da bue najstarija dok se druge curice igraju barbikama, ili će se ona igrati barbikama dok druge budu pričale o dečkima

ili ću je natjerati na ranije sazrije ili ću joj usporiti razvoj

znam da gnjavim

ali nemojte zamjeriti staroj majci dugočekane jedinice 8)

[mama courage]

do kada se moraš odlučiti ?

[mim]

Joooooj, ...nije ti lako.

Hajde, onak ko mama kad predosjeti da će dijete biti bolesno, duboko pogledaj djetetu u oči, onda sebi unutra, tamo negdje duuuboko...i osjeti (ne razmisli, osjeti! ) što želite i ti i ona. Znam kako ti je: kao mama morala sam se boriti sa svima oko sebe i objašnjavati zašto ne želim da mi M. krene u školu ( a nisam baš imala argumenata osim tog nekog majčinskog osjećaja). Pusti sad drugu djecu: vrtićka prijateljstva obično se prekinu u 1. razredu i steknu neka sasvim nova, djeca mijenjaju škole, države, jezik...i prežive. Moraš osjetiti želite li vas dvije taj 1. razred. Ako ti dijete sliježe ramenima na to pitanje...

[Mima]

Ne znam što reći za Vanju, ali i ja sam uvijek bila uvjerenja da za školu ne može biti prekasno nego samo prerano, ali sam to mišljenje promijenila. Moja je prijateljica npr. svoju curicu ranije upisala u školu baš iz razloga što je ona emocionalno jako zrela., ima super koncentraciju i ozbiljna je, a bilo joj je poznato iskustvo roditelja koji nisu dijete upisali ranije, pa im je dijete sada puno zrelije od ostalih u razredu i praktički se nema s kim družiti. Moj je bratić pak odgodio upis svog sina u prvi razred radi logopedskih problema, ai smatrali su ga nezrelim, i oni su radi toga relativno zadovoljni, ali ipak priznaju da dijete odskače od razreda i fizički a i zrelošću (što doduše koristi da bude vođa i svi ga slušaju ), a i sam mali na pitanje koji razred ide obavezno odgovara : 'Drugi, ALI TREBAO SAM TREĆI' i to svima, čak i prodavačicama u dućanu

[larmama]

ne znam što je za nju dugoročno bolje, da bude najstarija, najveća, kao teta drugoj djeci, ili da bude najmlađa, s mogučnošću da je stariji maltretiraju

Ja ne poznajem tvoje dijete pa ću samo nabaciti par misli .
U našoj grupi prošle godine nijedno dijete nije tražilo prijevremeni upis, a ima ih rođenih i u 4., 5. i 6. mjesecu. Jedna od njih je još prošle godine čitala ostalima slikovnice. A što se tiče visine najviše su u grupi curica koja je rođena u 4. mjesecu i curica koja je rođena u 12. mjesecu te iste godine.
A zašto misliš da u njenom razredu neće biti djece koja su rođena u 4. mjesecu ili 5.,6.,7. ? zar je vaša škola tako mala pa se u nju upisuje samo ta jedna vrtićka grupa ?

[YosephK]

do kada se moraš odlučiti ?

evo jedne zgodne informacije oko ovog pitanja - osnovna skola ima dva upisna kruga. oba su redovna, da ne bi netko krivo shvatio. drugi upisni krug je pred kraj ljeta, mislim krajem kolovoza. raspitaj se u skoli kojoj pripadas kada ce biti taj drugi krug. nije puno, ali je kupovanje vremena...

[flower]

Yoseph - upis prijevremenaca je vec u ozujku (negdje i u veljaci) tako da prica o 8 mj. otpada - ono sto ostaje kao mogucnost - krenuti u postupak koji rod. trebaju pokrenuti, postupak obavezno znaci - misljenje vrtica i misljenje sk. psihologa - znaci min. dva testiranja, ako oni kazu da je dijete zrelo ide se na upis, ako ne - ostaje se u vrticu. ono sto je moguce s obzirom na dob djeteta je da oni kazu da su za, da se obavi postupak upisa ali se i odustane do 8 mj. (bilo je takvih slucajeva).

sad moje osobno iskustvo - ja sam rodjena u 7 mj. i bila najmladja u razredu (krenula god. ranije na nagovor vrtica) moja najfrendica je bila najstarija u razredu (3 mj. prethodne god) tako da ja u price u cistim grupama i nekom biranju po bliskoj dobi ne vjerujem previse (zna se da sam fan mjesovitih skupina ) jer dijete bira osobu a ne datum rodjenja. obje smo bile dobre ucenice. ono sto se prijevremenim zna desiti je sok ulaska u pubertet, svi odose u tinejdzere a ja ostala u kariranoj suknjici, koncanim dokoljenkama i sl. tu sam jedino primjetila razliku.

moja je rodjena u 5 mj. 02. mogla je ici u skolu da smo trazili, zrelija je bila od mnogih obveznika, ali...ali...ali...sad je jos zrelija i jos ce joj biti lakse, neusporediva je sada s onim prije god. dana(emocionalno). mislim da smo donjeli izvrsnu odluku.

u praksi ja pisem misljenja vrtica i ima svega - od vrlo realnih zahtjeva kad vidis zrelo dijete koje ima skolske vjestine vec s 5-6 god. emocionalno stabilno i znas da bi mu god. dana u vrticu bila previse, do djece koja su visoko darovita (citaju/pisu/znaju svasta/mnoze i dijele) ali su emocionalno tako "losi" da u dogovoru s rod. ne idemo na akceleraciju ili zahtjeva da ml. sestra ide sa starijom jer ce biti tako lakse rod. (naravno da tu misljenje vrtica ide u neg. smjeru). Vrtic daje misljenje, ali je komisija ona koja je kljucna.

To je vazno znati prijevremeni upis je akceleracija - nju treba mali broj djece - to je kao da nakon 4 razreda dijete posaljete u 6.

inace potpisujem Zdenku - odluka je koja se tice samo tog djeteta, nikako drustva.

[Peterlin]

A sada nam ti reci čemu si se nadala kada si otvorila ovaj topic?

ne znam :/ , najiskrenije ne znam

upisivati je radi druge djece, zvuči tako glupo

ali grupa u koju bi ona trebala ići dogodine mi se ne sviđa

reći za grupu djece da mi se ne sviđa je grozno
ali to je grupa u koju je ona trebala ići s 3 godine pa sam je prebacila u ovu i ne mislim da sam pogriješila

Ja mislim da to nije tako nevažno kako se na prvi pogled čini... ali opet, nije ni presudno. Ako dijete ima barem jednog poznatog prijatelja/ prijateljicu iz vrtića, neko dijete koje već zna i s kojim se dobro slaže, ADAPTACIJA na školu ide puno lakše i brže.

I jako dobro razumijem ovu temu... Spremnost djeteta je najvažnija, ali okolinu ipak treba uzeti u obzir. Ja sam svog mlađeg sina isto prebacivala u drugu vrtićku grupu. Dali smo ga u jezičnu i to je bila dobra odluka - moj sin je bio zadovoljan.

S druge strane, teško je tu biti pametan, a nemamo uvijek ni manevarskog prostora. Neki od tih klinaca našli su se u školi u istoj generaciji. I bilo je problema u početku (ne s mojim sinom, nego nekoliko djece u početku je ometalo rad cijelog razreda). To je sastavni dio adaptacije - stvari rijetko idu glatko. Ekipa iz vrtića je možda manje od četvrtine djece iz razreda. Ima među njima divne djece, ali i one malo manje divne. Ima čak dvije trećine dječaka, ali to je takva generacija - nema izlaza!

Na svu sreću, UČITELJICE su iskusne i kompetentne i s tim uspješno izlaze na kraj. Polako razred počinje ličiti na cjelinu.

Iako želimo sve najbolje svojoj djeci, ne možemo baš uvijek izbjeći smetnje i probleme. To je dio života. Prije ili kasnije ta djeca će se sretati na ulici, u kvartu, već negdje...

Ja sam shvatila da ne mogu sve kontrolirati (iako sam pokušavala ) , a još manje držati djecu pod staklenim zvonom. Prihvatila sam stvari kakve jesu i počela tražiti dobre strane cijele te priče:
Moj sin je vrlo brzo naučio tko mu u razredu odgovara (po karakteru i sustavu vrijednosti) a koga treba zaobilaziti. Ništa mu nije moglo nadomjestiti vlastito iskustvo. Kad je na treningu dobio batina, shvatio je zašto ne želimo da tamo odlazi i stvari su polako došle na svoje mjesto.

Zapravo, i djeci koja nam izgledaju problematična treba dati priliku... Ako se s njima radi kako treba, dobre su šanse da sve bude ok. Vidim kako s njima rade naše učiteljice (izvlače iz njih najbolje ) i prestala sam brinuti oko sastava razreda, iako me to jako opterećivalo u prvim mjesecima. Gledala sam kako moj sin reagira (njemu je bilo ok), a to je postao moj kriterij.

a70v, držim fige da sve bude kako treba i da ti se dijete snađe u svakoj situaciji u kojoj se zatekne i da joj bude dobro!

[mandy]

evo i mene : garavuša 15.03. krenula ranije, 7.r. najbolja u razr. od početka školovanja, među dvije najmlađe u r., i ja i ona primjećujemo razliku od godinu dana u odnosu na starije (ne doživljavaju je kao sebi ravnu,već kao mlađu, u smislu "ti bi se još igrala, neozbiljna si",dok recimo, starije cure šapuću i gledaju dečke, na način da akivno pišu sms-ove i sl. , moja je još "samo" tajno zaljubljena); zlatokosa rođ. 22.04. je krenula kasnije i najstarija je u razredu, ima samo 1 frendicu iz vrtića u istom razr. i preko odmora ide u drugi razred kod drugih (nema nikakvih problema u druženju); kad bih mogla vratiti vrijeme, stariju bih dala kasnije u školu, mislim da zrelije prihvaćaju obaveze, 1 god. igre im nitko ne može nadomjestiti, a škola uvijek čeka; i ja sam bila najmlađa i uvijek sam to osjećala u odnosu drugih prema sebi, vječno sam kaskala za njima što se tiče zrelosti (što je i normalno)

[sladjanaf]

D. će najesen u školu, sa 6 godina i 10 mjeseci. čita, piše, divno crta (to joj je i najdraže). no, mene brine njezina neupornost, u smislu da kad nešto ne zna, odmah odustaje. ne želi pomoć i jako ju pogađa kad joj se nešto objašnjava, u smislu da to ne želi.
uopće nema pojam o obvezama i da se nešto mora napraviti. zaigrana je i ništa se ne može mjeriti s gledanjem crtića, još uvijek.
a da ni ne spominjem npr. jutarnje spremanje. to traje i traje i traje... valjda 45 minuta.
imam osjećaj da je stalno odsutna, u nekom svom svijetu. obvezno će majicu svezati oko sruka i reći: "ja sam princeza elina", prije nego ju obuče. bez obzira što se žurimo i što joj to ponovim 4 puta. nekako ne dopire do nje. i to me plaši, jer to se neće promijeniti za 9 ili 8 mjeseci. to neće promijeniti ni godina i 9 mjeseci.
već sad sam pod stresom od škole.

a70v, jel ona izražava želju za školom? jel zna što se u školi otprilike radi?

[Alizeja]

Yoseph - upis prijevremenaca je vec u ozujku (negdje i u veljaci) tako da prica o 8 mj. otpada - ono sto ostaje kao mogucnost - krenuti u postupak koji rod. trebaju pokrenuti, postupak obavezno znaci - misljenje vrtica i misljenje sk. psihologa - znaci min. dva testiranja, ako oni kazu da je dijete zrelo ide se na upis, ako ne - ostaje se u vrticu. ono sto je moguce s obzirom na dob djeteta je da oni kazu da su za, da se obavi postupak upisa ali se i odustane do 8 mj. (bilo je takvih slucajeva).

obje smo bile dobre ucenice. ono sto se prijevremenim zna desiti je sok ulaska u pubertet, svi odose u tinejdzere a ja ostala u kariranoj suknjici, koncanim dokoljenkama i sl. tu sam jedino primjetila razliku.

inace potpisujem Zdenku - odluka je koja se tice samo tog djeteta, nikako drustva.

Naprotiv bila sam među mlađima (još pa rnjih). Ovo što se tiče prijevremenih upisa, je šok u pubertet. Ne mora biti tako. Upravo sam ja bila ta koja je prva ušla u pubertet, sa 10 godina, dobila prvu menstruaciju sa 10 godina, a to je bilo negdje na kraju 4 početkom 5 razreda. Do tada sam nosila suknje, a poslije toga u traperice i doviđenja,sve dok nisam došla u srednju školu i na faks i na posao.
Tako da sve ovisi od osobe do osobe, što se tiče šoka u pubertetu.

[nkusic2]

Tvoja mala ne mora ove godine u školu....
Moja N ima prijateljicu još iz vrtića, druže se i sad mada je ta djevojčica jedina od sve dijece ostala u vrtiću i dobro joj je.
Jednostavno nemoj joj prekidati djetinjstvo, za školu ima još vremena...

[Arwen]

neznam šta bi ti rekla srećom pa je moj rođen u 10mj i redovno je krenuo u školu ali još nije svjestan šta je škola

ja sam krenula sa napunjenih 6g 24.07 i bila i zrela i koncetrirana i nitko
nikada mi nije morao reći jesi napisala domaći?
sve sam obavljala sama i s guštom
a u srednjoj mi je bila posebna fora šta sam najmlađa
inače sam se oduvijek družila sa starijima od sebe i van škole

[Arwen]

ali da napomenem ja sam htjela ići u školu
ja sam i u srednju sa 14g otišla 300km daleko jer nisam htjela
nijednu drugu i bilo mi je super

[Luminitsa]

U razredu u srednjoj školi sam imala suučenicu koja je rođena u lipnju, dakle još je mlađa upisivala prvi razred osnovne škole. Komisija bi trebala provjeriti, ali mislim da nije glupo upisivati se radi društva.

[panterica]

uh, ja već mjesecima tragam za ovakvom temom
moja curica je 2004. godište, ali rođena u travnju i trebala bi u školu sa sedam i nešto.
da se nju pita, ona bi već danas išla u školu :shock: e sad, koliko to ona uopće razumije :?
inače čita i piše odlično, crta izvanredno, sad je u fazi zbrajanja, oduzimanje samo do deset. ima odličnu koncentraciju. tete u vrtiću su mi već rekle da će ju dogodine stavit u predškolce, a ja sam na sto muka. da se rodila samo dva dana ranije išla bi redovno i tu ne bih imala dileme, ali ovako, da ja pišem zahtjev za prijevremeni upis, ako pogriješim pojest ću se
evo i ja pišem monolog, znam da mi tu nema nekog savjeta

moj brat je oboje djece dao ranije. dječak rođen u svibnju, odličan u školi, od ove godine ide i u glazbenu, i tu odličan. curica je rođena u šestom i isto nisu pogriješili
ali, svako dijete je za sebe

ja sam po datumu rođenja bila samo tjedan dana starija od moje kćeri kad sam pošla u školu, ali to je prije 31.03., nije bilo zahtjeva i nikad problema u školi, čak mi je bilo dosadno (isto sam čitala s 4)

[aleksandra70vanja]

. Roditelj treba imati na umu ovo: nije sam pri donošenju odluke, ali kakva god ona bila, odluka je KONAČNA i nema natrag. Hoću reći, ako se pokaže da dijete ipak nije spremno, ne možemo se vratiti u vrtić, a traume se mogu provlačiti još dugo duuugoooo, čak i trajno. Pogotovo ako dijete ide u produženi boravak, to je fizički jako naporno.
:

ah evo mene opet sa mojim napadima panike, ali na ovo dobijem pritisak u prsištu

ma ona nema pojma što je škola
ali ne znaju ni djeca iz njene grupe

mene su forsirali u školu sa 6, rođena sam u 8. mjesecu, ne mama, već učiteljica koja je trebala preuzeti 1. razred, ona i tete u vrtiću su rekle mami da sam ja spremna i neka me da
ali ja nisam prošla testiranje
ali da se malo opravdam, svi su rezultati bili super, problem je bio u grafomotorici, ja sam ljevak i to je bila velika muka
ali ta učiteljica je i dalje nagovarala mamu, da će me ona preuzeti, da neće biti problema, ali onda sam ja rekla da neću u školu, opet zbog društva jer su moji dečki iz zgrade svi ostali u vrtiću
i mislim da je to bilo dobro
jer sam se s pisanjem mučila i sa 7 (i danas se mučim )

MC ne znam do kad trebam odlučiti
možda je i to znak da se podsvjesno borim protiv upisa, pa se možda nadam da će mi rok proći?

pitala sam pedagogicu u vrtiću i ona je rekla da će malo testirati V, i V mi je rekla odmah drugi dan da ju je teta odvela u drugu sobu i dala joj neke zadatke (za razliku od Peterline pedagogice koja je to radila u hodu)
i kaže da je sve znala
a ja je pitam: a što te je teta pitala?
a ona meni: ne znam što me je pitala, ali ja sam sve znala (da ja razmišljam o odgodi upisa iduće godine 8) )

naručit ću je na psihološku procjenu u Suvag

nazvat ću njenu pedijatricu (radimo istu smjenu i to mi je jako nezgodno, ne mogu otići kod žene i porazgovarati s njom)

otići ćemo kod direktora škole (MM ga poznaje)

i sve ću to raditi u nadi da će me netko stvarno uvjeriti da je za nju bolje da ostane u vrtiću

[AdioMare]

a ona meni: ne znam što me je pitala, ali ja sam sve znala

Zlato moje malo,

Želim vam svu sreću, da na kraju ispadne najbolje moguće!

[Vali]

Ja sam rođena u lipnju, u vrtiću sam bila totalno nesocijalizirana, ono, svi se igraju, ja stojim sa strane i gledam. Bolesno povučena. Mrzila sam vrtić.
U školu sam krenula sa 6 godina, savršeno sam se uklopila, hrpu prijatelja stekla. Preporodili se i starci i ja. Za mene je raniji polazak u školu definitivno bila dobra odluka. E sad, da sam u vrtiću uživala, ne znam bi li me dali u školu. Nije laka odluka. Sretno!

[LIMA]

U razredu u srednjoj školi sam imala suučenicu koja je rođena u lipnju, dakle još je mlađa upisivala prvi razred osnovne škole. Komisija bi trebala provjeriti, ali mislim da nije glupo upisivati se radi društva.

Ni ja. Sastav razreda također može puno značiti, pogotovo ako je u toj školi isti sastav od 1. do 8. razreda. Ima razreda u kojima je odlična atmosfera i to jednostavno "podigne" i ostalu djecu, isto tako i suprotnih slučajeva. Ja ću, iskreno, dobrano razmisliti i raspitati se o školi u koju će moj sin ići, čujem glasine kako ima dosta slučajeva nasilja među djecom (koje se ne sankcionira pravovremeno) i ako treba upisat ću ga ne u drugi razred, školu, nego i u drugo mjesto ako bude trebalo. On je (zasad ) vrlo miroljubivo dijete, voli dijeliti s drugima i bude mi ga jako žao kada vidim da u kontaktu među djecom izvlači deblji kraj. Najgore mi je što dobivam komentare tipa: nek se uči boriti. MM i ja smo baš o tome razgovarali, zašto bismo dozvoljavali da ga netko maltretira?

Svakodnevno u školi gledam slučajeve takve mirne djece koja imaju nesreću da zaglave u "krivom" razredu i trpe maltretiranja, a stručne službe na to često gledaju s ovim stavom, mada ne žele to reći naglas (joj, i on je ko mimoza, nek se malo izbori za sebe, neće ga uvijek moći netko štititi...). Meni je to strašno i stalno negodujem protiv toga, ja sam za ozbiljno sankcioniranje nasilja među djecom kao i neprihvatljivog ponašanja uopće.

Da se vratim na temu. Ono što mi također jako smeta u našem školskom sustavu je to što nemamo dovoljno vremena za pripremno razdoblje za školu (pripremno razdoblje je samo rujan, a onda odmah juriš na slova i brojke). Mislim da bi barem cijelo 1. polugodište trebalo posvetiti adaptaciji na školu, da sve bude laganice i kroz igru, tj. da to bude neki mix vrtića i škole, vjerujem da bi tada bilo i manje ovakvih bojazni.

[sandraf]

a ja je pitam: a što te je teta pitala?
a ona meni: ne znam što me je pitala, ali ja sam sve znala (da ja razmišljam o odgodi upisa iduće godine 8) )

a tebi jedan , jer mi se cini da si si stvorila problem tamo gdje ga nije bilo i sad se mucis...

[cvijeta73]

srce maleno
a slušaj, juraj je rođen 25/05 i u školu je krenuo s 7 godina i 3 mjeseca. godinu dana ranije bi vjerujem prošao sva testiranja, a i čitati i pisati je znao.
zadnju godinu u vrtiću su mu ostala dva prijatelja, no najbolja dva prijatelja su mu otišla u školu. nije baš nešto bio oduševljen s vrtićem tu zadnju godinu, malo se i dosađivao - što je samo dovelo do jedne dobre stvari, a ta je da je jedva čekao krenuti u školu.
ja se uopće nisam opterećivala s tom poticajnom okolinom - on je godinu dana ranije porješavao sve one radne listove za predškolarce pa je tu zadnju godinu utvrdio gradivo
meni je najbitnije bilo da dobro prihvati školu jer mislim da je taj prvi razred jako bitan - znaš kako to obično ide, ako tu kiksa, teško, iako ne i nemoguće, je to poslije ispraviti.
i nisam nikako pogriješila, baš je ono što se kaže bio zreo za školu. a to što je među najstarijima, nema nikakve veze.
možda bi bilo tako i da sam ga ranije upisala, a možda ne bi - u svakom slučaju izbjegla sam barem takve dileme, što bi bilo kad bi bilo.