Citiraj Saradadevii prvotno napisa
Kada se Shantana rodila, sest dana se nije odvajala od mojeg ili MMovog tijela, tj. spavala je na nama, na trbuhu. Onda se polako pocela odvajati, spavala bi do mene, ali je morala biti u kontaktu sa mojim tijelom, najcesce jednim specificnim dijelom tijela inace bi se bunila i budila. Nakon, cini mi se, desetak dana ili nesto vise, uspjeli smo je poloziti povremeno na krevet do nas, bez da se budi, iako to nije uvijek uspijevalo. Ne trebam ni pisati da je sve to funkcioniralo samo ako bih je polozila na trbuh. Ako bih je stavila na ledja ili bi se odmah budila ili bi se vrlo brzo budila i pocela ocajnicki mahati rukama po zraku. Uglavnom, sada ima 15 i pol mjeseci i nije prespavala na ledjima niti punih sat vremena u komadu. Par puta se sama u snu okrenula na ledja, ali se uvijek vrlo brzo okrene natrag na trbuh ili na bok.

Znala sam za te studije o povecanom riziku od sidsa, ali sam imala neke nevjerice glede tih studija plus moje dijete mi je pokazivalo da spavanje na ledjima nije za nju.
A koje su moje nevjerice:
1. studije nisu uzimale u obzir (koliko je meni poznato) dvije, prema mojemu misljenju, izuzetno vazne stvari: je li beba iskljucivo dojenja i je li spava u neposrednoj blizini svojih roditelja. Za ovo prvo sam sigurna da nisu uzimali kao referencu u tim studijama, za ovo drugo nisam sigurna. Ako jesu, meni se cini vaznim i to je li dijete uvijek, uglavnom ili ponekad spava u neposrednoj blizini, tj, u tjelesnom kontaktu sa roditeljom. Kada bi Shantana spavala po danu, uglavnom je spavala na meni u marami (i to je bilo u polozaju na trbuhu, naravno). Cini mi se kljucnim, ako se radi o nekom problemu prestanka disanja, da su uzme u obzir to je li beba blizu osobe koja dise ili je sama.
2. imam jednu kulturolosku nedoumicu. Prijateljica iz Italije koja je bila babica, smatra da se sids javlja u drustvima u kojima se bebe ne ljube, ne maze i ne nose bas puno. Ne znam koliko je to potkrijepljeno statistikom, bas bi me zanimalo ako netko zna, koje su brojke za pojedine zemlje...Engleska je definitivno zemlja u kojoj se bebe ne cmakaju i drze na rukama; (jednom sam pratila koliko je mama, osim mene, pomazilo ili poljubilo svoju bebu dok smo bili na postnatal sastanku koji je trajao oko dva sata i rezultat je bio "zero"; bebe su sjedile u auto sjedalicama i samo ako bi pocele plakati dosle bi u narucje, a bile su stare od 6 do 13ak tjedana....), a sids se ovdje smatra velikim problemom. Bebe vecinom spavaju u kreveticima u svojoj sobi a nosenje se smatra "creating a rod for your own back"
Ono sto zelim reci jest da mi se cini da kolicina "dodira" sa novim svijetom mozda ima neku ulogu u tome koliki su rizici od sidsa.
I britansko i americko drustvo, u kojemu su ta istrazivanja provedena, su vrlo specificna drustva koja se dosta razlikuju od, na primjer, kontinentalne Europe, a osobito mediteranskih zemalja. E sada, ako netko ima podatke da sids u Italiji ili Spanjolskoj je jednako statisticki rasiren kao i u Engleskoj, ovaj argument mozda pada u vodu.
(kazem mozda jer se i u statistike moze sumnjati )
3. neki tip sa Novog Zelanda je povezao sids sa ispustanjem nekakvih otrovnih plinova iz madraca u bebinom kreveticu. Mislim da se vec o tome tu pricalo i da je bio link na njegove stranice.
4. meni se cini prihvatljiva teza da je sids (koji se u engl. zove cot death, ne znam da li to znaci da vecina djece koja umru od sids su sama u koljevci a ne spavaju sa roditeljima ili nesto drugo....) povezan sa reakcijom na cijepljenje. To je naravno teza protuvakcinacijskog lobija koji ima svoja istrazivanja kojima to pokazuje, ali vecina istrazivanja koji oni koriste u tu svrhu su ustvari istrazivanja iz medicinskih casopisa tipa Lancet, American Medical Journal i slicno, samo sto ih ili drugacije tumace ili, kako oni kazu, "citaju izmedju redaka". Ali to je velika tema pa necu vise duljiti.

Buduci da je Shantana spavala od pocetka na trbuhu (plus mi spavamo na velikom madracu na podu), imali smo priliku svjedociti kako se beba od svega dva tjedna odguruje u snu i "pjesaci" metar-i pol i to uvijek u smijeru prema drugom ljudskom bicu (i kako se buni ako tog bica tamo nema!)
Ovo je prekrasan tekst i uživala sam čitajući ga jer obožavam ljude koji spajaju srce, pamet i informiranost. Velika si mi inspiracija!