kako? praćenjem svih signala koji prethode plaču i učenjem što koji signal znači.mamanina prvotno napisa
komuniciraš li ti samo urlanjem ili ti je to zadnja opcija kad misliš da te nitko ne sluša i ne mari za ono što govoriš?
i novorođene bebe se meškolje, stenju, rade čitav niz grimasa, guraju ručice u usta, gledaju u smjeru onoga što ih zanima i još puno toga. kod nas je, recimo, stenjanje "eh-eh-eh" značilo "mama, daj cicu!". ako smo deset minuta gledali u kuhinjski ormar, ja sam se odmakla a on mi se počeo vrtiti na rukama i gunđati, to je bila jasna poruka "želim JOŠ proučavati jednobojni bijeli ormar!".
tu govorim o bebi od mjesec dana, a kako vrijeme ide mama sve bolje "čita" dijete a ono se sve bolje "izražava". i nema potrebe za plačem.