Moj mali je s mjesec dana dobio 450 gr u odnosu na težinu s kojom je izasao iz bolnice. To je bilo nekih 100-tinjak grama u odnosu na porođajnu težinu. Reakcija pedijatrice kao i kod Nive - mama, vi nemate mlijeka, dijete je neishranjeno, ako baš hoćete dojiti dobro, ali poslije svakog podoja dajte adaptirano. Mislim, mene je samo hladni znoj oblijevao, probala sam se braniti da ja imam mlijeka,... da bi onda rekla, a dobro, ako mislite da imate izdojite se pa mu dajte na flasicu poslije obroka, tak da znamo da je nekaj pojeo. I za tjedan dana kontrola vage.

O tome kakv je bio pritisak okoline neću ni pričati ("pa on je trebao dobiti bar kilu!!").

Uglavnom, to popodne sam mu dala iza dva podoja još mog mlijeka na bočicu, to je popio, i po noći kad se probudio, nije mi se dalo izdajati pa sam ga htjela staviti na ciku, ali on je urlao i ni primiti. To me totalno dotuklo, ali ja sam se toliko iznervirala da sam sve sastrane poslala u rodni kraj i rekla nema vise bocice i gotovo. MD je tu stao uz mene. Toma je malo plakao, ja skupa s njim, ali nakon 10-tak minuta je ipak primio ciku i odonda više nikad bočica.

Kontrola vage je pokazala 190 g za tjedan dana i 270 g idućih tjedan dana. Sve skupa drugi mjesec je bio oko 1200. I pedica super zadovoljna kak to nama lijepo ide. To kaj me mogla ubit u pojam time šta je rekla, bez riječi pomoći i podrške onda kad mi je bila najpotrebnija, je lijepo prigodno zaboravila.

Probaj imati više povjerenja u sebe, u svoje tijelo. I meni je cura s SOS-a pomogla kod prvog skoka u razvoju s 3 tjedna.

Ali ja vjerujem da kad prođete ovaj početak, kad se malo smire hormoni, sve će doći na svoje.

E da, meni nikada sike nisu bile prepunjene, nikada. u rodilištu, cura do mene skoro zaradila mastitis, a ja ništa. Nije ti to pokazatelj ničega.