Ja sam se s jednom poznanicom doslovce posvađala oko dojenja.
Inače sebe volim smatrati tolerantnom osobom i nikome ništa nikada ne namećem,ali se ne libim izreći što mislim jasno i glasno.
Uglavnom,prije nego što vam ispričam razgovor s njom ukratko evo moje storije oko dojenja:sa starijim djetetom nije uspjelo.Inače me priroda nije obdarila litrama mlijeka,dijete je bilo zahtjevno,imao je grčiće,plakao nakon dva gutljaja,patronažna savjetovala dohranu-i to je bilo to.S drugim sam bila pametnija i mjesec dana ga doslovce nisam skidala sa cike,navukao je mlijeko prema svojoj potrebi i sve pet.Dakle,moglo se,samo je trebalo upornosti.

I sad,vidim ja daje ta cura svojoj bebi od mjesec dana ono smeće od Hipa.Pitam ju kako to,a ona kaže da nije imala mlijeka.
Ja joj najdiplomatskijim mogućim načinom krenem govoriti kako je i kod mene bilo tako,ali sam ipak uspjela,bitno je držati dijete što više na prsima...a ona me prekine:da šta ćeš kad nismo sve tak divne i požrtvovne mame ko ti.To si pokupila od onih tvojih nabrijanih dojilja bolje rečeno postala si jedna od njih.
Naravno da sam se pokupila doma.
Ali ovako često završava neki moj pokušaj razgovora s nekim ljudima.