Kad mislim da je nekome potreban savjet, ne naglašavam Rodu, jer mi se čini da me onda unaprijed ne slušaju.

Moja okolina je uglavnom ravnodušna (jer ili imaju veliku djecu ili nemaju djece), samo jedan kolegica s posla ima malu bebu, i ona me često pita za savjet (pogotovo u početku kad dojenje nije išlo glatko kao sa prvom kćeri).

Moja mama je u početku kolutala očima na spomen Rode (i ono što uz to ide - dojenje na zahtjev, zajedničko spavanje...), kao "razmazit ćeš ga", ali sad je skroz druga priča, i sve je to ok i normalno - vidi da mi je dijete sretno i zadovoljno, prasence moje malo . I zamislite - jede i druge stvari osim cice (mislim da se ona najviše bojala da će isključivo dojiti do 3 godine ).