Kada je netko zainteresiran, ponudim znanje. Rode ne spominjem, jer bi to bilo nepotrebno etiketiranje nečega meni spontanog i prije nego je Udruga i osnovana. Ako razgovaramo o Udruzi i netko iskaže negativan stav, onda lijepo objasnim, nenametljivo, o njenim ciljevima i dosadašnjim postignućima i kome mogu zahvaliti za više porodiljne naknade .

U principu meni nije bitno cijeli dan trkeljati po temama o djeci (bilo mi je s prvim djetetom), a odavno znam da se ljude ne može tako lako promjeniti, niti je to moja životna misija. Ponudim informacije, ako naletim na otvorenost, nastavim, ako ne - stanem i to je to.

No, doista me iznenadi kako postoji ta neka valna duljina na kojoj ljudi funkcioniraju i vidim da ako se slažemo u vezi jednog, najčešće se slažemo i u vezi drugog (roditeljstva) i to me uvijek jako razveseli. Takvima ni ne moram printati brošure... najčešće im je potrebno osvijestiti temu o autosjedalicama (tu kiksaju mnogi super roditelji), platnene pelene recimo spomenem, pokažem i ostalo je na njima, a ostalo (AP, dojenje...) im je urođeno kao i meni. Kao da je to neka (nemojte me na lomaču) neka razina otvorenosti srca po kojoj smo se i onako pronašli i svidjeli jedni drugima i jasno je da s takvim srcem odgajaš na određen način, a ne na neki drugi.