-
Dojenje na zahtjev, plač, bljuckanje...
Da li u nečemu griješim?
Dojim bebu na zahtjev (bar mislim da je to tako), čim se okreće prema sisi, ja mu je ponudim. I dok siše, sve je u redu. Problem nastaje kasnije.
Naime, on najčešće na sisi zaspi, ja ga dignem da podrigne - što ne uspije uvijek - i stavim ga na lagano povišeni položaj da spava.
Nakon toga, on se redovito budi nakon 5 ili 10 minuta uz plač i tada započinje bljuckanje. To traje i po pola sata, otprilike svakih 5 minuta započinje plač i onda bljucne. Kao da mu je trbuščić pretrpan i to ga muči.
Onda postane toliko nervozan da ne pomaže ništa drugo nego priključenje na sisu; to pak rezultira ponovnim punjenjem trbuščića i cijela priča kreće ispočetka - pravi začarani krug.
Meni ga je stvarno već žao, ne bih mu htjela ograničavati sisanje, ali ovo je toliko iscrpljujuće - više za bebu, a manje za mene - a jednostavno ne znam kako to prekinuti. Utješite me.
Čak ponekad mislim da je i široko povijanje krivo za toliko bljuckanje - kraj pelena taman je u području trbuščića, a kad ga stavim spavati, te vražje pelene dignu mu trbuh i lijepo mu se mlijeko spušta prema ustima (makar sam složila krevetić lagano povišen).
-
Ja sam od neiskusnih, ali mozda da probas da ga duze drzis dok ne podrigne. Moj nekad treba i deset minuta nosanja i tapsanja po ledjima.
-
ne znam sigurno da li je to isto, ali kad je marko bio manji, do nekih mjesec i pol bila je potpuno ista situacija tako da smo MM i ja zapisivali i ustanovili da svakih 15 min bljuje i ponovo sisa. danju i nocu, beskonacno. danas ima 4 mjeseca i 20 dana i ima 9kg.
vjerovatno proguta previse zraka. i mi smo pokusavali stavljat ga na poviseno u nekoj knjizi pise pod kutem od 30 stupnjeva ali nista nije pomagalo. ako dobro napreduje mislim da nema razloga za brigu
-
isto je i s Lunom samo ne traži tako često ciku. Ona nakon što se najede bljucka isto barem još pola sata, i nakon podriga (ja ju čak prekidam u dojenju bar 3 puta i uvijek se lijepo podrigne) no svejedno bljucka. Ponekad je toga toliko da mislim da ništa nije ostalo u njoj. Doktorica mi je isto rekla da se prejede i da je stavim na leđa u malo povišeni položaj. Ona svejedno bljucka. Ja pelene stavljam tako labavo da sve pleše oko nje, ali bolje tako nego da joj je trbuščić pritisnut.
Ne znam kaj da ti savjetujem. Luna spava na trbuhu a onda (nakon cca sat vremena) ju okrenem na bok, i od tada je super- bar ne bljucka u snu. Prije joj je krevetić bio totalno mokar.
-
Cure, hvala.
Bar ste me utješile da to nije rijetka pojava.
Bez obzira da li podrigne ili ne, on bljucka, a da je halapljiv - je.
-
Kod takvih podrigača/bljuckača nekad pomaže da ga tijekom podoja 1-2 puta podigneš na rame da podrigne. Moji su dizali revoluciju kad sam ja to pokušavala, ali kad bi i uspjela nije ničeg bilo (mislim zraka). Oni su jako rijetko baš puno bljucnuli, ono da bi ih trebalo opet hraniti. Sa uspavanim djetetom lakše je podrigivanje ako leži sasvim ili u koso polegnut na trbuh, dakle ili na krevetu ili na tebi kad se nasloniš na jastuke, pa ga uz to gladiš po leđima. Ako leži u krevetu ne smiješ ga ostaviti samog, da ne bi povratio pa udahnuo, paziti da mu je glavica na stranu i slobodni dišni putevi. Tu bude češće bljucanja uz podrigivanje, ali manje nego ako ga pustiš da nepodrignut leži na leđima. Bar sam ja imala takvo iskustvo.
-
I mi se mučimo sa tim.Ponekad imam osječaj da mi je Vjeko na cici non-stop i za njega ne postoji nitko drugi osim mene i cice.Onda papa i papa i poslje bljucka i podriguje i stvarno imam osječaj da se prežderava a onda opet to nam je jedina utjeha bilo kad imamo grčeve,kada smo nervozni ili spremni za spavanje ili kada bi se samo malo mazili jer nemamo ni dudu ni bočicu ( ne želi ni čuti za dudu odmah se zgraža ,miš mali :shock: ).
Mi isto dojimo na rate,treba mu duže da se podrigne pa ga na kraju uspavljujem na rukama ili u marami.
-
Mirta mi je do 3 mjeseca stano bljuckala (cijeli stan je smrdio po kiselom mlijeku) i prejedala se (prebrzo je jela - dojila je 2,3 minute i gotovo). Takva je i danas - temperamentna i brza.
Leda se prejedala ( u drugom mjesecu života dobila je 1800 grama) i stalno joj je bilo muka, ali nikad nije bljuckala. Samo je kenjkala i bila nezadovoljna. Negdje s 2 mjeseca se malo unormalila i prorijedila podoje tako da je stigla preraditi mlijeko i onda smo bile super.
Sve te boljke tako brzo prođu da ih se za par mjeseci čovjek zaželi.
-
I kod nas je začarani krug; mir je samo na ciki, cca 15 sati dnevno. Tu se jede i spava, jer nakon podrigivanja počinje natezanje (nalik na režanje) koje završava bljucanjem ili povraćanjem, onda netješni plač pa ponovno na ciku......toliko da je dobio u mjesec dana 1800g, pa još 500 g u tjedan. Bradavice su mi u komi, a još se borimo i s candidom. Pokušali sa nošenjem, ljuljanjem, zamatanjem, vožnjom, i ostalim načinima odvlačenja pažnje. Nakon 5 min ništa ne pali, cika, cika, i samo cika. MM mu tepa pa ti si kao stari Rimljani: prežderavaš se pa rigaš.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma