Ma znam da ne mislite loše kad me "upozoravate" da neće biti lako, ali sve mi se nakupilo, svi oko mene su pomalo šokirani (osim MM 8) ), koliko su u prvoj trudnoći bili uzbuđeni sad su više zabrinuti i to mi širi negativne vibracije koje mi sad uopće ne trebaju. Pokušavam se nositi sa svim tim, ali lagano pucam po šavovima. Rekla sam svojoj mami da ako nema što konstruktivno i pozitivno za reći neka radije šuti jer mi stvarno ne pomaže. Naravno da je najviše govora o dojenju Ivora, mojoj iscrpljenosti, o tome kako moram prestati s tim... ja uopće ništa ne forsiram i stvarno bi voljela prestati jer bi mi bilo lakše, ali ne kuže da to nije tako lako i da ne mogu samo napraviti REZ.magriz prvotno napisa
krivo si me shvatila, ne strašim te, ja nisam osoba za to ...
ni, ipak, vjerujem da je teško, ali i veselje zbog dvoje preslatke djece će se isto udvostručiti...
E da, i najbolji su mi "savjeti" -u stilu "sad vidiš greške koje si napravila sa Ivorom pa ćeš sa drugom bebom biti pametnija"-naravno misli se na dugo dojenje i na to što Ivor nikad nije imao dudu i što se sad može smiriti samo uz moju cicu. Odmah sam im razbila iluziju i rekla kako ni sa drugim djetetom ne mislim ništa mijenjati i kako ne mislim da sam nešto drastično pogriješila kod Ivora, neka djeca jednostavno spavaju po noći, a neka ne!
Uf, sad sam se izjadala.. nemojte mi zamjeriti
 |
|||
