slamam djete da bi ga uspavala

[sade_74]

znam da zvuči glupo i nekako nasilno naslov teme, ali zaista nisam sigurna slamam li svoje dijete ili mu samo postavljam pravila u kojima sam dosljedna.

naime, moj harambaša ima godinu i skoro 10 mjeseci (22 mjeseca) i težak je za spavanje otkad se rodio. zaspao je bez uspavljivanja možda 3-4 puta u svom malom životu. i kad mu se već i oči sklapaju, on se ne da u krevet i trudi se svim silama da ostane još budan i govori "neće spavat". u jaslicama je proveo nekih 6 mjeseci nakon što je napunio godinu dana i nije tamo spavao ni jednog jedinog dana. tete su rekle da nikad nisu imale takvo dijete, jer da svi oni na kraju nauče sami spavati. znao je zadrijemati na sjedeći u krevetiću i čim bi ga tete polegle on bi se probudio i više ne bi htio ni zadrijemati, nego se , kažu one, borio sa snom ili nas znao dozivati sve dok netko ne dođe po njega. zaspao bi tek kad bi ja došla s posla oko 5, pola 6, dojeći. uglavnom ga je MM dovozio iz jaslica oko 2 sata kod moje mame gdje bi ga i ona na raznorazne načine pokušavala uspavati, ali bezuspješno. i kod nje je sklapao oči ali, nije htio spavati. Baš je to bio jedan ružan period i vjerovatno i trauma u njegovom životu. Srećom ja sam tad zatrudnila, ali sam ga ostavila još tri mjeseca dok mi nisu prošle cjelodnevne mučnine i povraćanje, a i razbolio se tad jako...
sad ga isto ne može uspavati nitko drugi, osim MM-a i mene, ali i ne želi uopće spavati, bilo to preko dana, bilo naveče.

da se vratim sad na početak.
moja uža okolina skupa sa MM-om inače me smatra kao prepopustljivu prema djetetu i da ću ga razmaziti i bla,bla, bla. mđt, ja sam se samo o odgoju djece educirala na rodi i ništa više. naravno da neke granice od početka postoje, tipa šta se smije a što ne, a meni je to uglavnom samo ono što je opasno za život, a njima sve i svašta.
isto tako, malom harambaši sam od godinu i pol počela postavljati i neka pravila, u kojima sam dosta taktična i fleksibilna (čitaj, nisam baš dosljedna), ali to je zato što je još možda premali.
samo u jednoj stvari sam odlučila ustrajati i to tek odnedavno, a to je vezano za popodnevno uspavljivanje, koje me iscrpljuje i izluđuje (sad sam u osmom mjesecu trudnoće).
prosjek trajanja uspavljivanja je od 45min do sat vremena, a desi se i da zaspi u rekordnih 20 min, kao i u iscrpljujućih rekordnih sat i 45 min.
uspavljivanje izgleda otprilike ovako: poslije ručka oko 14 sati (+/-30 min) zamračimo sobu i krenemo sa oblačenjem pelene od čega bježi ko vrag od tamjana, a ja ga vijam po sobi ili po velikom bračnom krevetu. Uzmemo knjigu-slikovnicu po njegovom izboru,( prije su uz nas morale biti baš sve knjige koje ima i sve smo ih morali prije spavanja „pročitati“), onda mu malo pjevam, i tu počinje zijevati i trljati oči, i traži ti mlijeka i vode (koji moraju biti pripremljeni u dovoljnoj količini, naime, ne ciki više od godinu i po dana) , ali onda odjednom mora piškiti u lonkicu, pa ga ja skinem iz pelene, a pelena već mokra, pa mu moram obući suhu (nosi platnene), pa opet slijedi bježanje koje ga razbudi, e onda bi se on igrao na podu ( sa zvjesom ili bebifonom ili palio-gasio lampu ili u garderobi koja je samo tamnom zavjesom odjeljena od spavaće – uglavnom tu nema igračaka pa ga zadovoljavaju predmeti koji ga okružuju), pa ga ja zovem i molim da se popne na krevet i da ja već spavam sam bez njega (stvarno zadrijemam), pa uzmem čitati njegovu knjigu naglas, pa onda dođe, ali se brzo vrati natrag u igru, onda ga nakon par minuta ja dođem uzeti i pomažem da se popne na krevet, pa se malo privije uz mene na par sekundi i čim mu se počnu sklapati oči odmah se ustaje na noge junačke i briše s kreveta, pa se onda sam popne , dođe do mene i govori „mazit mama“. Pa se počne okretati kao svrdlo oko svoje osi, pa me zagrli na 3 sekunde pa se opet okrene od mene, pa prema meni, pa daj mlijeka, pa daj vode. To je sad već ona krajnja faza koja nastupa nakon što se izmori od silaženja i uspinjanja na krevet i to maženje u kombinaciji sa njegovim okretanjem potraje još slijedećih 15-20 min( i tad još zna tražiti piškiti na lonkicu što ga opet malo razbudi). Ispod njega se na posteljini stvori lokva vode, kosica bude mokra od znoja kao da je upravo otuširan, bodi mokar, i još se priljepljuje uz mene da se mazimo. Kad je već tako gotov (kuhan i pečen) on se i dalje ne zna smiriti i mirno ležati, nego mu ja moram predložiti da slušamo kako vani pas laje ili prolazi neki auto ili neko lupa čekićem ili buši bušilicom, i koješta smišljam, a ko za vraga se ništa ne čuje jer smo u relativno mirnom naselju. I tek tako, čuj ovo , čuj ono, umiri se osluškujući i zaspi, a ja se razbudim i/ili nemam volje više odspavati.
Nadam se da sam uspjela dočarati kao to uspavljivanje izgleda, nije mi bilo namjera nikog udaviti sa detaljima, jednostavno nam je preburno i prenaporno to uspavljivanje.
Navečer oko 10 ,kad gasimo lampu nakon čitanja slikovnice, srećom bude mrkli mrak pa ne može silaziti s kreveta (prije je čak silazio), ali zato želi paliti-gasiti lampu, ili hoda po krevetu preko moje i MM-ove glave, mi već budemo mrtvi umorni i drijemamo, dok mali harambaša ne odluči tkđ. Leći, pa onda ide od jednog do drugog unedogled...bude nekad i pola 12 kad zaspi. zaboravila sam reći koliko nas izudara prilikom okretanja ili prelaženja preko nas , i po glavama i po bubrezima i po stomaku (mom velikom) i po grudima...
Zato sam ja odlučila poduzeti stroge mjere i ne dozvoliti više silaženje s kreveta za vrijeme popodnevnog uspavljivanja. To sad harambašu ,naravno, živcira jer ga sputava u ispoljavanju viška energije, a i nije navikao na zabrane, pa ga to rastuži i rasplače . Mene tkđ. Boli taj izraz njegovog lica i svaka suza jer inače je mali veseljak koji nikad ne plače (osim kad se baš jako udari), i to što točno znam da manipuliram njegovim osjećajima i ne dam mu dolje sići. On pokuša sigurno 20 puta, isto toliko se i rasplače ili rastuži, ali ne dam. Jer isto tako znam da će ga upravo taj plač slomiti ,ili blaže rečeno, umoriti i da će onda brzo zaspati.
Ne vidim trenutno drugi način da ga natjeram da popodne odmori, ovo ima efekta, ali me ujedno i peče savjest...
Što mislite o mojoj mjeri?

[Beti3]

A u vlastiti krevetić? Da budeš kraj njega i uporno ga spuštaj kad ustane ,ali ne može van. Glavno da nije sam. Jer, kad dođe beba, biti će ti ne duplo, nego stostruko teže ( meni se tako činilo, poslije od dva na tri je jednostavno). Ili da legneš u krevet i pustiš ga da se penje i igra , ali ti budeš skroz na miru, pa koliko to trajalo. Vjerojatno će mu dojaditi, ako ne izaziva nikakvu reakciju.

I još jedan način, koji je kod mene palio. Još prije drugog rođendana, znači tu negdje gdje ste vi, preskočili smo popodnevno spavanje. I u 7 i pol, 8 navečer bili su zreli za u krevet. Neka djeca jednostavno trebaju manje sna. Isto smo popodne igrali mirne igre na kauču ili podu, čitali ili slično. Moj srednji je i u vrtiću uspio da ga tete ne stavljaju spavati , nego je mirno sjedio i igrao se. Kako mu je to uspjelo, ja nisam pitala, doduše već sam u 2 i pol dolazila po njega.

I meni je u odgoju moja tri hahara pomagalo da sam išla "niz dlaku". Osim par čvrstih pravila koja su se ticala sigurnosti, sve drugo je bilo fleksibilno. Ako danas jedu manje, sutra će više ili prekosutra. Samo sam pratila da u nekom roku to bude kako treba. Ako neće pisati zadaću sada, će za sat, dva.Ako žele obući zelenu maju i crvene čizme, pa neka uživaju. Tako su kratko djeca. I, vjeruj, ispali su u redu.

[cherry]

ajme, draga, moram ti odgovoriti
mada nemam ništa pametno za reći...

ja sam slično prolazila sa svojim sinom, s tim da sam svako toliko imala ispade deranja na njega da se smiri i zaspe i da ne smije mrdnut' i sl. (čega se neopisivo sramim i dan danas me muče te epizode koje su bile aktualne u trudnoći dok bih bila sama duži period- pravdam se, jbga)
što je najgore, kad bi došlo do toga da ja pobjesnim, on bi se isplakao, smirio i zaspao (inače ne bi; mislim ???)
takav je bio do negdje 3 god i onda sam odustala od prisile na spavanje popodne,
dok su večeri i dalje bile svakojake s tim da ja nisam dozvoljavala dizanje iz kreveta navečer
bio je u stanju po 2 sata biti budan: uz nas, bez nas, uz priče, bez njih, maženje, molitvu, pozadinsku prisutnost (kao ja nešto radim u blizini) - you name it

sada s 4,5 je bolje
popodne ne zaspe, fol se odmori,
navečer ode spavati, zeza umjereno
mene je kći naučila da se smirim i ja sad nekako nisam posvećena njihovom spavanju - ne ležim uz njih, sve to sam nekako minimalizirala:
uredi se, operi zube, ljubi te mama, anđele čuvaru mili, laku noć
(ok, ona sad malkicu zeza: doji najmanje 4 navrata dok zaspe, grrrr)
kad zapomaže, trudim se ostati cool i to je to

čini mi se da si lijepo strpljiva i to mi se sviđa, mislim da ako nisi smiren, nema ti šanse uspavati dijete
ali bojim se da čarobne formule nema...
drž' se

[zeljka231]

Nama puno duže traje uspavljivanje otkad ga ne dojim za uspavljivanje, ali ipak zaspe. S tim da je nama ručak oko 12 i do 13.30, 14h on zaspe. Ponekad pali da ga mazim, ponekad ga ljuljuškam dok leži, u zadnje vrijeme ja jednostavno legnem, on baulja, ja ne reagiram pa i on legne i zaspe.

Možda je tvom mališi to prekasno za spavanje? Jel skužiš neke znakove ranije? I ja kad prevarim prvi san, dugo ne mogu zaspati. Moj navečer zaspe oko 20.30. Iako u parku ima hrpa djece dok mi odlazimo večerati i spavati...ali, vidim da mu je tako ok. A i meni

[ana.m]

A ja pak mislim da mu peviše popuštaš...
On tebe sve to što te traži, traži jer zna da će to i dobiti, a time samo produžuje odlazak na spavanje, a tebe sve više umara...
Na tvome mjestu aj bih to sve pokušala srezati. Bit će vjerojatno teško jer kak je do sada moglo i sada odjednom više ne može.
Ali razmisli kako će to tek izgledati kada dođe beba....

[Mima]

Ne spava mu se po danu.

[oka]

Jooj koma ti je!
Mi smo isto sa dvije godine prestali popodnevno spavanje, ako tih pola sata možeš nazvati spavanjem.
Ja bih isto odmah prekinula to dnevno spavanje i utrpala ga u krpe oko sedam pola osam.
Moja E isto nikada nije bila spavač, znaš
kad je odlazila na spavanje? Nekad i u šest i pola sadam . da, da i spavala je 12 sati, naravno uz cicanja svakih pola sata
Ali njoj je to odgovaralo, a da sam ju duže ostavila budnom bila bi katastrofa za nju i mene. Radila sam onako kako je njezin tempo diktirao.

Doći će ti mala beba, ukinite to dnevno i smanji ta maltretiranja sa spavanjem i uvedi mu neki novi ritam pa da se privikne do dolaska bebe.
Dosta će vam biti šokova zbog dolaska prinove, izbjegni te dodatne poteškoće.
Ako sad ne pokušaš uvesti malo reda u svoju dosljedost i ustrajnost kod svojih odluka (glede odgoja) dolazak male bebe će te sigurno na to natjerati jer bez nekih pravila teško ćete funkcionirati.
Zato je možda bolje sad prije početi dok još imaš više vremena i živaca za sva ta objašnjavanja.
Ovo ti je sve napisano u dobronamjernom tonu, jer vjeruj mi:' I've been there!' .
Kad se sjetim prvih 10 mjeseci nakon poroda, hvala, ali ne hvala!
Sva moguća pomoć bit će ti dobrodošla!

[*mamica*]

Moja umire ako ne odspava po danu, ali prije nekih mjesec dana imali smo prometnu nesreću i to dok je ona spavala u sjedalici i otada imam muke sa uspavljivanjem. Ne znam, valjda se boji zaspati, ali muku mučim s tim dnevnim. I to bi trebala spavati dvaput dnevno, kao što je dotad spava, ali neće i neće. Prijepodne još i nekako zaspi, a popodneva su nam užasna. Trlja oči, pa legne na pod, pa je nervozna i živčana, ja je pokušam uspavati - jok, ne da se.
Isto tako je stavim u krevetić i ona se pokušava dizati, pa traži jesti, piti... Pa joj ja samo kažem "lezi dolje, šššš", nekad se na to rasplače, pa kenjka nekih 5 min i onda se smiri i zaspi. Nipošto ne bih mogla ukinuti dnevno spavanje jer i ovo sada joj je premalo, do navečer jedva izdrži, u 8 zaspi ko beba. Mislim da ovo ipak ne spada u slamanje bebe nego u neku vrstu postavljanje granica - za njeno dobro.

[koksy]

Ne znam sta da ti pametno kazem, moj je valjda navikao u jaslicama da se poslje rucka ide spavat, imamo i mi drame s uspavljivanjem, ponekad, ali u pravilu preko dana spava. Ako nece ja mu kazem da ne mora spavat, neka samo lezi i gleda crtic, jasno da ipak zaspi. Probala sam i da ne spava popodne ako ne zeli pa ga onda stavit navece ranije ali to je bila velika greska jer ako ga stavim npr. u 8 na spavanje, on se u 10 probudi i onda do 3 ujutro ne spava.
Mi imamo drame s vecernjim uspavljivanjem koje izgledaju bas kao vase. Ali ja ga ignoriram, okrenem se na drugu stranu, kada on vidi da ga uopce ne dozivljavam pita me "a sto ti radis mama?" Ja kazem da spavam jer je noc i vrijeme za spavanje, pa se on onda legne k meni, ja ga mazim i tako zaspi. Jasno, nije tako svaku vecer, ponekad i ja puknem i zaurlam kad ne prestaje skakat kao mali divljak. A i sve mi se cini da je i to u fazama, produ tjedni da zaspi odmah, a onda se opet zareda uspavljivanje od sat i pol... Sve su to cari roditeljstva...

[Marion]

Ja bih ga pustila da ne spava preko dana i onda da ranije legne i odspava celu noc. Moja obojica su sa dve godine prestala spavati preko dana. I kad sam prestala sa uspavljivanjima koja su izgubila svrhu preporodili smo se. Kod drugog sam vec znala za stos.

[pomikaki]

Ne bih rekla da ga slamaš. Pokušavaš mu postaviti granice ali možda prelabavo (nisam ni ja bolja, da se razumijemo).
I ja mislim da bi možda trebala odustati od dnevnog spavanja, čini mi se više muke nego koristi, ali zato navečer biti nepopustljiva i točno odrediti što želiš.

[mihim]

Ne spava mu se po danu.

i ja tak mislim. ja ga nebi po danu ni forsirala da zaspi.

[mikka]

moj f. je prestao spavati po danu s oko godinu i pol. a imala sam isti problem i sa k. ona je u dobi od 2 mjeseca po danu spavala 2x10 minuta i jos jednom 30. znaci 50 minuta dnevno. za poluditi.

poucena dosadasnjim iskustvom, ja ne bi pokusavala uspavati klinca dulje od 15 minuta. ako ne ide u tih 15, probala bi kasnije. i kasnije, i kasnije. to kad je k. bila beba je bila cisto moja greska jer sam imala ocekivanja da bi tako mala beba trebala spavati barem tolko i tolko. da sam se samo prilagodila njoj, ustedila bi si mnogih zivaca. jbg, neki ljudi su nespavaci, i to je tako. sto se prije pomiris s tim, to bolje za vas

[katajina]

Mogu ti samo ispričati moja dva iskustva.
Prva kći je bila baš kao tvoj malac, izuzetno zahtjevno dijete, godinu i pol smo je uspavljivali nošenjem.
Zatim je postala preteška pa smo morali ležati uz nju ( nekad i dva sata ), dok bi se dizala, hodala po krevetu, bacala se po nama dok na kraju ne bi zaspala ( pa onda šuljanje, proklinjanje škripućeg kreveta itd, itd ).
Ovo sve pišem za večernje uspavljivanje, dnevno je isto bilo loše ali je preko tjedna bila u jaslicama pa su se tete borile s njom.
S dvije i pol je izbacila dnevno spavanje.
A čitanje slikovnica,.....Nebrojeno puta sam zaspala kraj nje čitajući, jezik bi mi se počeo plesti, sklopila bih oči a moja mala budilica - Maaammaaaa, ne idee takoooo!
S njezine dvije godine sam ostala drugi put trudna i čitala sam joj sve dok sam mogla ležati na leđima ( šefica je zahtijevala da slikovnicu držim raširenu da može vidjeti obje stranice ).
Kad se rodila seka nisam joj se više mogla toliko posvetiti pa sam pribjegla ozloglašenoj metodi gledanja crtića u krevetu ( barem je mirno ležala u sobi ).
Druga mišica me ugodno iznenadila, dijete je zaspivalo samo.
To mi je bilo toliko neobično da sam se pitala je li s njom sve uredu.
Malo po malo sve je došlo na svoje!
Obje idu spavati do 20.30 nakon što odgledamo nekoliko crtića u pidžamama, najavim spavanac prije nego crtić završi ( dogovorimo se da ide u krevet kad se pojave slova koja označavaju kraj crtića ).
Najčešće sam morala prvo odnijeti mlađu u sobu ( jer malene djevojčice idu u krevet bar 5 min prije malih djevojaka ).
Sad se utrkuju koja će prije do kreveta.
Napisala sam ti sve ovo da znaš da ima nade iako mi je trebalo oko 4 godine ustrajanja u rutini ( sa starijom ).
Imamo još jedno pravilo, u krevetu se može piti samo voda, za mlađu u čaši s poklopcem i slamkom, na mjestu koje može sama dosegnuti.
O noćnim buđenjima sada neću govoriti ( prošle god sam otišla na službeni put, zvala sam MM-a sutradan - Eeeejjjjj, spavala sam 6 satiiiii u kooomadu! Juhu! )

[janiczsa]

A ja pak mislim da mu peviše popuštaš...
On tebe sve to što te traži, traži jer zna da će to i dobiti, a time samo produžuje odlazak na spavanje, a tebe sve više umara...
Na tvome mjestu aj bih to sve pokušala srezati. Bit će vjerojatno teško jer kak je do sada moglo i sada odjednom više ne može.
Ali razmisli kako će to tek izgledati kada dođe beba....

potpisujem

moj odnos s prvim djetetom se uvelike promijenio kad je došlo drugo.
jednostavno shvatiš da te suze nisu prave suze niti je taj plača pravi pleč (bez obzira što izgleda stvarno uvjerljivo) - to je samo način na koji dijete manipulira roditeljima ako mu to oni dozvole

nemoj me krivo shvatit, ja želim da moja djeca budu sretna i ne ograničavam ih u životu nekim zahtjevima, ali 'ako ti se spava, spavaj! Ne traži od mene da to učinim umjesto tebe!' Bez obzira na starost, svako dijete mora naučiti spavati samo, kao što moraju naučiti jesti, hodati i pišati sami. To su njihove fiziološke potrebe i možemo ih potaknuti da se nauče, ali ne možemo to raditi umjesto njih.

To što traži skidanje pelene samo je način da dobije na vremenu, jer je vidio da može.

Samo hrabro! Ako sada ništa ne promijeniš, sigurno ćeš biti prisiljena promijeniti kad dođe beba. I onda će ti možda biti lakše reći 'NE!'

[maxi]

Ja bih ga pustila da ne spava preko dana i onda da ranije legne i odspava celu noc. Moja obojica su sa dve godine prestala spavati preko dana. I kad sam prestala sa uspavljivanjima koja su izgubila svrhu preporodili smo se. Kod drugog sam vec znala za stos.

meni ovo zvuči suvislo

ja sam imala curu od 20 mjeseci traumatiziranu od dvodnevne hospitalizacije koja se nije odvajala od mene niti časka, spavala je sa mnom.
druga je imala tek 2 mjeseca i dojila je puno, i po noći
nije mi bio problem spavati s obje (jedna u krevetiću tik do moga, bez ograde) i to je trajalo neko vrijeme, cca godinu dana
kasnije su se same zaželile spavati u novim krevetima tako da ne vidim razloga za nikakvo ostavljanje, samostalno uspavljivanje i slično kao ni obavezno spavanje po danu
nama izvrsno funkcionira (osim po ljeti kad je drugi režim) da cure ne spavaju po danu ali su u 7 u krevetu i odspavaju između 11 i 12 sati u komadu, kako kojoj treba, na vrijeme se dignu za vrtić, odmorne su i vesele. mlađoj je to odgovaralo već oko 3. godine a možda tvome bude dobro već s 2

[pomikaki]

http://forum.roda.hr/threads/26107-B...=night+terrors
evo jedna slična

[IvanaR]

Moja ćerkica je mlađa, 16m, ali se meni ovo leganje u 22h čini jako kasno za tako malo dete. Znam da nam se svima životni ritam promenio i čini mi se da danas ljudi mnogo kasnije ležu nego pre 20, 30 god, ali ne mislim da je to dobro. Da sam na tvom mestu koncentrisala bih se da noćno spavanje premestim na 21h, a sa dnevnim šta bude, bude, makar i po cenu da ga skroz izbaci.
Koliko tvoj malac ima prilike da tu svoju silnu energiju potroši tokom dana? Možda bi pomoglo malo više vremena na igralištu ili u šetnji?

[Mingola]

problema sa uspavljivanjem smo imali i mi: nije zaspao bez cice. ali onda sam rekla dosta. jos dojimo, ali nedam mu da zaspe, nego kad je gotov ga spustim u krevet i drzim ga cvrsto a opet njezno s rukama u krevetu i ako se digne, ga poljubim i spustim, i tako i puno punta ako treba, dok ne zaspi.to se sve odvija uz njegov plać. ali sada se naučio, bolji je, sve manje nam treba za zaspat, 10 min cca, i to cak uz smjeh. sretno.

[Vmama]

čitam ovaj prvi post, i piše sve kao da sam ja pisala - prije kojih mjesec dana moj miš ima 21 mjesec, i do nedavno smo ludili zbog uspavljivanja.
ima nade, ali moraš biti prije svega uporna i taktična.
kao prvo, ne mislim da ga slamaš. cure imaju pravo, mališan se samo buni protiv granica koje mu postavljaš, a u toj dobi se bune dosta glasno i burno, pogotovo kada su pospani.
možda mu se ni ne spava, ali to ti najbolje znaš. moj V. je znao biti strašno umoran i pospan, ali nije i niej htio zaspati. ponekada smo preskakali to dnevno spavanje, zato jer ili mene nije bilo da se borim s njim (a moja mama nije više mogla pa je odustala) ili sam ja na kraju izgubila živce i pustila ga bez dnevnog spavanja. ali onda je do večeri bio previše nervozan, i cmizdrav.
isto tako, spavao je sa mnom, znao se buditi po noći i ako me nije napipao na krevetu, razbudio se totalno, pa smo se onda ponovo uspavljivali. nekada mi se činilo da smo se uspavljivali i čitavu noć.
a onda je u meni puklo, bila sam premorena, i više nisam mogla. počela sam ga uspavljivati u krevetiću, pokušavala pričama, pjesmama, maženjem, čime god, ali nije palilo. malac je urlao toliko da su se i susjedi zabrinuli.
inače, jako voli slušati "gummy bear song" i "(kršitelj koda)o and the dog" (ono kad pjevaju pjesmu iz kralja lavova). osim toga, strašno ne voli da netko dira njegove stvari, jede njegovu hranu i sl. pa sam iskoristila te dvije stvari.
ukinula sam one dvije pjesme na neko vrijeme totalno. i inače ih nisam često puštala, to su mi bili aduti za smirivanje kada sam trebala nešto obaviti. i počea sam s novom taktikom...
prvo sam rekla da će doći naša maca i leći u njegov krevetić, da brzo uđe u njega i otjera macu. kada to nije palilo, moja mama se pretvarala kako ulazi unutra i govorila mu kako ide spavati, kako će joj biti lijepo, sve prenaglašeno, visokim tonovima uz puno gestikulacije (ajme, živa predstava). kada konačno uđe u krevetić, uvjetujem mu da legne kako bi mogao odabrati koju od dvije pjesme želi slušati. s tim da sam potpuno nepopustljiva, nema pjesme dok ne legne. nakon 3 dana je prvi puta legao bez plača i ljutnje. zatim, čim zaplače, ili sjedne, ili na bilo koji način počne s igrom, bilo kakvim žešćim pokretima, gasim pjesmu. i tako dok ne zaspe. ako me traži pjesmu preko dana, kažem mu da ćemo ju slušati kada budemo išli spavati. u početku se ljutio, sada je već navikao.
naravno, uz to se još i mazimo, i pjevamo, i pričamo priče... ovo potraje, ali ne toliko dugo, maksimalno pola sata (u početku i po sat vremena, ali primjećujem da uspavljivanje traje sve kraće).
primjetila sam da uspavljivanje puuuno kraće traje ako se prije toga barem pola sata igramo nečim na krevetu, nečim što ne traži puno pokreta i nije previše uzbudljivo, a što on dovoljno voli da mu zaokupi pažnju, na taj način se dobrano smiri (npr. slaže kocke pa ih rušimo, pa slaže one prstenove na štap, pa osudice jednu u drugu itd).
ono što sam zapravo htjela reći je, da moraš biti uporna, inače ništa od svega. isto tako, probaj neke njegove osobine, nešto što voli ili ne voli, upotrijebiti u svrhu uspavljivanja, i samo u tu svrhu.
i, kada počne plakati i buniti se, pokušaj mu nekako odvratiti pažnju. znam da kada ja npr. naglašavam da se iz krevetića ne smije van, slijedi gromoglasni plač. ali ima načina da se to izbjegne, barem u našem slučaju.
nadam se da sam barem malo pomogla, iako je svako dijete drugačije...

[jele blond]

Vidim da su cure već odgovorile
U jednoj fazi kad smo M odlučilii "izbaciti" iz naseg kreveta i prebaciti ga u kinderbet (bez stranice, tako da po noći može sam ustati i da ga ne plaši vizualni kavez), sjedila sam na podu i brojala koliko puta će pokušati sići. Naravno da sam ga svaki put vratila nazad. Dogurali smo do 125 ili 126 ( za jedan put nisam ziher jel se broji )

Toliko o upornosti! Trajalo jeeeee . Smireno, baš sam se bila psihološki pripremila da to riješimo. Slijedeći dan je pokušao niti 10 puta, a nakon toga bi ga odvela u njegov krevet, dodala plišance, poljubila i sjela kraj njega dok ne zaspe. Nikad duže od 10 min.

Ono što sam ja skužila je da klinci jaaaakooo osjećaju našu nesigurnost i dvojbu. I to ih dodatno plaši!
Ako ja nemam u sebi ni trunke dvojbe oko onoga što provodim, on se puno lakše prilagodi i lakše se uskladimo!


Sretno!

[Nia_Zg]

Mi smo isto svojevremeno imali problema sa spavanjem, u našem slučaju je bio razlog što je malecka išla prekasno spavati. Sad je zadnjih mjeseci stavljamo spavati oko 20:30h i to odmah nakon kupanja i oblačenja u piđamicu. Gasimo svjetlo, odlazimo u spavaću sobu, cicamo i nakon toga se ona još eventualno okreće 5-10 minuta, ja ležim pored nje cijelo to vrijeme dok ne zaspi.
Skužila sam da ne može zaspati ako joj je vruće, tako da ju laganije obučem, a onda joj po potrebi kad čvrsto zaspi mogu zakopčati piđamicu ili navući hlačice na bodić obzirom da ju ne pokrivamo i ljeti ne spava u vreći.
Za popodnevna spavanja isto uglavnom vidim kad je umorna i kad počne trljati oči ili ako skužimo da je uhvatila svog lavića s kojim cica i spava te ju onda stavimo na spavanje. Nekad ne zaspi, ali to je svega par slučajeva, onda ju ostavimo da se još malo poigra i nakon toga zaspi bez problema.

Mislim da je jako bitno da se dijete ne umori previše, odnosno da ne ide prekasno navečer spavati, jer u tom slučaju nastupa adrenalin i puno teže i puno kasnije će zaspati. Mi smo imali takav problem sa cca 9 mjeseci starosti, malecka se nije dala na spavanje do 23h ili čak kasnije, dok nisam uvela "novi režim". Naime, mala djeca vole rutinu i "raspored" koji će svaki dan biti jednak. Kad se tako inzistira na rasporedu (kupanje, oblačenje, muzika/slikovnica, krevet) i ranijem odlasku u krevet, vjerujem da se svako dijete može tome prilagoditi i prihvatiti takav raspored. Inače, našla sam već u par knjiga podatak da je za malu djecu 20h ili najkasnije 21h krajnja granica za odlazak u krevet. Otkad smo se toga počeli držati, malecka mi već oko 20h postane nervoznija i znam da je vrijeme za kupanje i odlazak u krevet, tako da ona najkasnije do 20:45 već spava. Pritom nema nikakve prisile niti plača. Zna da čim se ugasi svjetlo da je vrijeme za spavanje. Istina ponekad se zna dizati i brbljati i okretati se u svim smjerovima, ali jednostavno joj svaki put tiho kažem, ajde lezi, sad spavamo. I u najtežim slučajevima zaspi za 15-ak minuta. Ako baš nikako nije umorna i brblja sto na sat i diže se stalno, onda upalim natrag svjetlo i dozvolimo joj da se još malo poigra. Pritom MM i ja sjednemo uz TV i ona najkasnije za pola sata kad se još malo poigra legne pored nas i onda znamo da je sad pravo vrijeme za krevet.
A da, nekad nam pomaže i muzika koju smo koristili od trudnoće pa sve do njene prve godine za spavanje pa ako je "teži dan" pribjegavam još i tome da upalim ovu muziku u pozadini. Ta muzika je neutralizirala šumove po kući kad nešto radim, a i malecka je naviknuta da spava kad ona svira, pa moguće da ju odmah baca u to stanje.
Eto, možda i naše iskustvo malo pomogne...

[sade_74]

Otvorila temu i ne javljam se ! razlog: jednostavno, ne stignem!

a, sad će još ispasti i da smo sebični roditelji...

bio je jedan period od cca mjesec i po dana nakon jaslica kad harambaša nije mogao spavati preko dana, i onda bi bio strašno nervozan i naporan, non stop je kenjkao, mamakao, bacao igračke itd. a san bi ga hvatao već oko pola 5, 5 pa bi ga ja odvlačila u park ili kod baka ili bilo gdje na sat vremena samo da ga ne moram takvog trpjeti. stvarno možda ispadam grozna, ali trudna sam i bilo mi je teško, a trebao mi je, taj jedan period trudnoće, popodnevni odmor. taj period je bio zapravo obostrano mučenje. išao bi spavati oko pola 7, 7, nekad čak bez kupanja (rukice sam mu brisala vlažnom maramicom kad bi zaspao), i urlao bi od nervoze zbog pospanosti da bi mu jedva stavila pelenu i obukla piđamicu. jednom je tako zaspao za stolom za večerom . ujutro bi onda spavao do nekih 8h i duže, ukupn nekih 13-14 sati.
4-5 puta mi je zaspao u sjedalici na biciklu oko 3, 4 popodne, pa sam morala ili juriti kući ili ako ga ne mogu nikako probuditi, sići s bicikla i tako mu držati glavicu do kuće da se ne klati . zato sam zaključila da ga pošto poto moram stavljati spavati popodne.
popodnevno spavanje mu traje dobrih 2 sata, i u pravilu ga idem tad buditi da se ne prespava.
Prvi znaci pospanosti (trljanje okica i zijevanje) za popodnevno spavanje mu kreću nekad čak i prije ručka, nakon igre u parkiću već se umiri u kolicima do kuće. u tom slučaju ga ručak samo razbudi, pa još teže poslije zaspi, a većinom se ti znaci pojave pola sata- do sat poslije ručka, kad ga u pravilu i stavljam spavati. A ako bi slučajno zaspao u kolicima (jer i tad se on bori sa snom – ne daj bože da bi se malo naslonio...), već za pola sata bi se probudio, nervozan, i poslije ručka nije dolazilo u obzir sapavnje, nego samo nervoza i kenjkanje, kao u periodu kad nije bilo dnevnog spavanja.

Dakle, mislim, da zbog njegovog rasploženja u slučaju popodnevnog nespavanja, da ne bih trebala odustati od uspavljivanja.
namučimo se, da, ali taj presjek dana, kad on spava, meni jako puno znači da se i ja psihički odmorim.
čini mi se da ću morati postupiti kako mi je Vmama predložila jer mi se čini najsrodniji primjer, samo to još moram malo osmisliti kako.
jer, nema šanse, da izdržim njegovo nespavanje...
Također, volim da predveče nisam obavezna juriti kući iz grada ili iz od nekih prijatelja ili otkud-god, već u pola 6, jer mi dijete mora rano ići spavati. (Jesam sebična zbog toga!?)

Prvi znaci pospanosti mu navečer počinju iza 9h, pola 10. U 9 imamo brzinski kupanjac ili zajedničko tuširanje, slijedi mackanje njegove osjetljive kože , pranje zubića, i naravno usputno maženje i igranje, jer bi uprotivnom sve bilo kao prisila i uz plač nezadovoljstva, mukotrpno oblačenje pelenice i pidžamice, ali sve jako taktično i zabavno, ma, pravi cirkus samo da izbjegnemo njegov plač i nervozu! U krevetu smo između pola 10 i 10h. Nabrzaka pročitamo jednu do dvije strane knjigice i gasimo lampu (inače,lampa je toliko slaba, da zapravo napamet čitamo) otpjevamo 2-3 pjesmice i onda kao trebamo spavati...
od cca pola 11 do ujutro pola 8.

Btw. Danas je oborio sve moguće rekorde, zaspao je u 5 min!!!

[natilalimaci]

sade_74,

ako i odlučiš praviti neke (radikalne ili ne) promjene u načinu kako ga uspavljuješ, neka ti to bude prije nego se rodi beba, jer bi on drugačiji (stroži?) tretman mogao povezati s rođenjem bebe i onda joj to zamjerati i kriviti i to...

ionako će mu se život pretumbati kad se bebač rodi.

to govorim i djelom iz vlastitog iskustva kad se moja seka rodila - ja sam bila 5 godina

[mihim]

Također, volim da predveče nisam obavezna juriti kući iz grada ili iz od nekih prijatelja ili otkud-god, već u pola 6, jer mi dijete mora rano ići spavati. (Jesam sebična zbog toga!?)

moram samo to prokomentirat. nas mali mis - obavezno spavanac u 20 h ( do prije mjesec, dva ), i mi smo u pola 8 obavezno bili doma, kupanje, spavanje. meni je to bilo normalno, makar bilo je neugodnih situacija, npr. otisli s krstitki najboljoj prijateljici ( koja je sad krsna kuma mojoj curki ), s rođendana mom malom kumcetu samo da gospodincic bude u krpama u 20 h. sa sarom smo opusteniji bili, prije tri dana ostali na rođendanu do pol 9, ona je vristala jadna na kraju da sam ju jedva u autosjedaalicu stavila - nakon ceg sam rekla mm u - nikad vise, i vracamo se onome kak smo s njim radili, bit ce vremena za sve.
bravo za 5 minuta!!!!!!!!!!!!!!!

[Tincha]

Kod mene je bilo ovako: kad sam vidjela da puno više vremena i energije gubim na uspavljivanje, više nego što on provede spavajući, i kad sam uvidjela da nije prevelika frka ako i ne odspava popodne, prestala sam mučiti sebe i malog i svijet mi se okrenuo na bolje, što se toga tiče. Moj mali ne spava popodne, ima period kad mu se spava, trlja okice i sisa prst, obično je to oko 1-2. Onda ja njemu kažem idemo na krevet da se malo odmoriš, on poleži 5min i ode dalje juriti svojim poslom. Ali zato u pola 8 navečer počinje naš ritual: kupanje, sisanje i on se "onesvijesti" u roku 5min. Spava do drugog jutra do 9h. Ne silim ga, nikad više. Ponekad zaspi popodne, onda zna i 3h u komadu odspavati. I zaspi u AS, zaspi u hranilici.... pa što onda? Dignem ga, premjestim u krevetić i to je to. Ako se probudi bit će mrzovoljan sljedećih pola sata i onda je sve po starom. Prilagodili smo se njemu. U pol 8 navečer moram biti doma za njega i to je tako. Ne pada mi na pamet njega prilagođavati radi svojih potreba. Popodne bi mi itekako dobro došlo sat vremena mira i odmora ali ih nemam, pa što sad? I da, dođem od prijatelja doma jer mi dijete treba ići spavati. Voljela bih s frendicama u kino, pa nisam bila još od trudnoće. Mali mi je najvažniji na svijetu.
I ne smatram da sam popustljiva zato jer ga puštam da ne spava - očito je da nema potrebu preko dana zaspati. Obično 6 dana ne spava, pa 7 dan nadoknadi jednom trosatnom turom.

[sade_74]

Mislim da je jako bitno da se dijete ne umori previše, odnosno da ne ide prekasno navečer spavati, jer u tom slučaju nastupa adrenalin i puno teže i puno kasnije će zaspati. Mi smo imali takav problem sa cca 9 mjeseci starosti, malecka se nije dala na spavanje do 23h ili čak kasnije, dok nisam uvela "novi režim". Naime, mala djeca vole rutinu i "raspored" koji će svaki dan biti jednak. Kad se tako inzistira na rasporedu (kupanje, oblačenje, muzika/slikovnica, krevet) i ranijem odlasku u krevet, vjerujem da se svako dijete može tome prilagoditi i prihvatiti takav raspored. Inače, našla sam već u par knjiga podatak da je za malu djecu 20h ili najkasnije 21h krajnja granica za odlazak u krevet. Otkad smo se toga počeli držati, malecka mi već oko 20h postane nervoznija i znam da je vrijeme za kupanje i odlazak u krevet, tako da ona najkasnije do 20:45 već spava. Pritom nema nikakve prisile niti plača. Zna da čim se ugasi svjetlo da je vrijeme za spavanje.

apsolutno se slažem s ovim što si rekla vezano za rutinu i rasporedu, i također, sam to i sama uvela baš isto kao što si i ti napisala,samo s nekih tri - četiri mjeseca života, kad sam našila na tekstove na rodi baš o tome, i shvatila da mi bebač svako veče plače i neće spavati jer sam prepustila njemu da odluči kad će ići spavati, pa je to često znalo biti i oko 23 kad bi već klonuo od umora i plača (a mm i ja klonuli od nošenja).

ali proklinjem i sebe i dan kad je morao krenuti u jaslice jer je onda sve krenulo loše sa spavanjem. do jaslica je on još spavao 2 puta dnevno po sat-sat i pol, a zamisli onda odjednom potpuno nespavati preko dana ili samo po pola sata.

nego, ne bude on navečer preumoran, on je toliko razigran po cijeli dan, a tako i navečer prije sapavanja, tako i u krevetu, nikada nema mira da sjedi (kod nas se kaže da - ima crve u guzici) čak ni kad jede. i izuzetno je znatiželjan, puno priča (čitaj, ne zatvara usta)i puno ispituje i traži komunikaciju sa svima i svagdje, a tako je , naravno i u krevetu. on prije spavanja mora ispričati (na svoj način) ,sve što je taj dan doživio i proživio, i zato mu mozak radi 100 na sat i ne može zaspati dok se svega ne prisjeti i ne ispriča. i često se pitam kako se navečer, bar jednom uz takav tempo igre, ne sruši u krevet od umora???

[majoslava]

hocu samo reci da nevoljkost koju pokazuje prilikom uspavljivanja mi je poznata i nije neobicna.
ako moze izdrzati bez odmora tokom dana, ja bih odustala od toga, pa ga legla nesto ranije navecer.
inace nema drugoga nego nastaviti tako kako vec radis. nama se nebrojeno puta desavalao da zaspemo prije klinaca.

[sade_74]

evo, ja moram prijaviti da su se desile neke pozitivne promjene pri uspavljivanju. relativno kratko vrijeme je pršlo pa ne znam da li je to sada neka konstanta ili samo dobra faza, u svakom slučaju, ulijeva nadu...
uglavnom, nema više pokušaja silaženja s kreveta, još uvijek je aktivan do zadnje sekunde pred spavanje i ne zatvara usta -doslovce kad zašuti -taj tren zaspe! vrijeme potrebno da se uspava ne prelazi pola sata, a prosjek je 20 min, i pri tome više ne zahtjeva obavljanje nužde, i izbacili smo slikovnice i pjevanje (eventualno on pjeva, pa onda i ja malo s njim).
stvarno nisam ništa posebno poduzela, osim što se, izgleda, upornost isplati, i kad legnemo ponavljam mu da ćemo se sad malo odmoriti i odspavati pa se poslije možemo nastaviti igrati ili negdje ići...

[domy]

Nije to ništa čudno i moj mali je isto takav.
Baš kako opisuješ svoga
Čim skuži da bi mogao zaspati odmah se počne vrtiti drmati i slično da slučajno ne bi zaspao.
Odnosno tako je radio kad je bio manji.
Več duže vrjeme ne spava popdne osim u ekstremnim situacijama, tipa vožnja u autu.
Tu obožava zaspati i to na krače relacije.
On ne spava od svoje 2,5-3 godine ne sječam se točno.
I u početku je išao ranije spavati a sad može izdržati do besvjesti sad ima 5 godina.

Pa gle po meni probajda ga opće ne stavljaš spavati pa da viudiš reakciju.
Ili recimo uvedi u to doba da se samo odmarate recimo uz crtić ili čitanje knjige ili maženje i nek to traje cca najmanje sat vramaena.
Pa vidi kak to ide.

A reci kad zaspi koliko dugo spava?

[sade_74]

spava 2 sata (sad je to oko 14.30 do 16.30), a vjerojatno bi i duže da ga ne idem probuditi,jer se bojim da bi onda navečer išao još kasnije (navečer zaspi između 22 i 22.30). ako se slučajno popodne probudi nakon 1,5 sat spavanja plače i traži da idem s njim još spavati, onda se tako zagrlimo i drijemamo nekih 15-20 min i nakon toga bude dobro raspoložen.

[mitovski]

Mogu samo reći da sam ja kao mala mrzila ali stvarno mrzila spavati po danu i samo zato sam svako jutro plakala kad me mama vodila u vrtić jer su nas popodne tjerali da spavamo a ja nikada u 5g koliko sam provela u vrtiću nisam niti jedan jedini dan spavala nego sam se dosađivala po 2 sata ili radila nered pa čak i povela pobunu protiv popodnevnog spavanja tako što sam njih 10-tak sakrila u wc za vrijeme spavanja . Tako da ti je moj savijet ako neće spavati popodne nemoj ga niti pokušati uspavati jer ga samo naživciraš. Nekoj djeci to nije potrebno.

[moia]

I još jedan način, koji je kod mene palio. Još prije drugog rođendana, znači tu negdje gdje ste vi, preskočili smo popodnevno spavanje. I u 7 i pol, 8 navečer bili su zreli za u krevet. Neka djeca jednostavno trebaju manje sna.

definitvno! ja ne znam što nas još sve čeka, ali naša malena sada ima 7 mjeseci i spava preko noći 9 - 10 sati max, a preko dana jedva 1,5 - 2 h i i to nikad u komadu s time da joj je zadnje spavanje do 15:30 i to točno ko vurica i onda do 21 nekad do 22 nikako da se umori, to skviči, puže, to se smije, to urla, vrišti, jede, pije ma ludilo, uopće nam nije jasno od kuda joj energija toliko dugu u komadu biti budna i toliko aktivna a tek 7 mj. tako da ono, fakat možda izbaciti popdnevno spavanje.

[Pepita]

Moja je definitivno spavalica i još uvijek joj treba popodnevnog sna. Spava noć 13-14 sati u komadu, tako od rođenja, nikad se nije budila. Preko dana odspava 2,5-3 sata, ajde 3 sata su rijeđe. Jedno vrijeme nije htjela popodne spavati ali već nakon kratkog vremena postane jako nervozna i pospana. Skužila sam u čemu je štos, treba usporiti ritam neposredno prije spavanja, polako je odvući od igre i trčanja i ne smije odmah po dolasku recimo iz vani ići u krevet. Nakon što sam skužila te neke sitnice, zaspe bez problema svako popodne i ne buni se.

Navečer isto tako.

[Quincy]

I mi spadamo u klub nevoljkih spavaca!

Citam vase ideje i savjete i moram reci da smo neke vec probali, neki su upalili, ali uglavnom kratkotrajno. I dalje imamo isti problem.

I mi razmatramo mogucnost za dozvolimo dnevno nespavanje... medjutim, moze li mi netko pojasniti sto mislite pri tome da djetetu dnevno spavanje NE TREBA?

Naime, kod nas je slucaj da nam spavanje itekako TREBA, jer ako i kad zaspi, spava 2, nekad i po 3 sata. Stvar je u tome da ona NE ZELI jer, pretpostavljam, (a s time se slazu i knjige koje sam citala i pedijatri koji su nas savjetovali), boji se da nesto ne propusti ili ne zeli trositi dragocjeno vrijeme koje bi provela s nama na neko tamo bezvezno spavanje.
Pitam zapravo hocu li time sto dopustim da ne spava po danu zapravo zakinuti dijete za 2-3 potrebna sata sna!? Moze li se doista 'samo malo odmoriti', uz knjigu recimo, pa da je to dovoljno?

I jos nesto. Ako joj dopustim da ne spava po danu, hoce li i u vrticu nastati problemi? Mislim, prema mom iskustvu, oni se u vrticu ponasaju potpuno drugacije nego doma, tamo su pravila sasvim jasna i ne pokusavaju (barem vecina djece koju ja znam) ih krsiti. U stom smislu ne bi smjelo biti problema u vrticu. I ona mi je sama nedavno rekla da u vrticu spavaju kad je vrijeme za spavanje, a da 'doma nece spavati'. Po svemu tome, nespavanje doma ne bi trebalo poremetiti spavanje u vrticu. Jesam li u pravu?

Imam jos pitanja... Kao i u slucaju sade_74, E. se koristi svim mogucim trikovima da prolongira spavanje... prije pelena, sad tuta, te jos jednu knjigu moooooooooooooolim teeeeeeeeeeeeee, mama, ali i ono sto me najvise muci... jos bi nesto popapala. E, tu nastupa moja neodlucnost (ona o kojoj je pisala jele blond)... i tu pucam. Naime, nikad nisam sigurna je li dijete mozda doista gladno. A strasno je uvjerljiva po tom pitanju
E, sad... mozete li mi malo opisati te vase rituale odlaska u krevet? Pisete o kupanju, oblacenju, crticima... Di tu dodje vecera? Koliko jako trebam inzistirati da pojede veceru da bih mogla kasnije tvrditi da nikako ne moze biti jos gladna i da ne moze ici jesti jer je sad vrijeme za spavanje? Mozda su ova pitanja malo cudna, ali inace ne inzistiramo da obroci budu u isto vrijeme svakoga dana i da pojede sve sto joj je na tanjuru. Oko jela smo prilicno liberalni, pa uvijek postoji realna mogucnost da doista nije dovoljno pojela prije rituala za odlazak u krevet.

Uh, da, i jos nesto me zanima... jele blond, kako dijete spava u kreveticu bez ograde? Mislim, kako ga sprjecavate da padne? Naime, mi imamo krevetic bez ograde tik uz nas krevet jos otkad smo se dojile 5-8 puta po noci, pa je meni tako bilo najlakse. I poslije mi nikad nije palo na pamet da stavimo ogradicu i pokusamo s uspavljivanjima unutra jer je bila vec prevelika da joj sad odjednom stavljamo u kavez... Ali ga nismo ni odmakli od naseg kreveta... Tako se i sad uspavljujemo na tom ogromnom prostoru (odlicnom za majmuniranje, usput) sto isto nije pametno kad je uspavljivanje problem...

[SpOOklica]

Eto priključit ću se i ja karavani nespavača, uz nedu da će polazak u vrtić moooožda nešto promijeniti, iako pomalo mislim da je 3 godine prekasno za neke korjenite promjene.
Moj mali odmalena spava jako malo, i do godinu dana zapravo nije bilo problema za uspavljivanje, jer se uspavljivao na cici, i kad bi se probudio kratko nakon uspavljivanja, lako bih ga ponovo uspavala. Ali nitko drugi osim mene ga nije mogao uspavati, što mi je dosta zagorčavalo život i otežavalo svakodnevicu, jer on zaista jeste umoran, i kad je takav postaje nepodnošljiv, baš onako dišpetno, zločesto dijete, koje udara raznim stvarima, baca se, pljuca, urliče i cvili, pa traži sad jednu, sad drugu, sad treću stvar (zapravo privlači svu onu negativnu pažnju na načine koji mu ne bi pali na pamet u trenutcima kada nije tako umoran). Užasan je, užasan, užasan, do te mjere da mi dođe da se na njega izderem tako da mi glasnice popucaju ili da mu dam lekciju po guzici, samo da prestane urlikati.
na neko vrijeme su se stvari promijenile, kada smo ga naučili zaspati bez cice, prije nego sam počela raditi, sa 2 godine. Rutina je bila kupanje, pranje zubića, poljubac svima pristnima u kući i u krevet. Priča i spavanje, zagrlio bi onoga ko je s njim u krevetu i gotovo. Blaženi mir. A onda jedan dan iznenađenje, neće spavati, plač, lupanje po vratima (nikoga u kući, mrak) pa neće pa neće. TRI sata je tulio i kreveljio se da upalim svjetlo, da upalim tv, dok nije utonio šmrčići u san, još pola sata je u snu jecao i hvatao dah. Sad je već sigurno više od pola godine da po danu spava ponekad, kad mi se smjene potrefe da radim popodne pa ujutro (onda zaspe u autu na putu doma tek oko 22,30 i dižemo se ujutro u 6, onda zaspe prije nego dođem po njega, oko 15,30). A kako zaspe, o tome da ne pričam. Uglavnom zaspe na podu, igra se igra, ako ga ideš dirati kad vidiš da zijeva, krene ona rutina sa urlikanjem i bjesnilom, ako ga pustiš i sve umiriš, utišaš onda će se umiriti na podu i zaspati. I tako ga baka ostavi, samo ga pokrije s nečim, jer ako se probudi dok ga premješta još je gori.
Uglavnom, spava na tri mjesta, u AS (zaspe isti tren ako nije zaspao kod bake, ali ga ne mogu ostavljati u autu da spava), u našem krevetu (uspavljivanje uključuje čitanje i jednosatno objašnjavanje da svjetlo ne možemo upaliti jer je išlo spavati, da su likovi iz crtića išli spavati i sl...) i na podu kod bake (ponekad se skupi na stolici i tako zaspe, onda ge je lakše odgurati ili odniti na stolici bar do kauča )

I sada vi meni recite kako ostati normalan

[misliteljica]

E pa strijeljajte me ali moje dijete od 1o mjeseci spava cijelu noć od oko 20.30 do 7, ako se budi znam da je bolestan ili od cjepiva ili tako nešto. Od početka, ma od prvog dana, sam uvela rutinu. Ako je izgledao kao da će zaspati u 19 (kad je bio mjesec dana star - jer ako bi zaspao poslije 18 onda bi se probudio i prije 23 ništa od spavanja), nosila sam ga i zabavljala da izdrži do 20 i onda ga tata nosi na kat, kupa se, cica (sad pije mlijeko na bočicu, ima 17 mj), stavim ga u krevet, on maše tati, malo hoducka po krevetu, izbaci jastuk, medu, dudu, sve što nađe i zaspe, bez uspjavljivanja. Isto popodne. Dva spavanja je rano izbacio, negdje s 10 mjeseci. Spava od 12 do 14 tako da ruča dosta rano.Sad kad krenemo na kat, sam ide puzeći uz stepenice i smije se kad ga stavim u krevetić. Mlijeko, čitanje i maženje obavimo na bračnom krevetu u našoj sobi, ja ga onda odnesem u njegovu sobu (u kojoj je od 6 mj) i treba mu oko 15 min da zaspe, a da ja uopće nisam u sobi).
Ja sam koristila metodu cry out, ali ne baš hitlerski, nego sam dolazila i po 50 puta da ga umirim, to je bilo naporno, ali se fakat isplatilo. Moje dijete spava, ja spavam..ma mir u kući.

[mlukacin]

Da si napisala ovu temu nekih 7 mj ranije rekla bi ti da moraš biti dosljednija i da nije krivo dijete nego pristup roditelja...
No, danas i ja imam treće dijete koje je sve samo nije nimalo slična na brata i sestru... Ona se npr. ne voli i ne želi voziti u AS... OT al mi je bilo zgodno za napomenuti, jer fascinantno mi je da postoji dijete koje vrišti u autu...
Moram priznati da problema sa spavanjem nemamo, uvijek se znalo.... ahaa sad je vrijeme za spavanje, legne se u krevet i to je to... Najstariji ne spava više popodne, curka od 3 godine popodne ide uglavnom sama spavati, navečer traže da smo uz njih... molitva, maženje, prime nas za ruke i dec it...
Možda imamo samo sreće jer nikad nisu voljeli gužvu u krevetu, vole biti komotni i imati puno mjesta hihiii, dođu ak nešto loše sanjaju ili se dođu ujutro pomaziti (ujutro mislim na 4 ili 5 ujutro :D )
A ovo što si napisala da vam je skako po glavi, trbuhu... toga kod nas nema i nikad neće biti, vrijeme za spavanje nije vrijeme za skakutanje dok ja hrčem, strogoćom kada je ona potrebna sve se riješi...
Ali, drago mi je da uspijevate i nadam se da ćete do bebe riješiti sve probleme i da ćeš se ti naspavati i sad i kad rodiš...
Sretno

[artep]

Evo i nas u klubu nespavača.
Problem se pojavio ovo ljeto kad je stariji braco bio na praznicima od vrtića.Dakle nijedan nije spavao.Nisam ih tjerala,pokušavala sam nije išlo i navečer su išli ranije i to je to.
Sada kada su krenuli u vrtić stariji spava,mlađi ne(on je još na prilagodbi).Teta se čudi da dijete od 2.5 g ne spava .Veli bori se sa snom,spava mu se al ne bi oči zatvorio nema šanse, a šta ću mu ja neka se malo odmori dok drugi spavaju.I ja bi voljela da spava.
Nekad smo ga znali uspavljivat po sat vremena ,a to je muka za oboje.

E da sad ima i te fore da bi papao kad već legne ili mu se piša,kaka... a sve to obavimo prije nego legnemo.

Naveće idu polako sami spavat i nikada nismo imali problema sa većernjim odlaskom u krevet i spavanjem.

[anchie76]

E pa strijeljajte me ali moje dijete od 1o mjeseci spava cijelu noć od oko 20.30 do 7, ako se budi znam da je bolestan ili od cjepiva ili tako nešto. Od početka, ma od prvog dana, sam uvela rutinu.

Pa što bi te streljali? Zato što tvoje dijete spava a druga ne spavaju? možda jedino od ljubomore

To je sve 5, ali isto tako je vrlo vjerojatno da nije stvar samo do tvoje metode nego je tvoje dijete takvo i da vrlo lako takva metoda uopće ne bi upalila kod nekog drugog. Moje je slično tvom, i mi smo spavali od 11 mjeseci na dalje cijelu noć, ali sam duboko svjesna da takva no cry metoda koju sam koristila s ovim (i upalila je) vrlo lako moguće kod nekog drugog ne bi uopće upalila - mislim znam da ne bi kod neke djece jer sam se imala priliku uvjeriti.

[mihim]

E da sad ima i te fore da bi papao kad već legne ili mu se piša,kaka... a sve to obavimo prije nego legnemo.

i moj ima 2,5 ( mrvicu vise ), i isto " izmislja ", gladan, zedan, kaka mu se, pisa mu se, on bi seku kraj sebe....
a sa spavanjem nikad nije bilo problema, tocno 20 h i zaspo bi ko top.
nadam se da je faza.
a malena me nocas iscrpila skroz, do 3 svakih 20 min cica, nema sanse da joj podvalim dudu, pa u pol 5 opet pocela, pa se njemu piskilo.
nadam se da je opet zubic.

[mlukacin]

Anchie koji su to no cry metodu provodila? Pitam jer mi je već s curkom od 8 mjeseci postalo koma s tim nacicavanjem po sat vremena prije spavanja, odnosno zaspi na njoj. Misliš li da je vrijeme da dojenje bude samo hranjenje a spavanje samo spavanje?

[anchie76]

Nije bilo nikakve određene, nego skup prijedloga iz te knjige.

U toj dobi - hm.. iskreno ne znam, čini mi se još možda prerano baš za očekivanje da je cica hranjenje a spavanje spavanje. Al nije prerano da počnete s metodama polakog odvikavanja sisanje=spavanje (bez suza of course)

Evo ti moj stari post u kome sam opisala naše iskustvo, možda ti pomogne

Reci cu ti svoje iskustvo kak je moj klinac prestao dojiti po noci. On ne doji po noci od svojih godinu dana (otprilike). Sa nekih 6 mjeseci sam ga prestala uspavljivati dojeci. Ono on bi skoro zaspao na dojci a ja bih ga dignula da se podrigne i ostavila na ramenu da zaspe. Ponekad bi mu stvarno dugo trebalo da zaspe na ramenu dok mu pjevam a trebalo bi samo par sekundi na dojci, al meni je bilo bitno da ipak to provedemo. (Jedan od razloga je i taj sto sam ja morala ici raditi kad je bio 6 mj, a MM je s njim ostao sam doma i morao ga je tako uspavljivati posto sisu nije imao ). A to uspavljivanje mi je bilo bitno jer kako dijete zaspe, tu istu stimulaciju trazi i po noci kad se probudi ne bi li opet zaspalo. Po noci je tada sisao bezbroj puta. I onda sam ja kad je poceo jesti pravu veceru navecer (ono da budem sigurna da stvarno nije gladan), pocela provoditi sljedece:

- dala sam si rok 7 dana da cu to raditi. Za tih 7 dana necu pasti u nesvjest od neispavanosti, i znam da cu spavati taj 8 ili dok ga dojim u krevetu ili ce spavati cijelu noc. Tak da imas nesto pozitivno za veseliti se
- po noci kad se probudi sam ga stavila na rame i pjevusila mu (isto kao i kad sam ga uspavljivala pred spavanje navecer) i on bi tako zaspao
- i budio bi se on prve noci dosta puta, a ja svaki put uporno ga nosim i pjevam (i veslim se osmom danu kad cu dojiti i spavati )
- i nakon dan dva on je poceo produzivati periode spavanja, i onda jednostavno prespavao noc. Od tada spava po noci bez problema.

Inace to sam provela na osnovu savjeta iz knjige "no cry to sleep solution"

[sade_74]

a mi sad unazad nekoliko dana imamo novi problem koji me podsjeća na vrijeme dok smo dojili i budili se po noći X puta. sad harambaša prolazi (nadam se da prolazi) kroz neku maznu fazu i budi se po noći cca 3-4-5 puta u suzama i govori "zaglit mamu, zaglit mamu" i dok me čvrsto objema rukama ne zagrli , frka i panika! a taman tako smo i uvalili još jedan krevet veliki do našeg bračnog na kojem ja sad spavam i nije više tako blizu mm-a i mene, ne osjeti nas, iako i dalje spava između nas. druga beba nam je u skorom iščekivanju, njen kinderbet je još stavljen do mog kreveta, pa kad krene sa noćnim sisanjem bit će mi "veselo". bitno da mm na drugom kraju sobe i kreveta ima svoj mir! (ovo je isto pod navodnicima) angažira se i on tako da zove harambašu da se s njim mazi i zaspi po noći, ali ovaj neće pa neće.

inače, da kucam u drvo, uspavljivanje danju nam je i dalje super, između 10 i 30 min, ali za večernje još nisam našla metodu kako da ga "slomim". jednostavno obožava skakati po krevetu i bacati se po jastucima i jorganima. i ima potrebu, kad nekako ipak legne, rekapitulirati nam cijeli dan, a ubaci i nešto od prije tjedan i mjesec dana (pitam se svaki put kako tako malo dijete ima tako dobro sjećanje!?) i još to sve ponovi po nekoliko puta. najbrbljaviji je u cijeloj familiji, definitivno! ali ne samo da on brblja nego traži aktivnu povratnu komunikaciju, tako da moramo sve slušati, nema drijemanja!
naravno zaspi u čvrstom zagrljaju mame, tate - rijetko, ali ima dana.

[YellowSky]

mozda je malo ot, ali se uklapa u temu o uspavljivanju!

Ovako... dok je Bo bio beba uspavljivali smo ga na puno nacina: dojenje (naravno!), sling, kasnije ergo, pilates lopta, na rukama, u kolicima... I ne znam kud se sve te varijante izgubise. Trenutno pale kolica, za popodnevno spavanje, ali samo ako pristane, inace nema sanse, i dojenje u svim drugim slucajevima: ponekad popodnevno uspavljivanje, vecernje uspavljivanje, nocna budjenja.

Nista drugo ne pali. Ni pricanje ni pevanje ni knjigice ni nosenje, samo place i trazi mene tj siku ! Nije meni to neki problem, ali cekamo bebu2, i volela bih ako nista drugo da imamo neku alternativu... da i tata moze da uskoci!

Jel imate neke ideje? Kako poceti, sta raditi? Cak mi je palo na pamet da probamo uspavljivanje uz crtani, a inace ne gleda tv... Eh da, ima 20meseci

[Sunshinee]

imam blagi osjecaj da cete me svi napasti, ali moram napisati svoj stav i iskustvo. i sama imam aktivno dijete od preko godinu dana koje se bori svim silama da ne ide spavati, ali nikada, bas nikada nisam imala problema sa uspavljivanjima ili nocnim budjenjima osim u iznimnim slucajevima i rijetko radi nekoga razloga. osim u pocecima, prvih mjesec-dva dana dok nismo uhvatili ritam.

za sve te drame oko spavanja i nocnih budjenja same ste si krive jer niste odmah postavile granicu i odvojile vrijeme za spavanje od vremena za igru i mazenje. postoji aktivno vrijeme kad je dijete budno i kada moze piti, igrati se, nositi, gledati crtic i slicno. kada je vrijeme za spavanje te aktivnosti se ne rade. amen.
nije mi jasno, zasto djecu zbunjujete?? zasto ih ucite da je vrijeme za spavanje aktivno vrijeme (crtici, pijenje, hranjenje, nosanje, paljenje svijetla po noci itd..)? dokle god to radite oni nece nauciti razliku izmedju dana i noci, spavanja i budjenja...
i ja se mazim sa svojim prije spavanja, i pricamo, valjamo se, ali postoji granica od nekih 15-tak minuta. nakon toga je fajrunt i on ide u svoj krevetic. ako place, ja cu uci u sobu da ga pomazim, poljubim, ali i odmah izaci. i napraviti cu to pa ako treba i 20 puta, da se dijete osjeca sigurno i voljeno, da je mama tu, u susjednoj prostoriji, da nije napusten, ali da shvati da se necemo sada igrati, jesti, nosati, paliti velika svjetla, pustati glazbu, citati slikovnice itd... i u toku noci, ako se dijete budi, treba napraviti isto, doci do njega, pomaziti ga, ali izbjegavati dizanje, nosanje, pogotovo paljenje svijetla. nek vam ne bude tesko ako treba i svakih 5 minuta odlaziti do njega na pola minute, pa i 30 puta ako treba, ali jednom ce shvatiti da mora spavati, i da je to vrijeme za spavanje, a ne za aktivnosti...
meni je ovakva taktika upalila jako brzo i dan danas savrseno funkcionira. procitala sam je u knjizi "vase dijete" od p. leach, inace zena je djecja psihologica i napisala je bezbroj knjiga na temu djecje psihologije.. preporucam svima da je procitaju, jako lijepo pise i ima super savjete.

[anchie76]

Sunshinee, moraš shvatiti da mnogim mamama (a i ja sam među njima), nije prihvatljiva opcija ostavljanja djeteta da plače i vraćanja u sobu i maz maz pa opet van, ne bi li ono shvatilo da mora sad solo zaspati.

To bi mi bilo prihvatljivo da on ima 2-3 godine. Al pričamo o djeci od xy mjeseci. Oni nemaju osjećaj ni za vrijeme niti mogu razumjeti zašto mama uporno odlazi i vraća se i nikako da ga digne. To o čemu ti pričaš je poprilično čisti trening, i mnogim mamama nije prihvatljiv. Kao što rekoh, meni bi bio, ali puuuuuuuno kasnije kad dijete može shvatiti što znači ići spavati.

S nekim stvarima se mogu složiti, tipa ne paljenje svjetla po noći, ne igranje po noći, s tim dijelom se slažem. No ovaj trening u dobi kad je dijete staro xy mjeseci, meni osobno to nije prihvatljivo. Tako da nije u redu reći "same ste si krive"... u konačnici da jesu, jer nisu htjele trenirati vlastitu djecu, i po meni je to sasvim u redu ne raditi na taj način tijekom prve godine kad još dijete ne može shvatiti zašto je to bitno.

[tajuska]

p. leach kaze svasta pametno u toj knjizi, ali moram priznati da mi ovaj dio ne spada u tu kategoriju. beba ne razumije koncept "mama je u drugoj prostoriji". razumije samo da mama ili je u neposrednoj blizini ili je nema. moze bit u drugoj prostoriji, u drugom gradu ili na marsu, bebi dode na isto. ovaj pristup mi je definitivno za djecu preko godine dana. narocito ako je dijete poput moje, uporno i sklono vristanju. nema tog stajanja uz kinderbet koje ce nju umiriti. to ju moze samo jos dodatno nanervirati...

[anchie76]

upravo tako kako tajuska kaže

[Anemona]

Sunshinee, moraš shvatiti da mnogim mamama (a i ja sam među njima), nije prihvatljiva opcija ostavljanja djeteta da plače i vraćanja u sobu i maz maz pa opet van, ne bi li ono shvatilo da mora sad solo zaspati.

To bi mi bilo prihvatljivo da on ima 2-3 godine. Al pričamo o djeci od xy mjeseci. Oni nemaju osjećaj ni za vrijeme niti mogu razumjeti zašto mama uporno odlazi i vraća se i nikako da ga digne. To o čemu ti pričaš je poprilično čisti trening, i mnogim mamama nije prihvatljiv. Kao što rekoh, meni bi bio, ali puuuuuuuno kasnije kad dijete može shvatiti što znači ići spavati.

S nekim stvarima se mogu složiti, tipa ne paljenje svjetla po noći, ne igranje po noći, s tim dijelom se slažem. No ovaj trening u dobi kad je dijete staro xy mjeseci, meni osobno to nije prihvatljivo. Tako da nije u redu reći "same ste si krive"... u konačnici da jesu, jer nisu htjele trenirati vlastitu djecu, i po meni je to sasvim u redu ne raditi na taj način tijekom prve godine kad još dijete ne može shvatiti zašto je to bitno.

X