Trebam savjet. Vidim da na temi sudjeluju i mame bezpelenaša pa se nadam i njihovim komentarima. Ja sam malo koketirala s tim pristupom. Nisam bila na nivou da mi je dijete bez pelene (možda jednom budem s drugim), ali sam od ranih mjeseci uspjevala prepoznati znakove pa je B često kakao na otvorenu pelenu, a sa nekih 9 mjeseci je počeo kakati na kahlicu pa na WC i narednih godinu dana je valjda svega 10-ak puta kakao u pelenu. I barem jednom dnevno je piškio na WC. Onda se bližilo ljeto i mislila sam kak je dobra prilika za osloboditi se pelene. Iako nisam ništa forsirala, on je to nekako uspio doživjeti kao projekt i počeo je pružati otpor, odnosno odlasci na WC mu više nisu bili zabavni, počeo ih je izbjegavati. Pa sam pustila malo. Pa smo bili 2 mjeseca na moru, skoro stalno je bilo gol i sve je bilo ok. Polako je opet prihvatio WC, počeo je tražiti, ponekad sam ga posjećala, ponekad su se događale nezgode, ali činilo se da nam pelena više ne treba. A doma je sve krenulo unazad. Na WC samo uz nagovaranje, a to mi nije imalo smisla pa sam odlučila opet staviti pelenu. I korak po korak unazad došli smo do faze da uredno i piški i kaka u pelenu. Pitam ga 'jel se tebi kaka', kaže 'ne', pokaka se i kaže da nije kakao. Onda izbijegava sjesti jer ga smeta. Kad pitam jel te nešto smeta 'prizna' pa mi treba da ga nagovorim da idemo prati guzu. Ne da mu se valjda prekidati igru. Inače voli i biti u kupaoni i tuširati se, ali treba do tamo doći. Povremeno na moj prijedlog pristane otići na WC ili kahlicu, ali to je možda dvaput tjedno. Uglavnom, čini mi se da sam negdje opako zeznula. Mislim, nije mi ništa strašno da nosi pelenu (neće do fakulteta), ali me malo brine što stvari idu unazad. Savjeti?