samaritanka je to lijepo objasnila. Moje dijete je isto bilo zbunjeno prvih tjedan dana, jer je bio naviknut pišati stoječki.
Nama je zato bilo ljeto idealno za odvikavanje. Bio je vani gol i pišao kud je stigao, nakon par dana je pokušao i čučnuti dok piša. Tek nakon toga je bio spreman da ga ja povremeno podsjetim da idemo pišati. Nakon nekoliko dana pišanja "na moj zahtjev" počeo je sam tražiti. I tek tad je htio sjesti na WC i pišati.
Za savladati kakanje smo imali malenih problema u prvo vrijeme. Znao je da se ne kaka u gače, a nije se još bio spreman pokakati drugačije. To je uzrokovalo tvrdu stolicu prvi put u njegovom životu.
Onda smo počeli primjenjivati da ne izlazimo s poznatog terena (kuće, dvorišta) dok se ne pokaka.
On je vrlo živahno dijetem, a za kakanje mu je bilo potrebno da se umiri.
Jedno vrijeme sam mu čim sam došla s posla napunila kadicu s vodom na balkonu. Onda se je on kupao i recimo bio miran cca 15 minuta, nakon toga bi se obavezno pokakao u kadu (stoječki).
Pustila sam ga da jedno vrijeme kaka kako želi (u gače, kadu,...) jer mi je bilo bitno da se osjeti sigurno i nesputano, da skuži da "smije kakati", da to nije nikakav problem.
Uvijek bi tužno rekao mama, pokakao sam se. Ja bih ga uvijek zagrlila i rekla: odlično, drugi put reci, pa idemo na zahod. Nakon toga bi išli u kupaonu, pa se tamo preslačili, bacali kakač u WC, puštali vodu,...
Ubrzo nakon toga, počeo je sam tražiti i za kakanje. :D
Više nije bilo nikakvih nezgoda.
Sad npr. obično čeka da ja dođem s posla, onda ide pišati i uzmemo strip Vlakić Tomica i nakon što 5 minuta na WC - u čitamo, lijepo se pokaka.