Čitala sam neki tekst, ali sad se ne mogu sjetiti gdje, u kojem kažu da : ne treba praviti nikakav događaj oko piškanja i kakanja, to je normalna fiziološka potreba koja se treba obavjlati usput, a poneke mame ( i ja sam među njima znam) od toga naprave predstavu - skakanje, radovanje, ili brisanje, pričanje .... u svakom slučaju nešto u čemu djete osjeća da je u centru pažnje. Pa se djetetu dopadne taj moment u cijeloj priči i onda različito reagira, naprosto zato da bi izazvao željenu reakciju kod mame.

Ne znam da li sam dovoljno jasno ovo prepričala, ali što misliš o varijanti da naprosto prestaneš obraćati pažnju. Znam da je teško i na granici nemogućeg, ali probaj, uštini se za nogu i se ugrizi za prst kad vidiš/osjetiš da se pokakao u gaće. I kada on dođe reći da jeste - pravi se kao da to nije ništa. Ne znam, možda reći : Ha, to si trebao napraviti u tutu, ti to već znaš.
I možda ga malo ostaviti u pokakanim gaćicama. Malo, koliko uspiješ izdražati. A koliko sam shvatila i on neće dugo izdržati, sigurno mu smeta, kada uvijek prijavi što je napravio.

Držim palčeve da nešto bude od ovoga