Ma naravno, jer time postižeš efekt koji želiš. Treba probati sa drugom varijantom tek kada ne ide.
Tako smo mi sa odlaskom u vrtić : ponovna adaptacija nakon godišnjeg odmora - svako jutro smo pričali kako je tamo divno, prekrasno, puuuuno prijatelja, divna teta, čak smo skakali i pjevali Vrtić, Vrtić, ma sve čega smo se sjetili - i plakala je neutješno tijekom svakog odlaska. To je trajalo par dana, ali mame koje vode takvo dijete znaju da je par dana kao par godina.
Onda smo probali kul varijantu. Ništa se posebno ne priča, ništa se ne pjeva, ne skandira, samo idemo. I bolje je. Možda slučajno, jer je već prošlo tjedan dana, ali bolje je.