Pituljica, to je bas i kod nas razlog zasto smo otisli u PC-Medvescak, a ne u Bistrice (bili smo i tamo jednom, za malo pogledati terenpituljica prvotno napisa
). Kaj se tice intelektualnih izazova, interesantnih stvari i aktivnosti i slicnoga ... to mu mozemo i mi koliko-toliko pruziti (a fino brusenje talenta je sasvim OK, no ne i nuzno za sretan zivot). No, u radu na socijalnim vjestinama nismo bas toliko verzirani i tu nam je svaka pomoc jaaako dobro dosla ... a to je i jedan od temelja za sretan i uspjesan zivot.
I psihologica u vrticu dijeli nase misljenje, tako da tu nismo imali puno dilema.
Naravno, stvar se razlikuje od djeteta do djeteta, no nama se ovo u PC-M cinilo puno vaznije i korisnije za Vedrana.
Kaj se tice grafomotorike, mislim da tu ne treba puno mistificirati. vedran je npr. prvi puta uzeo olovke i bojice sa negdje godinu i pol i vise od godinu dana je puno crtao (koliko to vec mogu klinci u toj dobi) i to dosta zanimljivo i drzeci olovku na uobicajen nacin. Nakon toga je dosla pauza - vise od godinu dana jedva da je uzeo bojice u ruke, a kad je to i ucinio drzao ju je kao kolac. Na testiranju u vrticu i PC-M-u za grafomotoriku je receno da je nisu mogli ni testirati, jer dijete ne zeli/ne zna drzati olovku (dakle, grafomotorika = 0
:? :/ ).
I, 2-3 tjedna nakon toga je dosao preokret - obicno smo cekanja kod pedijatrice kratili tako da je on gledao i komentirao dok sam ja nesto crtao i jednom je i on zazelio nesto nacrtati ... Od tog dana (prije cca 6 mjeseci) trosimo bez milosti desetke papira dnevno i crtanje mu je najmanje na razini ostalih, ako ne i ispred, pa se sad svi cude napretku.
Dakle, dosta stvari se ispravi samo od sebe kad dodje vrijeme ... no, naravno, uvijek je zgodno cuti neki strucni savjet.