Meni se čini da Omi muči to što poslije škole MORA sjediti u kući i pisati zadaću. Ne-javljanje i kašnjenje je jedini preostali način da pokaže mami kako STVRNO NE ŽELI, kad se svi najbolje igraju, prekidati druženje i ići doma pisati glupu zadaću. Mislim da činjenica da ona pribjegava korištenju neprikladnog sredstva (kašnjenje, laganje) pokazuje da ona ima povjerenja u vašu zdravu pamet i da ju, na ovako drastičan način, želi napokon dozvati.

Elem, dijete vam nije ni glupo ni neodgovorno. Ona je promišljenija i odgovornija nego što ti, Anita, sebi dopuštaš misliti. Svjesna je da može podnijeti tvoju ljutnju i to joj je manje važno u usporedbi s guštom koji donosi (ne)propuštanje igre. Svjesna je da se može nositi s udaljenošću od kuće i glađu, više nego što joj tvoj majčinski oprez i strah dopušta. Ne dopušta da TI prosuđuješ njezine potrebe i odlučuješ kad će ih i kako zadovoljiti. Na tvom mjestu, oladila bih s tim pravilom "doći doma, jesti i pisati zadaću" i izašla u susret njezinim željama na kompromisni način.

Sankcioniranje je kontraproduktivno, promašuje metu.