Imali smo rooming in u bolnici. Zadnja dva dana tj. noći bile su besane jer je Jana plakala svako malo i ja bi je ponovo i ponovo stavljala na cicu. Preko dana bi je dojenje zadovoljilo no ne i noći, a da ne kažem kad smo došle doma. Ponovila se situacija s Mijom. Mlijeko koje imam ostavljalo je Janu gladnom, pa sam uvela adaptirano. Prvo jednu bočicu a onda nakon svakog podoja. Noću nekad prođe par sati da ne traži ništa osim cice kojajoj je na raspolaganju jer leži uz mene.

Znam da je adaptirano zadnja stvar kojoj se pribjegava, no ja sam od sjedenja i Jane na cici nekoliko dana, a da nisam sigla nijesti ni piti, pa Mije koja bi kad bi legla da joj čitam pred spavanje zaplakala kad bi čila kako Jana traži svoje vrijeme.
No dojim je uz adaptirano i danas sam odlučila izdajati se da izforsiram još mlijeka te da boce i ostalo ode u smeće.

Moram priznati da sam sve odluke donjela teška srca, jer sam si obećala ustrajati pa mi adatirano i nije po volji. I evo, mislim si kad toliko čitam o dojenju na forumu, ovo je pravo mjesto da podjelim brigu.

Nadam se da mi uspjeh neće izostati. Nikad nije kasno, zar ne?