Bruna je krenula u noći punog mjeseca a došla je sa suncem
Počelo je u noći 29/30.04. kada su krenuli trudovi, oko 5 sati u jutro su počeli svakih 5 minuta, nakon 45 minuta počela sam se spremati, sasvim mirna (za razliku od mm, koji me stalno požurivao).
U bolnicu (petrova) smo došli oko 7 sati, nakon pregleda (prema kojem sam bila otvorena samo prst) lijepo su me smjestili u box.
Trudovi su se na neko vrijeme prorijedili ali to je bilo i za očekivati, ubrzo su se počeli vraćati istom dinamikom.
Ležala sam na boku, povremeno se prebacivala na leđa, mm je bio sa mnom (gin. koji mi je vodio trudnoću nije bio u Zg jer su bili praznici), svi lječnici su bili super, NITKO mi nije želio davati drip, prokidati vodenjak, forsirati pord. HVALA IM!!!!
ali buka koja je dopirala s ulice (bušili su asfalt), telefon koji stalno zvoni (i skoro 90% traži sestru koja se zove jednako kao i ja), svi rađaju osim mene, trudovi koji me ne otvaraju ... rezultirali su činjenicom da sam očito poludila i da sam oko 14 sati počela „gubiti“ trudove a oko 17 su potpuno prestali - na opće zaprepaštenje svih (u međuvremenu je došla i druga smjena)
Tada me doktor poslao da se šećem po rađaoni, pogledala sam ga s nevjericom, nisam vjerovala što mi govori (naravno da sam odmah pomislila na forum i kao bi bilo super napisati „U petrovoj dozvoljavaju šetnju u rađaoni“ )
I tako sam se ja šetala i šetala ali se ništa nije događalo.
Nakon toga smo se dogovorili da idem na odjel jer nema smisla forsirati porod da se situacija još ne iskomplicira.
Naredne tri noći nisam skoro ništa spavala , trudovi su obično počinjali oko 01 sat i prestajali oko 06, po danu bi ulovila nešto sna ali nedovoljno. Svakim danom sam bila sve slabija i umornija, pomalo me hvatao strah poroda jer sam bila svjesna da za porod treba snaga a ja sam je svakim satom imala sve manje i manje, konstantno mi je bilo hladno.
Jedino ljepo što mi se događalo su posjete mm i Vida, te vaši sms-ovi
Svaki pokret bebe, većina mojih pokreta rezultirali su trudovima.
U međuvremenu je došao moj doktor i dogovoreno je da idem na inducirani porod 03.05. u 6.30
Noć prije su me počela boliti leđa, pretpostavljala sam da je počelo otvaranje. Došao je doktor iz rađaone i pregledao me – bila sam otvorena 2 cm (mislila sam, ako krene ovim tempom možda rodim do 01.07.)
Spremili su me za rađaonu (jupiii, opet klistir) oko 00.30 sam stigla u rađaonu, vladao je mir i tišina, samo je u boksu do mene bila jedna žena koja je rodila za 1- 1.5
Trudovi su se pojačali, ali odjednom sam se ja sva počela tresti a nakon toga sam se sva ukočila, svaki mišić na mom tijelu se zgrčio, nisam imala kontrolu nad sobom, užas.
Dali su mi infuziju, situacija se nije mijenjala a nakon nekog vremena su mi dali neku injekciju koja počinje s D.... (zaboravila sam kako se zove, a kasnije se nisam sjetila pitati)
Nastupio je mir, opustila sam se ali nažalost i izgubila vezu s realnosti, svaki trud sam prodisala a u međuvremenu sam bila u Nirvani. U toj fazi su prokinuli vodenjak, bila sam otvorena 6 cm
Nakon cca 1 – 1.5 sat sam došla k sebi, puna snage i volje za porod, totalni preokret
Dali su mi malo dripa, iskreno, da mi nisu rekli ja ne bih ni skužila jer su trudovi išli do kraja a drip ih je samo malo ubrzao. Imala sam svoje oružje protiv bolova – disanje, savršeno pomaže, a kako sam imala prije tri dana generalnu probu sada sam bila prava majstorica
Zaboravila sam reći da je cijeli porod vodio jedan mladi specijalizant i sestra. Masirali su me, često dolazili pogledati ali nikada prenapado ili prenasilno
Doba izgona je vrlo brzo došlo. Bila sam sretna jer sam znala da ću uskoro griti svoju mrvicu, vani se počelo daniti, ptičice su počele pjevati. Bila sam luda od sreće.
Nevjerovatnom snagom sam tiskala, to mi je bio najbolji i najjednostavniji dio poroda, (čak je i doktor bio fasciniran koliko se savijem, koljena su skoro udarala mog dragog muža koji mi je držao leđa)
"Još malo, još malo" .... BRAVO !!!!!!!!! evo je curica !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pogledala sam a doktor je u ruci držao, mali sluzavi smotuljak oko kojeg je plesala pupčana vrpca. Brzo su mi je dali na maženje i kolektivno ljubljenje.
Bruna se rodila u 6.25 (samo 5 minuta prije nego što je trebala početi indukcija)
Nakon toga uslijedilo je uspavljivanje, kako bi pogledali rez od carskog i šivanje (imam 3 površinska šava)
Beskrajno sam zahvalna mm-u koji je cijelo vrijeme bio pored mene, disanju i špricalici s vodom koja mi je vlažila usta nakon svakog truda
Eto, to je bio jedan VBAC s pomalo iscrpljujućom predigrom ali opet ne van granica ženske izdržljivosti,
Bio je to možda ne idealan VBAC ali ja sam zadovoljna (ako ga bude) možda treći put bude potpuno prirodan.....
 |
|||
Odgovori s citatom
Mirta30 prvotno napisa
:D
