sestra mi je rodila u nedjelju navečer - predivnu curicu Eneu, 3 kg i 51 cm. u merkuru. dobila ju je na prvi podoj. došla u sobu iza 11 navečer, a bebu opet dobila tek ujutro.
e sad, jučer je hranjenje - dojenje išlo dobro, mada je shvatila da mala baš i nije pregladna, ali ok, još se privikavaju. podvečer se mala dosta plakala kad je vukla - valjda mlijeko još nije nadošlo. pa su joj sestre opet uzele bebu k sebi preko noći.
ujutro curica najbolje papa. dojke je ne bole, osim kad malo ispočetka beba povuče. moja sestra osjeća male kvrgice, ali se masira i kao za sad je dobro.
rekla sam joj (mob nam se stalno nešto prekida ) nek malu stavlja što više na prsa i češće i nek reče sestrama da bebi ne daju ništa za jesti, osim na njen pristanak.
kaj još da velim? ona stvarno želi dojiti i ne misli olako posustati. sutra/prekosutra ide doma. tamo ima šogoricu koja je dugo dojila i mi idemo tam u nedjelju - da je ohrabrimo i pomognemo.