Evo jedan člančić - malo politike, malo MPO-a u predizborno vrijeme. Ovo je i moj dojam vis-a-vis liječenja u ZG i liječanja u MB - tj. da se ne radi toliko o nekom velikom stručnom zaostajanju, ali ovo organizacijsko-logističko je prilično primjetno.


ZDRAVSTVO U KOMI

Bratislava je jača od cijele Hrvatske
Slanje uzoraka zdrave kože ozlijeđenih vatrogasaca u Laboratorij za uzgoj kože u Bratislavu jer takav laboratorij kod nas ne postoji, te šokantna povratna informacija iz Slovačke da su od četiri poslana uzorka samo dva stigla u upotrebljivom stanju, samo su posljednji u nizu dokaza zaostajanja hrvatske medicine, za svijetom i Europom, pa čak i zemljama u okruženju, od kojih smo nekoć bili napredniji

Potvrđuje to i posljednje izvješće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, prema kojemu je liječenje u inozemstvu na teret države od 2002. do 2007. godine udvostručeno, piše Slobodna Dalmacija

Izvan hrvatskih granica, na teret HZZO-a, najviše se liječe bebe sa srčanim manama, te djeca oboljela od različitih vrsta raka, limfoma i leukemije.

'Zahvaljujući' činjenici da u Hrvatskoj još nije zaživio centar za dječju kirurgiju, za što je projekt, podsjeća bivši ministar dr. Andro Vlahušić, bio završen 2003. godine, svake se godine u inozemstvo šalje oko 130 mališana, kojima život spašavaju kardiokirurzi iz Njemačke, Austrije, Italije ili Mađarske. Država za to, prema neslužbenim podacima, plaća 30 do 40 tisuća eura po djetetu, što daje sumu od oko 37 milijuna kuna godišnje.

Službene podatke o ukupnim troškovima inozemnog liječenja HZZO nije objavio, no to je, logično, samo manji dio iznosa koji Hrvati ostave u inozemnim klinikama jer ih veliki broj na liječenje odlazi u vlastitom aranžmanu.

Poražavajuća za hrvatsko zdravstvo je činjenica da se pomoć inozemnih liječnika traži i za relativno jednostavne dijagnostičke i terapijske zahvate, primjerice za medicinski potpomognutu oplodnju.

Hrvatska je, podsjeća prof. dr. Rajko Ostojić, predsjednik SDP-ova savjeta za zdravstvo, prvi takav zahvat obavila 1986. godine, kao šesta zemlja u svijetu, no danas je hrvatska reproduktivna medicina srozana na europsko začelje.

Iz godine u godinu pada broj MPO zahvata u državnim bolnicama, zbog čega su parovi prisiljeni odlaziti u inozemstvo, a glavna destinacija im je mariborska bolnica, koja ima bolje rezultate od austrijskih klinika.

'Slovensko je zdravstvo inače znatno ispred hrvatskog. U organizacijskom smislu za njima zaostajemo pet do deset godina, a medicinski oko tri godine, koliko otprilike zaostajemo i za Češkom i Slovačkom, a zaostatak će svake godine biti sve veći ako ne poduzmemo značajnije korake.

Još nismo shvatili da vrhunsku medicinu ne čine zgrade, nego kadrovi, te da moramo stvoriti koncentraciju kvalitete. Dovoljno je, primjerice, podsjetiti da samo u Klinici Ružinov u Bratislavi radi devet specijalista za opekline, koliko ih nema u cijeloj Hrvatskoj — ističe dr. Vlahušić.

Apsurd je i da Hrvatska, u kojoj je 1976. godine instaliran prvi CT uređaj u regiji, danas zaostaje i u radiološkoj dijagnostici, konkretno, država još nije nabavila PET-CT uređaj, koji otkriva najsitnije tumorske stanice i koji je posljednje četiri godine standardna tehnologija, pa naši građani i za tu pretragu moraju odlaziti u inozemstvo.


Slobodna Dalmacija / T-Portal
subota, 8.9.2007.