sve je stvar pripreme djeteta....
mi smo u prvi mjesec doznali da će morati na operaciju i od tada smo ga i pripremali na sve to...
priprema je jako važna
on je odlazak u bolnicu shvatio kao nešto ok...nešto što treba obaviti i to je to...bolnicu ne doživljava kao bauk, nema strah od doktora, nema strah od injekcija...općenito od bolnice nema straha....
sasvim normalno je tati rekao "aj ti doma ja ću te zvat kad budem gotov da dođeš po mene " riječ je o četverogodišnjaku....
kad smo došli po njega doktor nas je pohvalio da je to najpripremljenije dijete koje je do tada operirao...da suzu pustio nije i da je sve prihvatio kao nešto što se trebanapraviti, nije se bojao niti infuzije, niti krvi....
pravilna i dobra priprema djeteta čuda čini...
želim Vam svima da Vam operacija prođe odlično kao i nama