Paulo je lani operirao krajnike, i mogu ti reć da sam iznenađena kako je sve to super prošlo, s obzirom kolika je kukavica .
puno sam mu pričala o tome, da će tamo bit još djece, da će leć na krevet di ima svakakvih aparata, da će mu stavit maskicu, pa će zaspat i sanjat mamu, a kad se probudi sve će bit gotovo! tako je i bilo!
doveli smo ga to jutro neposredno pred operaciju, dogovorili smo se da bude prvi na redu, odvela sam ga u sobu gdje su bila djeca, uzeo je svoje stvari : svoju zebru, svoj omiljeni jastuk, novu piđamu koju je sam odabrao...oduševio me pristup sestara na odjelu, soba je oslikana dječjim motivima, kreveti su spojeni po dva i ograđeni ogradicom. Paulo se oduševio što dijeli krevet sa dečkićem njegove dobi.
sam mi je rekao da odem kući :shock:
ja sam zvala 550 puta i svaki put su mi rekli da je sve super, kad se probudio iz narkoze pitao je di mu je mama i da mu donese poklone -šta sam mu obećala
posli sam povirila u sobu dok su spavali, sestra je stalno sa njima u sobi, nitko ne plače, a sutradan su svi na noge i čekaju mamu i tatu da dođu po njih.
na odjelu postoji i jedan apartman gdje može mama bit sa djetetom, ali meni je sad drago da je paulo bio sa djecom u sobi, mislim da je to lakše podnio.
dečko koji je bio sa mamom stalno je plakao