Ja s Filipom jučer bila u vrtiću-isli se prijaviti. Usli smo unutra pa se on malo igrao dok sam ja ispunjavala papire. Taman su imali nekakvu glazbenu aktivnost ( teta svirala, oni glumili medu, pa bjezali, pa sjeli...). Filip se prvo fino uključio, uzeo si sjedalicu kao i ostali, da bi nakon par minuta u panici pobjegao k meni kada su klinci poceli vristati (glumili su medu u bjegu pred lovcima). Od tad se vise nije odvajao od mene, zbilja se uplasio. Nije pomagalo moje objasnjavanje da je to igra, sav se zavukao u moje krilo i jedva docekao da zavrsim da idemo van.