cure adaptičarke, samo mirno i 8) je rdokazano je da dio neg. energije prebacujete i na klince


naša priča o adaptaciji (što je to uopće?!) je bila za 5, ne krijem da sam jako zadovoljna sa jaslicama
znam d amože biti i problematično, viđala sam i to po hodnicima ali o tome nemojte brinuti unaprijed
jedini savjet koji imam je da si date vremena, da 1. susreti sa vrtićem budu laganini, najbolje biti na godišnjem,
mjesecima prije polaska odlaziti do vrtića, igrati se u njihovom parkiću ako je moguće
a kad krenete imati svoj ritual, od buđenja do otvaranja vrata

mi imamo privilegiju da ja ne radim rano pa imamo vremna za sve, ponekad od buđenja do polaska u vrtić prođe i po 2 sata, uvijkek doručkuje, poigramo se, gleda crtić
i onda spremamo zajednički stvari za vrtić, otvaramo ogradu, sam se penje u autosjedalicu, dolazimo u vrtić, sam izlazi, sam skače sa praga auta, sam otvara vrata i traži svoj ormarić, izvlači stolicu, sjeda i presvlačimo se, ond aobavezno ga dignem d apogleda fotke na ploči i pronađe sebe, onda mi izreferira što ja njemu uvijek kažem, budi dobar, mama će brzo doći i mama te voli, pusa, hug-hug
onda obavezno kucanje na vrata od sobe, ulazi, okrene se i mahne BOK!

i nedaj bože da nešto preskočimo...