Moram vam ispričati što sam jučer napravila svom jadnom djetetu.
Bili smo kod moje sestre u dvorištu, spremali se za gradelavanje. Preoblačila sam Lovru, nije baš bio naročito kooperativan. Posebno kad su na red došle patikice. Guram mu ja nogu - ne ide. Nagovaram njega da mi pomogne i nekako, na jedvite jade, uguramo mi te male nogice unutra.
Pola sata kasnije, Lovre nervozan, neraspoložen, kenjkav. Još malo kasnije, počinje šepati i žaliti se. Krenem ja prema njemu, a on u plač! Jedva sam ga nagovorila da mi sjedne u krilo da mu skinem patike.
Skinem patiku i čarapicu - prsti crveni i zgužvani!. Druga noga - isto. Komentiram s MM-om: nije valjda da su mu patike već premale? Kopam po patici i izvučem iz nje - čarapicu! I iz druge isto!
Obukla sam djetetu patike u kojima su bile 'spremljene' čarapice! Koji užas! Jadna moja mrvica, a tek nakon pola sata se počeo žaliti..