Drage moje,

evo da se malo izjadam, s temom koja u biti se provlači kroz sve postove ovdje, a to je da masu razloga zašto nam ciklusi ne funkcioniraju uzrokuje stres.

Evo ja sam u fazi da probavam vrlo kratko, ali vidim po sebi da sam preživčana da bi se nešto dolje primilo, pa i sljedeći ciklus. Naime, odlučila sam ostati na ovom poslu, koji me živcira (ali ne nešto posebno, ne vjerujem da bi u nekoj drugoj firmi bilo puno drugačije), dok ne ostanem trudna. I tu sam već sama sebi nabila presing, jer od same pomisli da se trudnoća možda neće desiti još godinu dana, a da ću ja još godinu dana biti ovdje, mi se plače.

i onda još dodatni presing oko toga "radimo na bebi", drugi dio ciklusa stalno ispipavam cice i testiram siimptome (da me netko gleda sa strane, mislio bi da sam pošandrcala, da masturbiram, šta ja znam... :/ ). sve to mi se čini da nije zdrava okolina za začeće.

i moja glava to zna, ali kako da ja kažem svojim živcima da taj stres koji imam na poslu je normalan i nije ništa posebno. Što je najgore, imala sam puno stresnijih faza na poslu, nego ove sada. Poanta svega je da ja više nemam strpljenja, hoću bebu već dugo i nemam strpljenja za bilo što što nije vezano uz to. Kad god provodim vrijeme s MD ili na nekom sportu, je super, ali čim se vratim na posao, to je katastrofa, jer me živcira i svaka najmanja sitnica i svi misle da sam živčana babuskara. a bojim se da ću si s tim stavom samo još udaljiti začeće.

kako to vi hendlate drage?

p.s. sori na dugom postu