ja imam samo riječi pohvale za riječke primalje. bile su mi super. željela sam Barbaru koju svi toliko hvale ali bili su mi suđeni neki drugi anđeli i beskrajno im hvala ne svemu. znala sam što hoću i što neću. znala sam to i argumentirati. ma porod iz bajke. istu večer sam rekla da bi mogla još jednom. I ŠTO JE NAJVAŽNIJE NISAM U RAĐAONI ČULA NI JEDAN NE SAMO RUŽAN NEGO NITI NEUGODAN KOMENTAR.
odjel babinjača malo drukčija priča...jedna smjena sestara (stare već za penziju) uff. ja onako jadna još u onoj krvavoj spavaćici od poroda se vučem do zahoda, a ona se nađe mi komentirati da šta nemam čistu spavaćicu. imam ali nemam snage se tuširat. i sestre iz dječje mi nisu bog zna kako pomogle oko dojenja, na moja pitanja kako one bi uzele mi cicu i gurnule maloj u usta. heloouuuu?? a dva puta su je i "otele" na dohranu. jedna od njih je ipak bila malo bolja i ohrabrila me da dobro dojim, ostale dječje ufff